Mnoga se pitanja postavljaju u vezi Pelješkog mosta
Pelješki most sa svoja 2404 metra opasao je Malostonski zaljev i
spojio Hrvatsku. Sada je dio dalmatinskog krajolika, ali
taj krajolik nije nimalo bezopasan. Most se nalazi na izuzetno
trusnom seizmičkom području, na kojem su česti i jaki vjetrovi.
Stoga se postavlja pitanje može li ga srušiti potres, kolike
udare juga i bure može podnijeti, što ako se u most zabije brod
te kako će se motriti njegova nosivost i stabilnost tijekom
godina
Goran Legac, inženjer koji vodi projekt cestovnog spajanja južne
Dalmacije s ostatkom zemlje, svojim timom stručnjaka raznih
struka i uz pomoć brojnih nadzornih službi ‘visi’ nad glavama
Kineza koji grade Pelješki most te Grka (tvrtka Avax) i
Austrijanaca (Strabag) čiji zadatak je izgradnja pristupnih
cesta, piše
tportal.
”Uobičajeno je očekivati kako će se u projektiranom životnom
vijeku građevine, recimo 100-godišnjem periodu, konstrukcija i
oprema mosta kroz redovno i izvanredno održavanje kompletno
popraviti, pa zamijeniti. Znači ako je gradnja koštala dvije
milijarde kuna barem još toliko će se potrošiti u 100 godina na
održavanje. Naravno ti troškovi će u početku biti manji, a
kasnije će rasti, sukladno garancijama izvođača”, tvrdi Legac.
Treba uzeti u obzir da je jug Hrvatske jedno je od najtrusnijih
područja u zemlji. Po procjenama seizmologa, maksimalan
intenzitet potresa koji može zadesiti Dalmaciju kreće se od 6,3
do 7 stupnjeva po Richteru. Ne ohrabruje ni činjenica da se u
blizini Pelješkog mosta nalazi nekoliko rasjeda, što je vidljivo
uvidom u znanstvenu bazu podataka Europskih seizmičkih rasjeda.
”Istina je da se most nalazi u zoni vrlo visoke seizmičke
aktivnosti, s projektnim ubrzanjem tla na razini temelja od 0,34
g, što je izuzetno snažno. Međutim konstrukcija je projektirana i
konstruirana tako da izdrži djelovanje potresa bez rušenja.
Graničnim stanjem uporabivosti osigurana je dovoljna krutost tako
da i nakon potresa most bude upotrebljiv. Znači, on može odoljeti
i najsnažnijim potresima koji se očekuju u tom području”,
izjavio je Legac.
Pojasnio je da su za temeljenje stupova koji se nalaze u moru
korišteni piloti, odnosno ogromne čelične cijevi promjera 1,8
metara i dva metra. Njihova duljina je od 36 do 130,9 metara.
Piloti su zabijeni u morsko dno, s time da je pilot od 130,9
metara svjetski rekorder. Uobičajeno se piloti ovakvih duljina
izvode u nastavcima. Krajnji piloti su u potpunosti ispunjeni
betonom, a u središnjem dijelu ispunjeni su do dubine 40 metara
kako bi se osigurala njihova pozicija. Piloti su na razini mora
usidreni u masivnu betonsku naglavnicu, tako da su osigurane
potrebna nosivost i horizontalna krutost temelja. Na naglavnicama
stoje stupovi mosta.
Lokacija mosta poznata je po jakim vjetrovima. Mnogi se pitaju
hoćemo li imati istu situaciju kao s Masleničkim mostom, a koji
se zatvara kad zapuše orkanska bura?
”U analizi su predviđeni udari vjetra od čak 180 kilometara na
sat. Iz mog iskustva, jer blizu mosta živim oko tri i pol godine,
u Malostonskom zaljevu jugo je puno intenzivnije od bure. Čitavom
dužinom mosta s obje strane nalazit će se burobrani visine 3,2
metra. Slične burobrane možete vidjeti na vijaduktu Baričević na
autocesti kod Sv. Roka. Oni su garancija da će se promet
nesmetano odvijati u gotovo svim vremenskim uvjetima do brzine
vjetra od 180 kilometara na sat”, kazao je Legac.
”Trenutačno nema nikakvih brodskih linija na tom području. Bez
obzira na to, predviđen je plovidbeni put koji prolazi kroz
središnji raspon. Veliki brodovi plovit će ispod mosta uz pomoć
remorkera, a oni srednji uz pomoć peljara. Tako će biti spriječen
udar velikih brodova u stupove”, nastavlja Legac.
Stupovi su projektirani tako da izdrže udar broda, s time da oni
u sredini, između kojih prolazi plovni put, mogu izdržati udar
srednje velikog broda od 100 metara duljine i mase 10.000 tona.