Nahranili su ih, pomogli im pa pozvali novinare uvjereni da će tek tada obitelj dobiti pravo na međunarodnu zaštitu
Potraga donosi priču o Iranki koju su s dvoje djece skrivali
mještani u Karlovačkoj županiji. 22 puta pokušali su ući u
Hrvatsku tražeći azil i isto toliko puta su iz zemlje protjerani.
Svjedoči nam to Iranka koju smo s dvoje djece snimali na tajnoj
lokaciji, gdje su ih od policije skrivali mještani Karlovačke
županije.
Nahranili su ih, pomogli im pa pozvali novinare uvjereni da će
tek tada obitelj dobiti pravo na međunarodnu zaštitu. Tako je i
bilo. Da hrvatska policija sustavno izbacuje migrante iz zemlje u
zajedničkoj istraživačkoj priči ovih su dana izvještavali
novinari u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji. I njima i nama iz
MUP-a su objasnili da sve što rade – rade prema zakonu.
“Pozovu vozilo za deportaciju i deportiraju nas u
BiH”
Tročlana obitelj izbjegla iz Irana prije tri godine, kažu. Dojavu
da se nalaze na području Karlovačke županije dobila je naša
redakcija i novinarka Ana Raić Knežević iz Telegrama. Našli smo
se s njima, a zatim ih odveli u najbližu policijsku postaju u
Dugoj Resi, kako bi mogli zatražiti azil.
“22 puta! Kad mi kažemo ‘azil’, oni kažu okej, idemo u Zagreb i
odvest ćemo vas u prihvatilište, a zatim pozovu ‘vozilo za
deportaciju’, (policijski kombi) i deportiraju nas u Bosnu”, kaže
tražitelj azila iz Irana Raybod Kathi.
Kako bismo bili sigurni da će dobiti priliku zatražiti azil kako
im jamče i domaći i međunarodni zakoni, naše novinarske ekipe
ostale su uz njih u policijskoj postaji koliko god je to bilo
moguće. O svojoj namjeri obavijestili smo Ured pravobraniteljice
za ljudska prava.
“Bez obzira na koji način osoba uđe u državu ona ima pravo
zatražiti azil sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj
zaštiti, isto tako regionalnim propisima Povelji europske unije o
temeljnim pravima, i ako ona izrazi namjeru, a čak ne mora ni
eksplicitno izraziti namjeru nego može to biti jasno iz njezinih
okolnosti slučaja trebaju se uputiti u sustav međunarodne
zaštite”, kaže Vanja Bakalović iz Ureda pučke
pravobraniteljice.
Kako su došli do Hrvatske?
Okolnosti pod kojima su pokušavali ostvariti svoje zakonsko pravo
protekle tri godine objašnjava nam tridesetpetogodišnja Titi,
čije riječi prevodi njezin četrnaestogodišnji sin, dok uz njih
uplašeno šuti njegova sedmogodišnja sestra.
“Hodali smo iz Turske u Grčku, nakon toga iz Grčke u Albaniju,
poslije toga Crnu Goru, i zatim Bosnu i Hercegovinu. To zvuči
tako lako kad se izgovori, ali bilo je to strašno teško za nas.
Kad smo krenuli iz Grčke, albanska policija nas je ulovila i
deportirala u Grčku. Išli smo ponovno. Najstrašnije je bilo
prijeći iz Bosne u Hrvatsku, to je bilo stvarno teško. Ne možete
zamisliti što nam je radila hrvatska policija”, kaže Raybod Kathi
te nastavlja:
“Tri puta su nam uzeli telefon i razbili ga. Uzeli nam sve
baterije za punjenje. Jednom su nam uzeli 2700 eura. Stave maske
tako da ih uopće ne vidite, (lica), imaju crno drvo, razumijete.
Imaju palice i govore, idite, idite. Spalili su nam stvari,
ruksake, našu hranu, našu vodu”.
Pričaju da su tako ostali i bez dokumenata. Na naš upit o ovakvim
postupanjima iz MUP-a odgovaraju da nemaju saznanja o tome da
hrvatski policijski službenici uništavaju pokretne stvari
pronađene kod migranata.
Pushback
Iranska obitelj također nam priča kako su u BiH-a stigli prije
godinu i dva mjeseca, i od tada, kažu pokušavaju ući u Hrvatsku.
Opisuju tzv. pushbackove, protjerivanje ljudi koji su ilegalno
ušli u zemlju preko granice. Nevladine organizacije u Hrvatskoj
već dugo upozoravaju na ovu nezakonitu praksu na hrvatskim
granicama.
“Izvještaji pokazuju probleme u prepoznavanju namjere traženja
azila, u identifikaciji ranjivih skupina, kao i ukazuju na
primjenu nasilja i prekomjerne uporabe sile. UNHCR je duboko
zabrinut zbog tih izvještaja”, kaže Jan Kapić iz UNHCR-a u
Hrvatskoj.
