Dok neki svoje nove škole nazivaju svemirskim brodovima, drugi roditelji samo žele da djeci nešto s krova ne padne na glavu
Sa zidova otpada žbuka, s krova prijete crijepovi, s dimnjaka
cigle. Zgradom se širi miris vlage, učitelji na nastavi love
miševe. Tako su opisali roditelji svakodnevicu u malenoj
područnoj školi kod Nove Gradiške.
Odgovorni sliježu ramenima i odgovaraju kako nisu toliko bogati
da u svakom selu grade školu. No, raspadaju se i one u
gradovima, pa i u Zagrebu, a razlike od mjesta do mjesta su
ogromne. Dok neki svoje nove škole nazivaju svemirskim brodovima,
drugi roditelji samo žele da djeci nešto s krova ne padne na
glavu.
U područnoj školi Sičica zapuštena je od strane svojeg osnivača,
već duži niz godina, u školu nije ulagano više od 30 godina.
Mjestašce administrativno pripada Općini Vrbje u
Brodsko-posavskoj županiji. Udaljeno je oko 10 kilometara od Nove
Gradiške. U ovu školu ide tek 12 učenika, onih najmanjih, od
sedam do devet godina. Svi su u jednom miješanom
razredu.
Roditelji smatraju da škola nije primjerena za rad i obrazovanje.
I doista, malo tko bi pomislio da je ta dotrajala zgrada
obrazovna ustanova.
No, stanje škola nije problem samo u ruralnim područjima. Primjer
osnovne škole Jure Kaštelana u Zagrebu govori da i u glavnom
gradu situacija nije bajna.
Nakon potresa škola je dobila zelenu naljepnicu. Još 2012., a
onda i 2018. napravljena je analiza o mogućnostima sanacije.
Ondje je utvrđeno kako većina oštećenja ne predstavlja neposrednu
opasnost za korisnike građevine, ali pukotina stubišta s južne
strane Utječe na stabilnost zida i tamo je potrebna hitna
sanacija.
Kako bi to trebalo izgledati u 21. stoljeću, vidi se nedaleko od
Rijeke, u novotvorenoj osnovnoj školi Jelenje Dražice provjerila
je RTL-ova reporterka Ana Trcol.
Više o stanju u hrvatskim školama pogledajte u prilogu: