Zastrašivanje novinara ima samo jedan cilj, spriječiti objavu priče o otimačini koja dovodi u opasnost ljudske živote. Ali, neće proći
RTL-ova Potraga vratila se nakon ljetne stanke s pričom koja je danima privlačila veliki interes javnosti.
Nakon što se ekipa Potrage popela na krov u susjedstvu Marka Perkovića Thompsona, koji je on oteo suvlasnicima susjedne nekretnine, pjevač je pokrenuo nezapamćenu hajku. U tome mu pomaže portal Narod.hr, čiji izdavač je udruga “U ime obitelji”, a koju pak vodi Željka Markić.
Huškački dvojac već više od tjedan dana svojim objavama potiče govor mržnje i poziva na nasilje prema autorici ove priče, prema RTL televiziji i prema novinarima uopće.
To zastrašivanje ima samo jedan cilj, spriječiti objavu priče o otimačini koja dovodi u opasnost ljudske živote. Neće proći. Slijedi cijela priča.
Ekipa Potrage obišla je četiri kaskadne zgrade na Žnjanu u Splitu s četiri različita ulaza na adresi Šetalište Ivana Pavla II. Iznad njih su na odvojenim zemljišnim česticama naknadno sagrađene četiri vile na adresi Put Radoševca.
Ovo su svi uključeni u put Thompsona do te vile
Sve su izgrađene na osnovu građevinske dozvole za turističko
naselje, inače ne bi dobili građevinsku dozvolu. Druga vila s
lijeva sada pripada Marku Perkoviću Thompsonu.
Na putu Perkovića do te vile sudjelovali su: Zvonko Kotarac –
investitor (u istražnom zatvoru zbog građevinskih malverzacija),
Zoran Sikirica prethodni vlasnik sada Thompsonove vile (čeka
suđenje zbog građevinskih malverzacija), bivša voditeljica
Odsjeka za graditeljstvo grada Splita Lada Pocrnić Mladinić (čeka
suđenje zbog pogodovanja Zoranu Sikirici, pod istragom za
pogodovanje Zvonku Kotarcu), arhitekt građevinskog projekta Emil
Šverko (pod istragom zbog suradnje s Kotarcem).
Čim je Marko Perković uselio u vilu, pokrenuo je sudske procese
protiv vlasnika na susjednoj adresi, koje želi iseliti iz etaža
koje se tlocrtno nalaze ispod njegovog stambenog objekta, odnosno
u njegovoj čestici.
Oni ovdje žive godinama prije njega, a tužbama se otvorio čitav niz nelegalnosti koje krije ovaj građevinski projekt. Pravomoćnom presudom suda u Osijeku, kamo je spis prebačen iz Splita, Thompson je Branku Miodragu već oduzeo teretanu koju je Miodrag kupio od prethodnog vlasnika, i legalizirao.
“2009. godine sam kupio ovu nekretninu i smatrali smo da smo dobili čiste papire, na kraju se ispostavilo da taj dopunski prostor, ta teretana nije čista, nije se mogla uknjižiti u zemljišnim knjigama”, kazao je Perkovićev susjed Miodrag:
“Pitali smo stanare kako je kod njih, rekli su da je isto, da je u toku etažiranje zgrade, da će upravitelj etažirati sve te prostore. Pristali smo na to, kupili smo ovaj stan. Kasnije, 2013., kad je doselio Marko Perković, počeli su problemi u ovoj zgradi, najprije samo za mene, a potom i za sve ostale stanare. Sad je ukupno tužio 10 stanara.”
Stanarka Marija Pintar kaže:
“Nismo mi ovo dobili džaba, mi smo ovo kupili.”
Novinarku Potrage zanimali je je li unutar toga kupila i kuhinju i kupaonicu.
Thompsonov zahtjev za legalizaciju
“Tako je. Došao je ključ u vrata, gotovo, da bi on kasnije da sam ja to probila i naknadno si ovo nadogradila. On je naknadno ovo saznao da su te šupljine njegove, i kaže, da sam ja to naknadno probila i unišla u njegov posjed”, odgovorila je Pintar.
A je li ona to doista i učinila?
“Ma kako bih? Ja kad sam ovo kupila i ušla u gotov stan”, dodala je Pintar.
Iako je Marija Pintar u stan koji je platila i legalizirala uselila 2003., a Thompson došao tek deset godina kasnije, on tvrdi da su njezina kupaonica i kuhinja njegovi. Dapače, i te kvadrate stana Marije Pintar, kao i više stotina ostalih kvadrata dijelova stanova ili pripadajućih prostora koji pripadaju suvlasnicima u ovoj zgradi, Thompson je objedinio svojim rješenjem o legalizaciji.
Predstavnik suvlasnika zgrade Branko Miodrag to osporava, pa je još 2016. digao kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića, kao i protiv dvije zaposlenice gradskog Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo u Splitu.
Miodrag je pojasnio neke detalje kaznenih prijava:
“Protiv Lade Pocrnić i Sandre Ćuk i protiv Marka Perkovića kao poticatelja na kazneno djelo. Naime, o čemu se radi, mi imamo dvije legalizacije za isti prostor. Legalizirali smo mi i legalizirao je Marko. Mi smo prilikom legalizacije pokazali našem arhitektu koji je crtao to kako izgleda, a onda su došli djelatnici iz Ministarstva graditeljstva da provjere je li to tako nacrtano i to tako je nacrtano i udarili su pečat da to tako u stvarnosti izgleda.”
“Kod Marka Perkovića situacija nije takva, on nije mogao pokazati djelatnicima iz Ministarstva graditeljstva kako izgleda moja teretana kad samo ja od nje imam ključ. Kako će ući? Kako će ući kod gospođe Marije Pintar kad samo ona ima ključ od svoga stana, a oni su nacrtali, a Lada Pocrnić Mladinić je ovjerila svojim pečatom da su oni bili, pregledali to i da to izgleda tako. Čak u nekim stanovima to uopće tako ne izgleda. Pa, dodatno je i Šverko dobio kaznenu prijavu zbog toga, arhitekt koji je njemu crtao”, rekao je Miodrag i to.
Niz “nelegalnih poteza” i “nekretninski kaos”
Iz DORH-a na upit o Miodragovim kaznenim prijavama odgovaraju da su ih proslijedili USKOK-u, a iz USKOK-a kažu:
“Budući da je sukladno zakonskim odredbama postupanje tijekom izvida tajno, o njihovom sadržaju ne možemo izvještavati javnost.”
Investitor ovog cijelog kompleksa koji nije rađen u skladu s građevinskom dozvolom, Zvonko Kotarac, kao svjedok u nekretninskom sporu između Thompsona i Miodraga oko teretane, na sudu je rekao da su sporni, tzv. slijepi kvadrati, morali biti iskopani zbog specifičnosti terena i da ih je vlasnicima poklonio.
U svim kupoprodajnim ugovorima oni su dio stana ili prostorije koje idu uz stanove, cijene nisu posebno naznačene. Hrvoje Kačer, profesor na Katedri za građansko pravo Splitskog sveučilišta, 2017. je za potrebe suđenja Branku Miodragu dao pravno mišljenje čiji su sporni kvadrati:
“Nema baš nikakve dvojbe da je Stranka stekla pravo vlasništva na teretani redovnom dosjelošću, slijedom čega joj pripadaju sva vlasnička ovlaštenja, od prava na posjed i uknjižbu, pa do tužbi za zaštitu prava vlasništva.”
Miodrag je ipak ostao bez kvadrata, sutkinja nije priznala dosjelost, odnosno miran posjed duži od deset godina, a profesor Kačer situaciju nije želio komentirati pred kamerom.
Nekretninski kaos izazvan nizom nelegalnih poteza aktera koje smo
spomenuli na početku sada iskorištava Marko Perković prisvajajući
kvadrate koje nije platio.
Naime, do ove vile je došao zamjenom sa Zoranom Sikiricom.
Važno je znati da je Zoran Sikirica u trenutku početka izgradnje projekta bio čelni čovjek Hypo banke čijim kreditom je Kotarac gradio vilu. Thompson je Sikirici dao svoju kuću u Zagrebu od 850 kvadrata za ovu vilu u Splitu od 532 kvadrata. U ugovoru o zamjeni obje nekretnine procijenjene su na 360 tisuća eura.
“To se zove dobra kupovina, ja bih to rekao”
Dakle, Marko Perković je kupio 532, a naknadno legalizirao 1962 kvadrata neto površine.
“To se zove dobra kupovina, ja bih to rekao”, smatra Branko Miodrag i dodao što misli kolika bi sad bila vrijednost metra četvornog:
“Pa, ja mislim da je sad to tri i po, četiri tisuće eura.”
Po ovome svemu ispada da je tih 530 kvadrata zamijenio za 860 u Zagrebu, a po tome ispada da je 1962 kvadrata, ako se podijeli s 360 tisuća koliko je platio, da je metar četvorni dobio po cijeni od 183 eura.
Kako su Thompsonovom legalizacijom obuhvaćeni već jednom legalizirani kvadrati susjeda, predstavnik stanara je tražio obnovu postupka pjevačeve legalizacije. Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva je poništilo rješenje Grada Splita koje je dobio Thompson i sada je u tijeku čitav niz upravnih postupaka čijeg rješenja još nema na vidiku.
U nekoliko navrata smo pokušali dobiti izjavu nekog iz Gradskog poglavarstva na ovu temu. Predomišljali su se i naposljetku nisu pristali. Poslali su nam pismeni odgovor:
“Na predmetnoj lokaciji vodio se, i još se vodi niz postupaka za obnovu, kojima je slijedio žalbeni postupak, tužbeni postupak te ponovljeni postupak, sve prema popisu u prilogu.”
Može se reći da niti jedan od navedenih postupaka obnove nije još završio pravomoćnim rješenjem.
U međuvremenu susjedski odnosi na Žnjanu ozbiljno su zaoštreni. Thompson je prisvojio i krov njihove zgrade. Kako bismo provjerili kakav je slučaj s krovovima ostale tri vile i zgrada ispod njih, pokušali smo kontaktirati njihove vlasnike.
“Ne, to nije naše”
Prva vila s desna je u vlasništvu Marine Wallner, nekadašnje
Kotarčeve poslovne partnerice. U telefonskom razgovoru nam je
rekla da ne želi govoriti o ovoj temi. Druga vila s desna u
vlasništvu je samog Kotarca i trenutno je prazna. Treća je
Thompsonova, a četvrta Volođe Mardešića u kojoj se trenutno
iznajmljuju apartmani.
Telefonom smo provjerili misle li oni da je krov zgrade ispred
njihove vile njihovo vlasništvo.
“Dobar dan, vidim da iznajmljujete apartmane tu na Žnjanu. Imaju li vaši apartmani izlaz ovdje na južnu stranu na more, na terasu?”, telefonski je reporterka Potrage pitala.
“Na terasu nema”, glasio je odgovor.
“Aha, nema. Ne koristi se kao terasa ovaj krov ispred?”, zanimalo nas je.
“Ne, ne, nije, to nije naše.”
Dakle, Thompsonovi prvi susjedi svjesni su da ne mogu polagati pravo na krov susjedne zgrade. Ipak, Thompson i njegovi odvjetnici u dijelu medija posljednjih dana, uporno tvrde da je on vlasnik krova na susjednoj čestici 44/2, koja je krov suvlasnika zgrade na adresi Šetalište Ivana Pavla II. 23.
Pritom se pozivaju na upis u zemljišnim knjigama na kojem jasno piše da se radi o suvlasničkom udjelu 339/9551. Dakle, Thompson može biti jedino suvlasnik (!) nekog udjela u cijeloj čestici.
Nema opisa koji je to točno dio čestice 44/2. To u upisu ne postoji.
Kako takav upis djeluje neobično, još jednom smo ga odlučili provjeriti uvidom u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu uz svjedoka, ovlaštenu sudsku vještakinju. Ljubazno su nas primili i potvrdili, ono što smo već znali, da Marko Perković nije vlasnik krova na susjednoj čestici.
Sudska vještakinja za arhitekturu i nekretnine Mariana Bucat ovako nam je objasnila:
“Thompson je upisan kao suvlasnik nekih brojeva, odnosno jednog razlomka, ali taj razlomak nema pripadajućeg opisa i iz njega se stvarno ne vidi čega je on to suvlasnik. A kad se pogleda u ostale isprave, jasno je da je on kupio od ranijeg vlasnika pravo nadogradnje, a ti ne možeš prodati nešto čega ti nemaš. Dakle on je kupio samo to, to se tad moglo upisati u zemljišnik, a sad se to više niti ne može. Mislim, prosto je situacija takva da mi ovdje dokazujemo nešto što je očigledno, on nije vlasnik tog krova, te terase, tschüss. Kao što je gospođa potvrdila u sudu.”
Kako bismo utvrdili što je to “pravo nadogradnje”, koje je Thompson aneksom ugovora o zamjeni preuzeo od Sikirice zajedno s vilom, a Sikirica od Kotarca, konzultirali smo se i kod predsjednice Hrvatskog društva sudskih vještaka Melite Bestvine, koja je još jednom potvrdila očito.
“Govorimo o pravu za nadogradnju koju netko prenosi netko na nekoga drugoga, za koju piše da nisu ispunjeni uvjeti iz čl.73 Zakona o vlasništvu?”, zanimalo je reporterku Potrage:
“Kako onda netko može tumačiti i tvrditi cijeloj javnosti da je on vlasnik tog krova?”
“Da li ste vi pitali predstavnika stanara da li su oni možda nekad davno potpisali…?”, kazala je Bestvina, a reporterka odgovorila:
“Nisu, oni su nas i pozvali da imaju problem.”
“Kad je on proširivao, onda me poplavio”
“Pa o čemu onda mi pričamo? Oni imaju svoj ravni krov. Ako oni nisu dali suglasnost, nikakav investitor, izvođač ili nitko nije smio bez njihove suglasnosti to uopće ikome obećati, a kamoli izvršiti kupoprodaju ili obećanje, a upitna je onda i provedba takozvanog etažiranja”, konstatirala je predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka.
No, Kotarac kao investitor je prodao Sikirici pa Sikirica prenio na Thompsona nešto što u stvarnosti nikad nije imao.
Kotarac, takvo, izmišljeno suvlasničko pravo prodaje Sikirici, a ovaj Perkoviću, koji zlorabi to pravo na način da umjesto nadogradnje petog kata uređuje bazen i ravni krov kao svoje dvorište, koje prikazuje kao pripadak svojem stanu koji se nalazi na susjednoj parceli.
Dakle, svojata određene dijelove zgrade na kčbr. 44/2 iako u toj zgradi nema niti jedan stan, a suvlasnik je neodređenog udijela 339/9551.
Usprkos tome on odlučno javno tvrdi da je to njegov krov, dapače,
potpuno ga je prisvojio, onemogućivši zakonom propisano nužno
održavanje zgrade sigurnom.
Upravitelj zgrade, tvrtka DUB-inženjering suvlasnicima krova u
nekoliko navrata proteklih godina savjetovala je da se što prije
obrate građevinskoj inspekciji. Bezuspješno. Prema tvrdnjama
predstavnika suvlasnika do danas inspekcija nije izašla na teren.
“Nismo u mogućnosti dostaviti tražene informacije s obzirom na postupke koji su u tijeku u suradnji s drugim tijelima”, odgovorili su iz Državnog inspektorata.
