Na 7. obljetnicu preminuća mons. Marijana Radanovića, dugogodišnjeg župnika na Dubovcu, slavljena je sveta misa zadušnica u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Mons. Antun Sente ml. rektor Nacionalnog svetišta, okupljene pozvao na molitvu za pokoj duše tog vrijednog karlovačkog svećenika koji je 60 godina kao duhovnik dijelio utjehu vjere mnogim vjernicima grada Karlovca i Dubovca.
Misno je slavlje predvodio je mons. Ferdinand
Vražić, karlovački umirovljeni svećenik. Koncelebrirali
su mons. Antun Sente ml. rektor Svetišta i preč Zlatko
Golubić supsidijar u Svetištu, te karlovački mladomisnik
pater Josip Magdić, monfortanac. Liturgiju i
pjevanje animirali su sudionici oratorija “Josipova obitelji”.
Mladi su okupljene vjernike uveli recitacijom stihova Izidora
Poljaka “Planite b’jeli ognjevi duše”.
U svojoj homiliji mons. Ferdinand Vražić je kazao kako na
današnji dana gledamo i molim velikog hrvatskog i ugarskoga
kralja Stjepana koji svome sinu ostavlja kraljevstvo predivnom
oporukom: “Sine ljubljeni sve sam ti ostavio, a jedno ti
stavljam na dušu, nemoj me izdati, ljubi i brani Crkvu jer onoga
trenutka kada budeš to zaboravio gubit će moć i svoje
kraljevstvo.”
– To je poruka meni kao svećeniku i to je poruka pokojnog
Marijana svima koji s pijetetom časte našega pokojnog svećenika –
kazao je na početku svoje homilije mons.
Vražić.
– On je bio čovjek vjere i pouzdanja. Dan prije njegove smrti bio
sam kod njega u bolnici. Našao sam ga u dosta dobrom stanju i
nakon kratkog razgovora me blago pogleda i kaže: “Ferdo od svega
što sam imao pogledaj što mi je ostalo, stara drvena krunica koju
držim u rukama. Odgovorih mu Marijane to je vjera i predanje koje
te je nosilo kroz život. Vjerujte mi iako će mnoge stvari ostati
tajna pouzdano znam da ni jedan korak, ni jedno djelo ove župe
nije moglo biti učinjeno bez ustrajne molitve monsinjora Marijana
pred Presvetim oltarskim sakramentom koja je počinjala već u šest
sati a koji put i ranije ujutro, ispred svetohraništa ovdje u
Nacionalnom svetištu. Bio je to intimni razgovor duše s Bogom –
prisjeća se dugogodišnji suradnik preminulog mons.
Marijana Radanovića dodavši:
– Marijan je neprestano gledao kako bi onu močvaru pretvorio u
svetište svetoga Josipa. Svi znamo da je uspio zato što je bio
veliki vjernik, zato je vjera bila toliko jaka kod njega, zato
što je i sveti Josip vjeran. Lako je koji put kazati ja vjerujem!
No, to treba dokazati i djelima. Izgradnjom zgrade crkve i
zajednice Crkve velečasni Radanović je to u svome životu i
dokazao.
– Danas kada se spominjemo života, rada i vjere našega pokojnoga
Marijana najbolje o njemu govori jedna riječ. Kada je preminuo
nitko nije govorio da je umro dubovački župnik. Svi su govorili
umro je naš Marijan! To znači da je umro čovjek vjere i čovjek
koji je ljubio čovjeka. Stoga rado spominjem i riječi kardinala
Josipa Bozanića koji je prigodom ukopa našeg
svećenika imao potrebu kazati: “Mi danas molimo za njega, ali
on će jednoga dana, kao ugodnik Božji, kao svetac moliti za nas.
Mi ćemo se moliti njemu da se moli za nas!” – kazao
je u svojoj propovijedi mons. Fredinand
Vražić.
Pri kraju misnog slavlja okupljeni vjernici uputili su se prema
posljednjem počivalištu
pokojnog prvog rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa, mons.
Marijana Radanovića te nad njegovim grobom izmolili molite.
Oratoriji “Josipova obitelj” s mnoštvo radionica, igara, molitava
i plesa nastavljen je u dvorištu Nacionalnog svetišta svetog
Josipa.
– Zapravo je župno dvorište ispunjeno djecom i obiteljima
najbolja zahvala pokojnom dugogodišnjem dubovačkom župniku koji
je za vrijeme svog župnikovanja puno truda posvećivao odgoju
djece i mladih, poznat još i kao duhovnik križara –
zaključio je njegov nasljednik mons. Antun Sente
ml.