Ni jedan učenik u školskoj klupi za zanimanje konobar
U turističkoj zemlji poput Hrvatske – nedostaje konobara. To je
jedan od programa strukovnih srednjih škola koji je ostao
nepopunjen u mnogim županijama.
Problem nije potplaćenost, a ni potražnja na tržištu. Pa što onda
je, kao i što učenici najviše žele postati, a što nikako?
Ni jedan učenik u školskoj klupi za zanimanje konobar. Rezultat
je to ljetnog upisnog roka u srednje škole u pojedinim
županijama. Kada se Miroslav počeo baviti konobarenjem prije
gotovo pola stoljeća, situacija je bila znatno drukčija.
“U to vrijeme kada sam ja išao u školu, bilo nas je sedam
razreda, samo konobara. Dakle dvjesto, dvjesto i pedeset
učenika”, rekao je Miroslav Matić, konobar.
Danas nezamislivi broj. I dok se Miroslav, koji u ovom opatijskom
hotelu radi već 30 godina, sprema u mirovinu, njegov mlađi kolega
kaže, uskoro ga neće imati tko naslijediti.
“Ta struka već malo po malo, bojim se reći i izumire. Vidjet ćemo
što će biti na kraju. Ali činjenica je da je sve manje i manje
učenika i jako malo ih dolazi na praksu”, izjavio je Ante
Knežević, konobar.
Problem nije u tržištu jer zanimanje konobar drugo je
najtraženije na listi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Podcjenjivanje ali i nesigurnost posla ono je što odbija učenike.
“Ljudi uglavnom misle da to svatko može raditi i problem je što
se radi o poslu sezonskog karaktera. Ja bih isto dio krivnje
svalio i na poslodavce koji zapošljavaju bilo koga na mjestima
koja su predviđena za konobare”, poručio je Mladen Smodlaka,
ravnatelj Ugostiteljsko-turističke.
Osim zanimanja konobar, ove su godine najnepopularnija zanimanja
i cvjećar i mesar. Učenici su kao i prošlih godina najviše
upisivali gimnazije, školu za medicinske sestre i ekonomska
usmjerenja.
Za neka od strukovnih zanimanja učenici misle da se ne isplati
školovati tri kada se mogu prekvalificirati u jednoj godini. Ali
profesionalci se nimalo ne slažu.
“Ti moraš imati školu da bi radio ovdje. Moraš poznavati
kategorije mesa. Vi morate znati koji je to komad, je li to šol,
je li frikando, ruža, orah i tak dalje”, rekao je Josip Babok,
mesar.
Ako nisu školovani, pati kvaliteta usluge. Pa kako onda
nagovoriti učenike da upišu zanimanja koja su i tražena i
plaćena?
“Pronalazi se model kako motivirati učenike kroz stipendije, kroz
javne određene kampanje, privući da se upiše i onaj manji broj
učenika kako bi u stvari zadovoljili potrebe koje jesu”, poručila
je Vesna Šerepac, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje
Jer u zemlji okrenutoj turizmu – bez školovanih konobara nema
budućnosti.