Sporo, skupo, neučinkovito. Tako upućeni opisuju stečaj
I dosad se stečaj u javnosti često percipirao kao izrazito problematičan postupak, a najnoviji slučaj uhićenja suca Trgovačkog suda u Zagrebu i stečajnih upravitelja – taj je dojam samo pojačao. Kakvo je doista stanje – istražila je Potraga:
Sporo, skupo, neučinkovito. Tako upućeni s kojima je razgovarala Sanja Čatipović opisuju stečaj. Trenutno kroz taj postupak u Hrvatskoj prolazi čak četiri tisuće tvrtki s dugom od basnoslovnih 17 milijardi kuna! Iako je zamišljeno da postupak traje godinu i pol, neki poput Name i Brodomaterijala traju desetljećima.
A malo koji stečajni upravitelj na kraju uspije tvrtku izvući iz problema. Koliki je prostor za muljaže i manipulacije, kolika je zarada stečajnih upravitelja, što od stečaja imaju vjerovnici, a što dužnici te treba li mijenjati pravila, evo priče.
Mjeseci neplaćanja
Hala iz koje su se nekad odašiljači izvozili u svijet danas zjapi prazna, premda konkurenata na tržištu i dalje nema puno, a upiti za poslove još uvijek stižu. No, kadar je odavno otišao.
”Osim toga upravljanje društvom bilo je takvo da nije moglo rezultirati opstankom nego se događalo puno stvari koje nisu bile logične u smislu održavanja i razvoja nego upravo obrnuto”, rekao je Darko Šket, stečajni upravitelj RIZ-a.
Nakon mjeseci neplaćanja, u listopadu 2019. RIZ odlazi u stečaj. Sve što je ostalo od slavne tvornice u većinskom vlasništvu države – desetak je radnika koji servisiraju HEP-ova brojila, koja su nekad za njih proizvodili.
”Nakon otvaranja stečaja pokušao sam uspostaviti manji dio koji se mogao uspostaviti s obzirom na nedostatak kadrova i to je ono što se radi, servis brojila za HEP i to je nukleus iz kojeg bi se mogla predložiti izrada stečajnog plana vjerovnicima”, kazao je Šket.
Kada je ušao u RIZ dočekali su ga imovina vrijedna 55 milijuna i dugovi od čak 78 milijuna. Dio je osporio. U tom trenutku nisu imali ni struje ni interneta. Danas imaju posao s HEP-om i stečajnog upravitelja koji je već jednom posrnuli Pevec vratio u život.
”Radnici su namireni u stopostotnom iznosu, bivši dobavljači postali su dioničari tog novog društva i to se pokazalo ispravno. Ne bi bilo dobro da se išlo na prodaju imovine jer je poznato da imovina općenito ne postiže svoju cijenu po procijenjenoj vrijednosti i time ne bi bili namireni vjerovnici niti 15 do 30 posto da se išlo u taj model”, izjavio je Šket.
No, bez podrške vjerovnika tada ne bi mogao ništa. Ne podrže li ga u novom izazovu i imovina RIZ-a će na prodaju.
”Ne može se spasiti svako trgovačko društvo, ljudi vole da se govori o spašavanju. Mora biti neka predispozicija i vjerovnici moraju odlučiti da ga žele spasit, kad ocjene da se kroz stečajni plan mogu namiriti više nego likvidacijom i onda oni tu kalkuliraju”, rekao je Dejan Bodul s Pravnog fakulteta u Rijeci.
Namiriti vjerovnike
Cilj stečajnog postupka je namiriti vjerovnike. Predsjednik Trgovačkog suda u Dubrovniku objašnjava da su baš ti vjerovnici gospodari cijelog postupka. Oni donose sve odluke.
”Vjerovnici moraju sami kontrolirati stečajnu masu. Kod nas je problem što su vjerovnici u pravilu nezainteresirani, za njih stečajni postupak počinje i završava s prijavom tražbine”, kazao je Srđan Gavranić, predsjednik Trgovačkog suda u Dubrovniku.
Stečaj danas pokreće FINA, nakon 120 dana blokade tvrtke, ako to sami direktori ne učine, a trebali bi već nakon 60 dana ili kada shvate da je tvrtka u problemima.
”U najvećem dijelu skoro sve prijavljuje FINA i čak to smatram pozitivnim, prije bi se stečaj pokretao nakon više godina blokade računa gdje se raznim gimnastikama održavalo dužnika. Sada to ide relativno brzo i ipak postoji mogućnost da nije sva imovina dužnika nestala, nisu se ugasile sve mogućnosti da se donese odluka o stečajnom planu”, rekao je Gavranić.
No, donošenje stečajnog plana ili spašavanje poduzeća u praksi je vrlo rijetko. Koliko – statistike ne vodi ni Ministarstvo pravosuđa ni FINA. Znamo da su u proteklih pet godina podnijeli oko 52 000 zahtjeva za pokretanjem stečajnog postupka. Iz sudskog registra brisano je 36 000 poduzeća. 9500 zahtjeva sud je odbacio, stečaj nije pokrenut. O 3000 još odlučuju. U stečaju je trenutno 4000 tvrtki s gotovo 17 milijardi kuna duga. Josip Čičak predaje na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. I sam je stečajni upravitelj.
”Najčešći su slučajevi kada poduzeće nema imovine. Onda se stečaj samo otvara i zatvara. Ali kada ima onda to traje dugo”, izjavio je Josip Čičak s Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Da se namire dugovi, prodaje se imovina. Prodaja je propisana zakonom. Njezinu vrijednost određuju sudski vještaci, a onda je prodaje FINA na javnoj dražbi.
”Prvi puta za 75 posto vrijednosti, drugi 50 , treći 25 i četvrti za kunu”, rekao je Čičak.
U bescjenje
Često se govori da ide u bescjenje. Kako stvari funkcioniraju objašnjava Dejan Bodul, profesor s riječkog Prava.
”Imovina ima vrijednost koliku ima. Nešto košta za koliko se može prodati. Ako ovaj sako ne mogu prodati za punu cijenu prodat ću ga za manje, pa ću snižavati dok je ne prodam”, kazao je Bodul.
Vrijednost imovine, često je manja od dugova. I tu je propisan red po kojem se novac dijeli.
”Naš zakonodavac je donio političku odluku stvarajući isplatne redove. Imate privilegirane i neprivilegirane. Privilegirane su recimo banke, one su se osigurale preko založnog prava i njih se stečaj ne tiče jer banka kaže bit dobrog posla je dobro osiguranje. On se osigurao preko zadužnice ili nekretnine – oni se namiruju u stopostotnom iznosu, a ostali se namiruju od onog što ostane”, izjavio je Bodul.
Prvi sljedeći su radnici – njihove plaće i doprinosi, potom ostali. Poput dobavljača. Za njih najčešće ostaje vrlo malo ili ništa .
”Problematizira radnik stečajnog suca i upravitelja kad nije primio plaću, ali ne problematizira zbog čega mjesecima prije nije primio plaću ili je primio kuvertu s gotovinom, a ne preko računa ili zato što raniji zakonski zastupnik nije platio dobavljačima pa su oni na rubu stečaja. To je daleko izvan stečaja. Ja razumijem svakog zaposlenika, ali nije krivnja u stečaju, uzroci su puno dublji”, rekao je Gavranić.
”Kod nas je stečaj shvaćen kao smrt, sudac kao grobar, a upravitelj kao netko tko vas tjera u smrt”, izjavio je Bodul.
Često su zato suci i sudski upravitelji na udaru nezadovoljnih vjerovnika i dužnika.
”Svaka tri mjeseca stečajni upravitelj podnosi izvješće, troškove…”, rekao je Čičak.
Sudac, odbor, skupština vjerovnika. Stečajnog upravitelja svi mogu kontrolirati kroz postupak
”On mora navesti sve radnje koje obavlja vezano za dužnike, novčane transakcije, u biti sudac kroz ta izvješća kontrolira stečajnog upravitelja”, kazala je Ema Brdovčak, sutkinja i glasnogovornica Trgovačkog suda u Rijeci.
Stečajne upravitelje bira se automatski, sudac zadržava pravo da ga osobno izabere ako smatra da ima neka specifična znanja, ali i to se kažu događa rijetko upravo zato da ih se ne optuži za korupciju. Skupština je ta koja ga može smijeniti.
”Prije je bio sporan njegov izbor, e-oglasna ploča je tu. Danas možete vidjeti koliku je Marko Marković dobio nagradu. Radio je skoro 4 godine dobio 9000 kuna, a vodio firmu, ljudi su ga psovali. Nije to neki iznos koji je zarada”, rekao je Bodul.