“Pushbackovi su prakse koje podrazumijevaju odbijanje ulaska i
udaljavanje stranaca bez individualizirane procjene potrebe za
zaštitom, dok odvraćanja koja su legalna sukladno Zakoniku o
schengenskim granicama zapravo ne podrazumijevaju kontakt
policijskih službenika sa osobama”, kaže Vanja Bakalović.
Kako to izgleda u praksi zabilježila je zajednička novinarska
istraga nizozemskog Lighthouse reporta, švicarskog SRF-a
Rundschau, njemačkog Der Spiegela, ARD Studia Beč i Novosti.
Istraživačka novinarka Nicole Voegele ispričala nam je iskustvo
tijekom dvotjednog boravka na području sela Glinice kod Velike
Kladuše, u blizini hranice BiH i Hrvatske.
“Ono što je važno naglasiti, ti policajci su bili tamo sat
vremena prije nego što su ti ljudi, migranti dovedeni. Stoga,
nemoguće je da su ih zaustavljali, jer su već bili tamo i mogli
ste čuti, ja sam čula vlastiti ušima automobile koji dolaze kroz
šumu s hrvatske strane, iz kojih su onda izveli migrante. Tako da
je bilo potpuno jasno, kad ste proveli sate tamo, da ti ljudi
nisu bili odvraćani od ulaska, bili su dovedeni tamo.
“Pushbackani”, a to je ilegalan čin”, kaže Nicole Voegele iz
švicarske javne televizije.
Odgovor MUP-a
Na naš upit o konkretnom primjeru protjerivanja iranske obitelji,
ali i optužbama za brojne pushbackove sa snimki stranih novinara
iz Ministarstva unutarnjih poslova odgovaraju: “Radi se o
zakonitom postupanju policije u obavljanju poslova zaštite
državne granice, a ne o pushback-ovima. Migrante koji su
odvraćeni od pokušaja nezakonitog ulaska odnosno koji nisu niti
ušli u Republiku Hrvatsku, ne privodi se u policijsku postaju
radi provođenja postupka propisanog Zakonom o strancima”.
“Ostanak je značio smrt”
Majka obitelji iz Irana prepričava nam kako je pobjegla jer je
ostanak značio smrt. S 12 godina je prisiljena na maloljetnički
brak, a nakon što se uspjela razvesti na još jedan kako bi
njezina obitelj sa sebe skinula sramotu. Trpjela je dugogodišnje
zlostavljanje i nakon što se odlučila i na drugi razvod i
prelazak na kršćanstvo za nju u Iranu više života nema,
kaže. Pobjegla je s djecom upustivši se u trogodišnju
“Igru”, kako izbjeglice opisuju pokušaje prelaska državne
granice. Noćna mora u kojoj se našla ova nesretna obitelj
nikako da se završi.
“Možete li zamisliti da mi liječnik propisuje lijekove samo da
mogu zaspati noću?! U zadnjoj ‘Igri’ moja sestra je bila
toliko umorna da se, kad nas je policajac ulovio, bacila oko
njegove noge i preklinjala da nas ne deportiraju. Ali jesu”, kaže
Raybod Kathi, a na pitanje jesu li ikada dobili priliku tražiti
azil, odgovara: “Da, mi bismo govorili ‘hoćemo azil’, oni su
govorili, u redu, neki od njih bi rekli ‘u redu’, i onda bi
pozvali policijski kombi i odvezli nas negdje u Bosni gdje ne
znate gdje ste”.
Vidno traumatizirani, svo troje naših sugovornika prepričavaju
nam što znači živjeti po šumama i hodati danima u potrazi za
naseljenim mjestom. Njihov slučaj nije usamljen, uvjeravaju nas.
“Televizijska ekipa je tamo provela oko tjedan dana, snimili su
šest grupnih “pushbackova” u tom vremenskom okviru. Protjerano je
ukupno 65 osoba od čega su oko 20-ero bila djeca”, kaže Steffen
Ludke iz Der Spiegela.
Usprkos ovim opisima i snimkama istraživačke mreže stranih
novinara iz Ministarstva unutarnjih poslova također odgovaraju da
se tu nije radilo o pushbackovima već o odvraćanju po Šengenskom
zakoniku.
Preživljavanje u šumi
Naš četrnaestogodišnji prevoditelj nam prepričava kako je
izgledalo preživljavanje u šumi.
“U šumi bismo stavili plastične vrećice na tlo i tako spavali.
Ona, (majka), bi sjedila, a mi bismo joj spavali na nogama. Ona
ne bi zaspala zbog životinja, bojala se da neka životinja ne bi
naišla i ozlijedila nas”, kaže Raybod Kathi.
Posljednji put kada su prešli granicu između Bosne i Hercegovine
i Hrvatske hodali su do iscrpljenosti. “Ovamo smo stigli nakon
osam, deset dana hoda, nismo ništa jeli dva dana i kad smo stigli
u ovo selo molili smo pomoć i ljudi su nam pomogli”, kaže Raybod
Kathi.
