U Galeriji 'Martin Borković' u Nacionalnom svetištu na Dubovcu otvorena je izložba slikara-samouka dubovačkog župljanina Ivice Mikšića sa Borlina pod nazivom "Djelić darovane ljepote", a u povodu njegova 77 rođendana.
Ivica Mikšić rođen je u Karlovcu 9. rujna 1944.
godine. Školovao se u srednjoj strukovnoj Školi učenika u
privredi u Karlovcu te stekao zvanje soboslikara. Svoj radni
vijek započeo je u nekadašnjoj tvornici obuće “Josip Kraš” u
kojoj je radio do zatvaranja. U ranom je djetinjstvu počeo
slikati akvarel, a od 1970. godine slika ulje na platnu. Najviše
voli slikati mrtvu prirodu te pejzaže. Slikanje mu predstavlja
zadovoljstvo koju nastoji prenijeti na unučad i praunučad. Danas
njegove slike krase domove obitelji, rodbine i prijatelja.
Autor kroz svoje radove progovara o jednostavnom umjetničkom
pogledu na svijet i svjedoči poznatoj narodnoj uzrečici – nikad
nije kasno! Ovo je prva Mikšićeva izložba, a na otvorenju uz
rektora mons. Antuna Sentea ml, umjetnički
kritički osvrt dao je bard hrvatske sakralne umjetnosti prof.
Josip Botteri Dini.
– Autor Ivica Mikšić je slikar koji pripada onima koji se
slikarstvom bave iz vlastitih pobuda. U Francuza takvi su se
slikari zvali nedjeljni slikari jer su slikali samo nedjeljom, za
svoj gušt. Oni nisu bili posebno školovani već su slikali iz
svoje unutarnje potrebe. Tako je Ivica Mikšić slikar svojih
doživljaja, krajolika, grada i mrtve prirode. Francuski slikar iz
razdoblja realizma Gustav Courbet kada je stao na obalu mora sav
ushićen je uzviknuo: ‘O more budi sretno što će te Courbet
slikati’. Mogli bi parafrazirati ovaj usklik s našim slikarom
Ivicom kada se našao na obali Kupe ili na obali neke druge od
vaših četiri rijeka, da je kazao kao i Courbet – o budi sretna
što će te Ivica slikati. Doista, posebnu vrijednost ove izložbe
čine i krajolici uz rijeku, po mome izboru. Volim blage
sumaglice, zelenilo bojnih šuma održava se u protoku mirne
rijeke. Slikar osjeća vodu i tihi šapat prirode. Ovim slikama
pripada prvenstvo na ovoj izložbi makar ne podcjenjujemo druge.
Slikarevo oko promatra i grad, povijest Starog grada Dubovca i
Nacionalno svetište svetog Josipa, ali u sjećanju će ostati ta
mahovina, to je starost meka, ja sam onaj putnik iz svijeta
daleka i što ispruženom rukom štap lutanja čeka. Navodim na kraju
divne stihove Tina Ujevića koji nas spominju prolaznosti i
uspoređuju nas sa prirodom u kojoj kao odraz u vodi možemo čitati
sebe i zaustaviti se kako bi sebe susreli u prirodi ili u
umjetnosti. Moram spomenuti i velike slikare karlovačkog kraja,
bili su to Ferdo Pikerest, Slava Raškaj te Daniel Butala, koji je
iza sebe ostavio veliki trag prekrasnih slika. Vidio sam ovdje i
njegovu posljednju izložbu rascvjetalih križeva. Na mene je on
utjecao svojim crtačkim pristupom slici jer to je inače moj
pristup slikarstvu – rekao je između ostalog na otvorenju
izložbe prof. Botteri Dini.
Izložbu je nakon mons. Antuna Sentea, prof. Botterija Dinija i
autora Ivice Mikišića otvorio vlč. Josip Čulig.
Svečanosti otvorenja izložbe doprinio je svojom pjesmom zbor
mladih Samborsko-okićkog dekanata.
MLADI IZ SAMOBORA HODOČASTILI SVETOM JOSIPU
Tridesetak animatora Samoborskog dekanata
hodočastilo je 6. listopada 2021. godine svetom Josipu u
Karlovac. Mlade animatore među kojima su neki poveli i cijelu
obitelji iz Samoborsko – okićkog dekanata predvodio je vlč. Josip
Čulig, župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom.
Razlog hodočašća u Karlovac je zahvala svetom Josipu za uspješno
preveden oratorij “Idite k Josipu” kojega su mladi animatori iz
Samobora nedavno održali i njime okupili stotinu djece.