"Očito je tu taj soj engleski/afrički što se vidi po priljevu tih mlađih bolesnika zato što se radi o zaraznijem soju"
U Kliničkoj bolnici Dubrava stanje nije tako dramatično kao na vrhuncu drugog vala, ali osoblje strahuje da im se ne počne događati ono što se već događa u Njemačkoj, Francuskoj, Češkoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini gdje su bolnički sustavi opet preopterećeni.
Osim toga zanimljivo je da dolazi sve više mlađih ljudi sa sve težim simptomima.
Gospodin Mile ima 65 godina i bori se za svaki udah.
“Sad se dobro osjećam. Ja vam previše ne mogu izjaviti jer se ne sjećam dosta toga. Imao sam problem s disanjem i onda sam došao tu. Nisam ništa, ništa posebno. Ja sam umirovljenik. Ja sam doma non stop, ne idem nikud, na koju foru, kako sam ja došao do toga da sam došao u ovu situaciju kakvoj jesam”, kaže Mile Išek.
Bolesnici sve mlađi
Prije su ovdje ležali pacijenti od 80 godina, a sada oni koji su 80. godište. U jednom od kreveta za život se bori pacijenti koji ima samo 42 godine.
“Kao što znate zadnjih tjedana počeo je rasti broj primljenih bolesnika, isto tako sada se radi o mlađim osobama. Očito je tu taj soj engleski/afrički što se vidi po priljevu tih mlađih bolesnika zato što se radi o zaraznijem soju”, govori anesteziolog Andrej Šribar.
U Dubravi je trenutačno 158 pacijenata u tri jedinice intenzivnog liječenja, na vrhuncu pandemije šest ih je bilo puno. Sada situacija nije alarmantna, u Covid bolnici na respiratoru je 14 pacijenata. Ali osim toga što su pacijenti sve mlađi, zabrinjava činjenica da se klinička slika sve brže pogoršava.
U samo tri dana od dolaska u bolnicu pacijenti završe na respiratoru. Toga prije nije bilo kažu nam liječnici i sestre koji posljednjih godinu dana doslovno žive u bolnici, odjeveni u ovu zaštitnu opremu. Ispod odijela, maske, naočala, mi smo jedva izdržali dva sata. A nikoga nismo liječili.
“Nadamo se da će biti bolje, da će ljudi malo više pripaziti pa ćemo i mi biti mirniji”, kaže medicinska sestre Ojdana Šarić.
Nema otvaranja bolnice
Situacija se bila malo popravila pa su se liječnici iz drugih bolnica vratili na svoja radna mjesta i otišli iz Dubrave. Nadali su se da će se bolnica otvoriti i za necovid pacijente, ali od toga za sada ništa.
“Postojao je nekakav umjereni optimizam prije nekih mjesec-dva što je bilo posljedica onog lockdowna . Ali onda kad smo vijdeli što se događa u susjednim državama./ Ono što onih trpe zadnjih mjesec dva sada kreće kod nas. Znači opuštanja nema? Ne bi ga smjelo biti definitvno”, kaže anesteziolog Andrej Šribar.
Gospodin Mile se nada da će uskoro svojoj kući u Sisak gdje ga čekaju sinovi snahe i unuci.
“Što ću prvo napraviti kada dođem doma? Pomoliti se dragom Isusu što sam živ i da jednostavno mogu prohodati svojim nogama. Da, da stanem na noge.”
Na nogama do daljnjeg moraju ostati zdravstveni djelatnici jer zaraženih je 7600. Bit će ovo za njih još jedan radni Uskrs bez obitelji.