Prvi put satovi su se zbog ušteda pomicali za vrijeme Prvog svjetskog rata 1916. Više od sto godina kasnije – neke procjene kaže – to nam donosi uštede od svega 0,2 posto električne energije
Prvi je na ideju pomicanja sata 1784. došao američki državnik
Benjamin Franklin jer mu je dan u određenim dijelovima godine
trajao prekratko. Stoljeće kasnije (1895.) je entomolog George
Hudson predložio isto kako bi imao više svjetla za proučavanje
kukaca. Isto je 1907. predložio i Englez William Willett, ali
britanska vlada nije prihvatila ideju. Ljetno računanje vremena
prvi su put u jeku rata 1916. uvele Njemačka i Austrougarska kako
bi duljim korištenjem dnevne svjetlosti uštedjele energiju
potrebnu za pogoniti ratnu mašinu. Iste godine ta je ideja
zaživjela i u Velikoj Britaniji, a potom i u gotovo svim
europskim nacijama te u SAD-u.
“Međutim, kasnije je to vrijeme kad je glavnina industrije bila
vezana uz poljoprivredu i stočarstvo, takav način uštede energije
mnogim zemljama nije bio primjenjiv, pa je to rezultiralo
ukidanjem takvog načina obračuna”, rekao je Damir Jakus, profesor
Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Neke su zemlje tu ideju nakon 2. svjetskog rata napuštale, neke
zadržavale, no tijekom velike naftne krize 1970-ih opet su mnogi
počeli razmišljati o promjeni vremena zbog ušteda i nafte i
struje za rasvjetu.
“Ja se sjećam kad je bila prva promjena vremena, imao sam 11
godina i vozili smo se u tatinom zelenom Stojadinu gradom
Zagrebom. Padala je kišica, znam da mi je dosadno bilo i spavalo
mi se, ali znam da smo do dugo u noć bili. U tri, četiri ujutro
smo došli doma i još nije bilo sve gotovo”, rekao je Dalibor
Lebarović, urar.
Ako promjene vremena konačno prestanu, ne znači to da je preko
noći riješen problem sa satovima koji su u posljednjih skoro
četrdeset godina navikli da se po njima mrda dva puta na godinu.
Pomicanje sata donosi mnoge probleme. Najviše ga osjete
međunarodni, ali čak i putnici koji putuju unutar naše male
zemlje. Noćna promjena sata osobito je znala biti nezgodna onima
koji su se u tom trenutku našli u vlaku zato što je vlak negdje
morao stati, pa su ljudi morali sat vremena pričekati. Ove godine
barem nema rog problema jer su zbog korone mnoge noćne linije
ukinute. Recimo ona Zagreb- Split.
Trebalo je ovo nedjeljno pomicanje sata s dva na tri ujutro biti
posljednje. Jer preklani je Europski parlament na prijedlog
Komisije izglasao da će se u 2021. posljednji put pomicati
kazaljke. Tadašnji Europarlamentarac, a danas profesor na Zavodu
za visoki napon i energetiku zagrebačkog FER-a Davor Škrlec jedan
je od onih koji su htjeli da se to pitanje već jednom riješi.
“Bila je nada da će, kad Finci već nisu uspjeli to dogovoriti, to
biti za vrijeme hrvatskog predsjedanja. Ali došla je pandemija,
pa niti smo mi, niti Nijemci dalje pokretali to pitanje. Možda će
se ove godine konačno nešto pomaknuti u tom dijelu, makar sam iz
neslužbenih izvora saznao da Vijeće hoće sad prebaciti lopticu
natrag na Europsku komisiju da oni naprave procjenu utjecaja”,
rekao je Škrlec.
Komisija nije napravila detaljnu analizu što bi odabir stalnog
zimskog ili stalnog ljetnog računanja značio i za ljude i za
gospodarstva zemalja. Bez toga se treće tijelo, Vijeće Europe ne
želi izjasniti, pa sve stoji. A štedi li se i dalje energija
dovoljno da bi se promjene satova zadržale? Talijani su
izračunali kako prebacivanjem sata štede oko 0,2 posto godišnje
električne energije. Zvuči malo, ali to je otprilike sto milijuna
eura godišnje uštede. No ekonomska računica za zadržavanje
izmjene vremena iz godine u godinu je sve tanja.
“Zaključci provedeni u zadnjih desetak godina pokazuju kako
uvođenje takvog načina obračuna vremena nema smisla jer su moguće
uštede daleko manje nego prije, što je i logično jer su ona
neefikasna rasvjetna tijela u zadnjih 20 godina zamijenjena puno
efikasnijom LED rasvjetom, kako u kućanstvima, tako i u tijelima
javne rasvjete”, rekao je Damir Jakus, profesor Fakulteta
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Glavno je pitanje postalo kako promjene vremena utječu na žive
organizme. Da krave, koze i ovce nakon promjene sata daju manje
mlijeka, farmeri znaju i bez da im netko pokaže znanstveno
istraživanje.
Posljedice osjećaju i ljudi. Prebacivanje s 2 na 3 sata ujutro
ove nedjelje oduzet će nam sat vremena sna i to je za ljude velik
stres. To najviše osjećaju najugroženiji- djeca, stariji i
kronični bolesnici koji promjene najteže podnose.
“Mnoga istraživanja doista jesu pokazala povećanu incidenciju i
prometnih nesreća, nesreća na radu. Učenici u školama slabije
rješavaju testove u narednim danima nakon promjene vremena. Imali
smo i ono slavno istraživanje s povećanom incidencijom od
moždanih i srčanih udara, tako da doista to nije nešto slučajno.
Ovako na subjektivnoj razini mi hoćemo osjetiti jedan povećani
umor, malaksalost, pospanost. Samim time tijekom dana ćemo biti
manje koncentrirani i manje oprezni, međutim to je nešto što će
proći za par dana i neće se dugo zadržati, naravno, ako je
organizam zdrav”, rekla je Lea Maričić, psihologinja Službe za
mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ Andrija Štampar.
Anketa HGK pokazala je kako 90 posto poslodavaca želi ukinuti
promjenu vremena jer ona utječe na produktivnost i zdravlje
radnika. 60 posto njih radije bi da ostane stalno ljetno vrijeme,
iako bi ono značilo češće dolaske na posao po mraku.
Više pogledajte u videu.