Jasno je jedino da mutacije virusu dozvoljavaju jednostavnije vezivanje za ljudske stanice te izbjegavanje nekih imunoloških reakcija
Za sada točne funkcije mutacije delta varijante
koronavirusa nisu znanstveno istražene. Jasno je jedino da
mutacije virusu dozvoljavaju jednostavnije vezivanje za ljudske
stanice te izbjegavanje nekih imunoloških reakcija, kaže Deepti
Gurdasani, klinička epidemiologija s londonskog Sveučilišta
kraljice Mary.
Delta soj je zarazniji, ali ima i osobine “imunske
evazije”
Kada virus mutira u varijantu koja je otpornija na antitijela
nastala uslijed preležane bolesti ili cjepiva, onda se govori o
“imunskoj evaziji” ili bijegu od imunosti. Na taj način se ljudi
mogu zaraziti pa i oboljeti uprkos cjepivu ili preležanoj
bolesti.
Delta soj je zarazniji, ali ima i osobine “imunske evazije”.
“Mutacija reducira djelotvornost nekih antitijela pa time i
mogućnost da imunološki sustav prepozna bolest”, kaže imunolog
Georg Behrens, profesor na Medicinskom fakultetu u Hannoveru.
Međutim to još nije prava imunska evazija, ona bi se
pokazala mnogo jasnije, piše Deutsche
Welle.
Dakle, mutacija nije tako jaka da bi postojeća cjepiva bila
beskorisna. Zapravo istraživanja pokazuju da delta soj
zaista jest otporniji na cjepiva, ali da upravo kompletna
procijepljenost pruža izuzetno snažnu zaštitu od te varijante.
Ipak, proizvođači poput BioNTech/Pfizera rade na novoj verziji
cjepiva koja bi bila još delotvornija protiv delta soja.
Sojevi nastaju u necijepljenim osobama
Virolog Friedemann Weber sa Sveučilišta u Gießenu kaže da
mutacije ne omogućavaju cijepljene, već necijepljene osobe.
“Upravo se u inficiranim ljudima stvorio novi sloj kao bijeg od
imunosti”. Ovaj njemački stručnjak ukazuje na iskustva u Indiji,
Brazilu i Južnoj Africi, gdje su nastajale aktualne mutacije, a
postotak cijepljenih je izuzetno nizak.
Cjepivo vrlo rijetko može dovesti do mutacija
Virus je u vrijeme nastanka mutacija bio vrlo rasprostranjen.
Weber kaže da virus koristi upravo oslabljeni obrambeni sustav
organizma kako bi se prilagodio.
Osim toga, kada bi teza da cjepiva izazivaju mutacije bila točna,
onda bi novi sojevi virusa morali nastajati u zemljama koje imaju
veliki broj cijepljenih, na primjer, u Izraelu ili Velikoj
Britaniji.
George Behrens kaže da teoretski postoji mogućnost da cjepivo
vrši imunološki pritisak na virus i da on onda pokušava
mutacijama izbjeći taj pritisak. Dodaje da virus trenutno nailazi
na samo djelomično cijepljenu populaciju, pa neki imaju
imunološki odgovor, a drugi ne i oni se mogu zaraziti.
Dakle, cjepivo vrlo rijetko može dovesti do mutacija i do
pospješivanja širenja novog soja. Puno je veća vjerojatnost da
opasne mutacije nastanu tamo gdje se virus može nesmetano i brzo
širiti.