U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića danas
u 18:30 održat će se okrugli stol povodom 120. godišnjice rođenja
književnika Stjepana Mihalića, pod nazivom “Zašto šutiš na
raspućima?”. Na okruglom stolu sudjeluju Darija Žilić s
izlaganjem “Raznorodnost književnog opusa Stjepana Mihalića”,
Jasmina Milovčić s izlaganjem “Književna ostavština obitelji
Mihalić” te Željko Mavretić s izlaganjem “Zavičajni značaj u
književnim djelima Stjepana Mihalića”.
Stjepan Mihalić (Karlovac, 16. 7. 1901. – Karlovac, 12. 4.
1984.), hrvatski feljtonist, romanopisac, dramatičar, Karlovcu je
posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo. Njegovo
stvaralaštvo je, i tematski i stilski, na razmeđima hrvatske
književnosti tridesetih godina. Počeo je pisati s petnaest
godina, a prvo objavljeno djelo mu je dramolet “Maske”. Prvu
prozu “Bratić Mirski” objavio je u Vijencu 1926., pod utjecajem
ekspresionizma. U “Knjizi o Mlakaru”, a potom u novelama iz
zbirke “Šest priča iz moga grada”, Mihalić se priklonio
realističkoj struji u hrvatskoj književnosti. Istodobno je pisao
i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama.
U svom je gradu radio kao ravnatelj karlovačkog profesionalnog
kazališta te uređivao časopis “Svjetlo”. Godine 1929. kazališna
družina, koju je osnovao Mihalić, prikazala je njegovu pasionsku
igru u pet slika “Grbavica”. Predstava je odmah igrana i u
Zagrebu, ali je neslavno propala. Tek je nekoliko desetljeća
kasnije redatelj Georgij Paro otkrio u njoj zanimljive
ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio. “Atrakcija
cirkusa Borov”, “Bukovački”, “Pred dan”, “Silom pokajnik”,
naslovi su tek nekih od Mihalićevih drama.
Objavio je više novela (u vlastitoj nakladi tiska tri knjige:
“Grbavica”, “Novele” i “Neprijatelji”), no najznačajniji je kao
romanopisac. U prvim novelama primjetan je utjecaj
ekspresionizma. Lirski roman, pastoralnu pripovijest, “Zapaljena
krv” objavljuje mu “Matica hrvatska”, a piše ga pod utjecajem
Krleže i Nazora. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su
stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Bujnom
metaforikom izražena je žudnja za individualnom slobodom u sklopu
prirode. Ostale romane pisao je u duhu socijalno-kritičkog
realizma. U romanu “Rakovac u Vinovrhu” koji se bavi problemima
političke borbe i propadanja morala, javlja se lik idealistički
angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i
nacionalne potlačenosti Hrvatske. Mihalićev roman “Teleći
odresci”, koji tematizira provincijsku svakodnevicu, otkupljen je
1955. na natječaju sarajevske “Narodne prosvjete” kao najbolji
roman. Od vanjskih zbivanja, neposredno iskazanih u živoj akciji
likova, Mihalić ovim romanom započinje novo razdoblje svoga
književnog rada, koje kreće od žive akcije likova ka unutarnjem
zbivanju u biću. Ta prekretnica rezultat je istinskog književnog
zrenja te autorovih literarnih i životnih iskustava. Roman
“Elegija” je roman povratka u djetinjstvo. Njime je osnažio
uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom
zanemarenoga. Posmrtno mu je objavljen satirični roman “Lule kuma
Gatalina”.
O životu i duši Karlovca, grada nadahnuća mnogih umjetnika,
Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim
feljtonima koji su kasnije sabrani i objavljeni u knjigama
“Ćaskanja u suton” i “Razgovori na uglu”. Počeo ih je pisati u
razdoblju od 1965. do 1970. godine dok je bio urednik “Svjetla”.
“Ćaskanje u suton” kao prvi dio tih feljtona dva je puta
objavljivan u obliku knjige – prvi put 1968. godine, a drugi put
2008. u izdanju Matice hrvatske. Izdanje iz 2008. godine sadrži
trideset i četiri feljtona koji slove kao “najkarlovačkiji” –
dvadeset feljtona iz “Ćaskanja u suton” kojima je naslove dao
priređivač Slavko Mihalić i četrnaest feljtona iz “Razgovora na
uglu” kojima je priređivač Ivan Ott. Autor na osoben način,
studiozno, dokumentaristički, literarno i kritično, ali i
popularno, predstavlja svoj grad Karlovac. Feljtoni govore o
nekadašnjem životu u Karlovcu, a posebno ga zanimaju, pored
velikih i značajnih događaja, i mali, naoko nevažni događaji u
kojima se očitava bilo grada. Feljtone prate fotografije
Zvonimira Grebera, a pogovor potpisuje Stijepo Mijović Kočan.
Sadrži sveobuhvatno kazalo karlovačkih osoba, lokacija, društava
i institucija.
Obitelj Mihalić poznata je i priznata obitelj u kulturnom životu
grada Karlovca.