A kako suživot s Thompsonom izgleda za suvlasnike susjedne čestice dok čekaju da nadležne institucije reagiraju prepričava nam Marija Pintar:
“Kad je on proširivao, onda me poplavio, onda je tu curila voda do boga.”
Upravitelj zgrade, tvrtka DUB-inženjering u svom zapisniku iz studenog 2019., bilježi:
“Vidljiv je prodor vode na stropu garaže, a koji po svemu sudeći prodire po dilataciji s vrha zgrade.”
Dakle, voda godinama curi od krova do podruma zgrade.
“Nezapamćena je situacija u dugogodišnjoj praksi upravitelja, da u slučaju oštećenja krova, fizički ne može pristupiti krovu zbog zahvata vlasnika kuće na susjednoj parceli”, navodi upravitelj zgrade.
Nela Kovačević, pravnica upravitelja zgrade DUB-inženjering d.o.o., objašnjava:
“U ostalim zgradama vi uvijek imate mogućnost pristupa na ovaj ili onaj način bilo ravnom ili kosom krovu, ali u svakom slučaju morate imati u arhitektonskom, građevinskom smislu i u sigurnosnom, ako hoćete, dakle pitanje zaštite, protupožarne zaštite, postavljanje gromobrana, vi morate imati mogućnost pristupa krovu, to je pitanje sigurnosti ljudi koji tu žive. Ne možete to ne imati, ne možete to isključiti i ovo je prvi put da nismo mogli pristupiti jer ne postoji normalna komunikacija donjih etaža s gornjim dijelom.”
Upravo u cilju da nam pokaže kako izgleda krov njihove zgrade koji je Marko Perković prisvojio za svoju terasu, a na kojoj su uklonjeni gromobrani, nema originalnog protupožarnog prilaza, ne mogu do dimnjaka, ventilacije lifta i svega što zahtjeva održavanje da bi ljudi koji u zgradi žive bili sigurni, Branko Miodrag, inače predstavnik suvlasnika poveo je našu ekipu gore.
Opasno stanje u zgradi
“Ovaj ovdje dio to je odušak od lifta, ventilacija od lifta u slučaju opasnosti da se zaglavi lift, to je njegov odušak”, pokazivao nam je i tumačio Miodrag:
“Kada netko se zatekne u liftu, da može disati normalno. Jednom godišnje se treba po zakonu kontrolirati to, pregledavati, a mi ne možemo to raditi zato što je on to prisvojio, ne dozvoljava nama da uopće dođemo gore.”
U posljednjih tjedan dana na sve moguće načine pokušali smo doći do gospodina Marka Perkovića kako bi nam on ispričao njegovu stranu priče. Naime, zvali smo četiri broja telefona koji smo mogli nabaviti koji su nekad glasili na njegovo ime, niti na jedan nije dostupan.
Kontaktirali smo njegovog bivšeg menadžera gospodina Barišića koji nas je uputio na njegovog novog menadžera gospodina Pletikosu.
Potom smo kontaktirali odvjetnika gospodina Perkovića, gospodina Batarela koji se nije povratno javio niti na naš poziv niti na SMS poruku, poslali smo i službeni e-mail koji smo našli na službenim stranicama Marka Perkovića.
Nitko nam nije odgovorio niti na taj mail. Nakon toga smo kontaktirali odvjetnika, gospodina Višića, koji ga od prije nekoliko dana, barem prema objavama u drugim medijima, zastupa. Niti od njega nismo povratno dobili informaciju hoće li gospodin Marko Perković Thompson ispričati svoju stranu priče.
Osim višestruke preporuke upravitelja zgrade na opasno stanje, u zapisniku još 2017. i protupožarni inspektor utvrđuje da zgrada nema protupožarni izlaz kakav je bio predviđen građevinskim projektom. Nakon toga prema Mjerama za zaštitu od požara predstavnik suvlasnika postavlja ljestve. U međuvremenu Thompson ih je uklonio, ali nakon policijske intervencije morao ih je vratiti i sada stoje na za to predviđenom mjestu.