Novac dobiva prema vrijednosti unovčene imovine. Najviše 630 000 kuna. Bruto.
”Ako je unovčio do 100 000 dobiva 16 posto, od 100 do 300 – 12 posto pa se to zbraja. Dodatna nagrada može biti još 150 000 kuna ako ima 500 i više vjerovnika i posebna 15 000 kuna, ako sudac ocijeni da se baš potrudio”, kazala je Brdovčak.
Maksimalna nagrada tako iznosi 795 tisuća kuna, no ona se, kažu, rijetko dodjeljuje. Isplaćuje se nakon okončanja stečaja. Tek iznimno mjesečno ako se nastavi poslovanje. Onu najveću dobila je treća stečajna upraviteljica riječkog Brodomaterijala, za stečaj koji je završio nakon 19 godina, a onda je ponovno otvoren radi diobe imovine u postupima koji su naknadno završili. Stečaj započet u prošlom stoljeću tako još traje. Frano Trošelj još uvijek se ne miri s propašću te tvrtke. Započeo je tamo kao pripravnik, 100 dana radio je i kao direktor.
”Oni su meni rekli da je cilj pokopati to društvo i ja se s tim nisam složio”, izjavio je Frano Trošelj, mali dioničar Brodomaterijala.
Trebalo se odavno okončati
Koliko je pisama i žalbi podnio u stečajnom postupku više se ni ne sjeća, no uvjeren je da je ta tvrtka imala perspektivu, a kad je već otišla u stečaj da ga je trebalo odavno okončati. Jedan od dugotrajnih je i onaj zagrebačke Name. I on traje punih 20 godina, ali Nama radi. Razlog trajanja ovog stečajnog postupka, kažu nam, nemogućnost je prodaje preostale dvije robne kuće, zbog trajanja postupka povrata nacionalizirane imovine koji postupak je započet daleko prije stečajnog postupka, a do danas još uvijek nije okončan.Prema Zakonu stečajni bi postupak trebao završiti nakon godinu i pol. No, stečajni upravitelji i suci tvrde kako je to u praksi gotovo neizvedivo. Sve vrijeme teku kamate.
”Rekli smo da je smisao unovčenja imovine, imovina se unovčuje pred FINA-om javnom dražbom. Tu imate 60 dana rok da se plati jamčevina, pa 8 da počne, pa 10 radnih dana traje i već imate 83 dana od kad je Fina zaprimila zahtjev da bude gotova prva dražba. Ja se ne sjećam kad je neka imovina prodana na prvoj dražbi”, rekao je Gavranić.
Sve produljuju i ovrhe koje su pokrenute prije, kaže, a zbog zatrpanosti općinskih sudova ne rješavaju se godinama, uz to stečajne postupke produljuju i neriješeni imovinsko pravni odnosi.
”Koji su neriješeni možda slučajno, a možda i namjerno. Ali sami po sebi zahtijevaju dugotrajnost i onda ne možemo prodavati imovinu i stečaj stoji”, kazao je Gavranić.
”Koliko traje – relativno dugo. Koliko se vjerovnici namiruju – slabo. Koliko košta – jako puno”, rekao je Bodul.
Posljednja dva događa – tragedija u Šibeniku i uhićenje stečajnog suca i više upravitelja u Zagrebu, samo su dodatno narušili već lošu sliku u javnosti kada su u pitanju stečajni postupci.
”Stvar je da postoji kontrola i zakonska procedura i vjerovnici koji to kontroliraju, ali ako netko želi raditi mimo zakona onda je to njegov problem – ne stečaja”, rekao je Gavranić.
Ministar Malenica odmah je najavio jaču kontrolu i izmjenu zakona. No pravnici tvrde zakon je dobar, a sustav transparentan.
”To je pokušaj da se nešto poboljša kad god nešto ispliva, počnu se osnivati razni odbori, sve će se utišati, ali će biti kontraefekt, jer učestalom izmjenom propisa stvarate pravnu nesigurnost – više ne znate što se primjenjuje. U krajnjoj liniji država nema novca – da bi radili reformu morate imati novca”, kazao je Bodul.
A ono što imamo je, kaže, premalo sudaca, redom zatrpanih predmetima, premalo stečajnih upravitelji koji bi trebali prolaziti više edukacija. I mogući val novih stečajeva koji bi se mogao otvoriti zbog krize.