Prema aktualnom hrvatskom Zakonu o strancima čije izmjene su
nastupile prošle godine moguće je da vas osude ukoliko pomažete
osobama koje su ilegalno prešle granicu. Osobe koje su nahranile
ovu ranjivu obitelj u tome im nisu pomagale, jednostavno su
nahranile gladne. I zatim u strahu od policije i daljnjih
postupanja pozvali medije, kako bi bili sigurni da će Titi,
Raybod i Yekabod dobiti tretman na koji po zakonu imaju pravo.
“Nakon nepuna dva sata, nakon legitimiranja i ispitivanja mene i
kolegice novinarke rekli su nam da napustimo policijsku postaju.
Obitelji koju smo dopratili su dali formular, da ispune kako smo
uspjeli vidjeti, neki formular o osobnim podacima, nismo vidjeli
da su dobili obrazac za zahtjev za međunarodnu zaštitu, odnosno
azil, međutim rekli su nam da će ga dobiti i da će biti
prepraćeni, odnosno odvezeni u prihvatni centar u Zagreb”, kaže
reporterka Danka Derifaj.
Obitelj je ušla u postupak za međunarodnu
zaštitu
MUP nam je potvrdio da je obitelj ušla u postupak za međunarodnu
zaštitu. No dok ne završi ne znamo hoće li im biti odobren.
Hrvatsku je u kolovozu prošle godine posjetio Odbor Vijeća Europe
za sprječavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja
ili kažnjavanja, skraćeno CPT. Njihovo izvješće završeno je u
studenom i Republici Hrvatskoj je dan rok do veljače da se o
njemu očituje. U posljednjih deset godina niti jedna država
članica od njih 47, osim Turske i Rusije, nije ga odbila
objaviti. Iz CPT-a su nam potvrdili da Hrvatska ne želi objaviti
izvješće i dok je tako obvezani su na povjerljivost. Istraživačka
grupa novinara video snimke s granice pokazala je europskom šefu
Amnesty Internationala, organizacije koja se bavi zaštitom
ljudskih prava.
“Pozicija hrvatskih vlasti je da odbacuje ovakve izvještaje,
ovakve događaje kao lažne vijesti, da se to ne događa i ne
postoji. Zašto se to događa, događa se jer nema sankcija.
Govorimo o nekažnjavanju. Članice Europske unije trebaju pitati
Hrvatsku kako to da se zaštita vanjskih granica EU provodi
kršenjem ljudskih prava”, kaže zamjenik direktora Amnesty
Internationala Massimo Morretti.
Usprkos ovakvim izvještajima Republika Hrvatska je dobila zeleno
svjetlo za ulazak u zonu Schengena. Hrvatska se nalazi u poziciji
da štiti vanjske granice Europe i naivno bi bilo misliti da
europski čelnici ne znaju koliko to može biti prljav posao. Čini
se da i europska povjerenica Ylva Johansson, učestale izvještaje
o kršenjima međunarodnih konvencija tretira kao prolazne
incidente. Tako je nastupila i nakon što su joj strani novinari
pokazali ove snimke.
“U nekoliko navrata smo dobili informacije i kredibilne
izvještaje o nepriličnom ponašanju i pushbackvima na hrvatskim
granicama. I zato sam u vrlo bliskom kontaktu s hrvatskom Vladom.
I jako mi je drago vidjeti što rade. Policajci su uklonjeni,
kažnjeni i pokrenute su kriminalističke istrage. Odlučili su
započeti s mehanizmom nezavisnog monitoringa”, kaže povjerenica
Europske komisije za unutarnje poslove Ylva Johansson.
Snimke stranih novinara
Na video snimkama stranih novinara vide se deseci ljudi, među
kojima su žene, djeca, trudnice, osobe s invaliditetom. Snimljene
su tijekom par dana prošlog mjeseca. S iranskom obitelji koja se
trenutno nalazi u prihvatilištu razgovarali smo prije samo četiri
dana.
“Uvijek ćemo pamtiti što nam je policija činila. Možete li
zamisliti da sedmogodišnja djevojčica svom bratu i majci kaže da
svi skoče s planine i završe svoje živote”, kaže Raybod
Kathi.
UNHCR-ov izvještaj pushbackovima izaći će za tjedan dana.
Organizacija Danish Refugee Council, Dansko vijeće za izbjeglice
u svom izvješću objavilo je da je od ožujka 2020. do svibnja
2021. zabilježeno 16 521 nezakonito protjerivanja iz Hrvatske u
BiH. Prije nekoliko dana pred Generalnom skupštinom UN-a
izaslanik Vijeća za ljudska prava podnio je izvješće na 20
stranica o pushbackovima na granicama. Hrvatska se u njemu
spominje 12 puta.