Nakon javne hajke koju je Thompson pokrenuo protiv naše ekipe nazivajući nas provalnicima jer smo se popeli na krov susjedne zgrade, policija daje priopćenje da nismo provalili i da elemenata niti kaznenog niti prekršajnog djela nema. Nekoliko dana kasnije Branko Miodrag nas obavještava o neobičnom razgovoru s načelnikom II. Policijske postaje u Splitu, Antom Balovom:
“Dobio sam od gospodina Ante Balova, načelnika Druge policijske postaje, poruku koja je glasila da me nije mogao dobiti na adresi i da mu se javim. Ja sam se javio, za 10-ak minuta mogu doći, on je reko da ako mogu sutra, reko nema problema. I sutra smo se našli, s tim da je on rekao da tek dolazi u policiju i da budem u kafiću pored postaje, ja sam reko nema problema. Došao je on i neki gospodin, isto policajac, i zamolio me ako možemo skinuti skale, jer ga iz udruge zovu da se skinu skale. Ja sam reko da se ne mogu jer su one protupožarne ljestve.”
Koje udruge, što je to značilo?
“Ne znam, nije mi rekao koje niti sam to pitao. Samo sam rekao da imamo dokumentaciju iz koje je razvidno da te skale predstavljaju protupožarne ljestve i da im mogu dat tu dokumentaciju i neka tima iz udruge kaže da se ne mogu skinuti”, kazao nam je Miodrag.
Kontaktirali smo načelnika policijske postaje da nam pojasni je li to s Miodragom bio službeni ili neslužbeni sastanak i tko su udruge koje traže da se maknu ljestve. Jednoznačan odgovor nismo dobili.
Načelnik policije ne želi da ga se pita, “ne želi probleme”
Telefonski smo razgovarali s načelnikom policije s kojim je
razgovarao gospodin Branko Miodrag koji nas je zamolio da ga ne
pitamo te stvari, citiramo, da ga ne pitamo te stvari jer ćemo ga
uvući u problem.
Iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske dobili smo opsežan odgovor, ne negiraju da je do sastanka došlo, tvrde da se odigrao u kafiću na traženje Miodraga, a tko su udruge, ne odgovaraju. Pravdaju se da je i njima cijela zavrzlama na Žnjanu stvara opterećenje:
“Nakon tri intervencije i dolaska policije na mjesto događaja ovo ljeto, načelnik Balov obavio je ovaj razgovor u cilju smirivanja situacije odnosno prevencije mogućih daljnjih negativnih događaja do konačnog rješenja imovinsko-pravnog spora.”
Građevinski projekt na Žnjanu od početka je mimo zakona. Prenamjena objekta je suprotna građevinskoj dozvoli, apartmani su pretvoreni u stambeno naselje, bez vrtića, škole i Doma zdravlja. Oteti su krovovi koji su zajednički dio zgrada.
Samo nabrojeno u prilogu je dovoljno za ništetnost niza učinjenih pravnih poslova, a dovodi u pitanje i niz sudskih odluka. No, i protuzakonite sudske odluke imaju pravne učinke pa zato na Žnjanu i imamo neviđeni građevinski nered. Sve opisane situacije u ovom prilogu su trenutno predmet sudskih ili upravnih sporova.
Zbog izostanka reakcije nadležnih institucija susjedi su nas pozvali da javnost zna s čime se bore. Marko Perković Thompson koristi situaciju i uzima dijelove stanova koje su odavno kupili, a prisvojio je i krov njihove zgrade na koji im zabranjuje pristup te tako dovodi u opasnost sve ljude koji u njima žive. Svi akteri zaslužni za genezu ovog građevinskog pakla trenutno su predmet izvida ili istraga DORH-a i USKOK-a. I tako već šestu godinu.