Najbolji interes djeteta, čini se, bio je da umre u Zagrebu, a ne na putu do onih koji su ga možda mogli spasiti.
Pet godina Sven se borio s opakim tumorom koji mu je
dijagnosticiran još dok je bio beba. U kolovozu su liječnici u
Klaićevoj roditeljima rekli da ne mogu više ništa učiniti i da
preostaje palijativa.
Istodobno, uz pomoć Marina Rončevića i zaklade Mila za sve –
dobili su ponudu za liječenje u Turskoj gdje su im davali šansu
za uspjeh od 20 posto. Osiguran je i novac, 110 tisuća eura. No,
liječnici u Zagrebu zaključili su da bi prijevoz tamo ugrozio
njegov život.
Ni mjesec dana kasnije Sven je u Zagrebu preminuo.
Njegovog oca do kraja života pratit će pitanje – je li moglo
drugačije, je li mogao biti živ.
“Ja sam Svena pitao jedan dan – rekao Roki, je li možeš još
izdržati da se boriš. Kaže on mogu tata, zašto, kad sam mu rekao
da pokušavamo da ga prebacimo u jednu drugu kliniku gdje su čike
rekle da mu mogu pomoći. Ali nisam uspio”, rekao je Svenov
tata Dražen Jurković kroz plač.
Sven, njegovo treće, najmlađe dijete, preminuo je prije dva
mjesece. Bilo mu je tek šest godina, od čega se punih pet borio s
teškim oblikom tumora.
“Kad su ga dovezli u Zagreb, nisu mu faktički davali nikakve
šanse. Ali hvala Bogu, nismo ni bili svjesni koliki je on borac.
Iako je bio malen izborio se, izvukao se. Mukotrpan put, ali bilo
je jedno vrijeme sve OK. Onda je ponovno došlo do povrata
karcinoma”, kaže Dražen.
Taj put tumor se s nadbubrežne žlijezde proširio na trbušnu
šupljinu. No i tu je bitku dobio. Neko je vrijeme opet bio dobro,
ali tumor se vratio i treći put. Uoči lanjskog Božića, Jurkovići
su iz Broda opet došli u Zagreb na liječenje.
“Sven nam je jedan dan prestao disati u stanu, ja sam ga na pola
ulice uspio oživjeti. Nije lako prepričavati ovo ponovo”, priča
Dražen kroz plač.
Nove kemoterapije i zračenja ovaj put nisu pomagale. Liječnici su
pokušali s eksperimentalnim lijekom, ali ni on nije dao
rezultate. Bilo je to krajem kolovoza.
“26-og nas doktorica zove na sastanak u Klaićevu gdje nam govori
o Svenovom stanju, gdje nam govori da je Sven došao, nažalost, na
kraj puta. Oni mu ne mogu više pomoći, nemaju mu što dati. Sven
ide u palijativu. Svi znamo što je palijativa”, priča
Dražen.
Roditelji se nisu mirili s tim:
“Supruga to više nije mogla slušati otišla je kod njega, a ja sam
joj rekao da se ne slažem s njom. Da sad smo se borili, borimo se
i dalje i da sam ja već nešto pokrenuo s jednom klinikom vani,
što sam joj i prije spomenuo. Na što je ona mene prekinula i
rekla da je ona meni već rekla da ona to neće potpisati”, rekao
je Dražen.
I prije tog sastanka stupili su u kontakt sa Zakladom Mila za
sve. Liječnicima zaklade poslali su Svenove nalaze i molili
pomoć. Zaklada je odlučila stati iza njih i pokriti troškove
liječenja. Pronašli su kliniku u Turskoj koja je odlučila
pokušati, tvrdeći da postoji 10 do 20 posto šanse za izlječenje.
“Tim stručnjaka je ocijenio da daju šansu Svenu 10 do 20 posto da
ga mogu spasiti. S obzirom na to da su naši liječnici rekli da
nema ovdje nikakve šanse, to nam je bio kao dobitak na lotu tako
rekoć. Ali, opet se stvara problem – doktorica ne želi potpisati
sanitetski prijevoz”, priča Dražen, Svenov tata.
Tvrdila im je, kaže, da Sven ne bi preživio let.
“OK, ne može izdržati put avionom zbog krvnih sudova, OK, postoji
sanitetski prijevoz cestovni. Onda je bila priča pošto je njemu
tumor zauzeo dosta noge i kosti da ne bi mogao da bi kosti
popucale”, kaže Dražen.
Dražen je dao napraviti i putovnice 6. rujna. Do zadnjeg se nadao
da će liječnica potpisati jer bez njezine dozvole nisu ga smjeli
odvesti na put.
Dražen je objasnio kako oni njega nisu smjeli fizički odvesti i
uzeti i kaže: “Ja da sam znao da njegova liječnica neće potpisati
te papire, znači taj dan bi ga ja uzeo iz bolnice stavio u osobni
auto i odvezao u Istanbul. Na svoju odgovornost.”
Liječnicu su za RTL Potragu pitali zašto nije dala potpis.
Pred kamere nije stala. Poslala je priopćenje:
“Bolnica nije u ingerenciji i nema nikakve zakonske ovlasti
zadržati dijete u bolnici protiv volje roditelja ili staratelja,
ali je u zakonskoj obavezi i društvenoj odgovornosti izvijestiti
nadležne institucije ukoliko bi izlazak iz bolnice ugrozio ili
narušio zdravlje i život djeteta.
Naprotiv, iz istih je razloga bolnica zakonski odgovorna
postupati u najboljem interesu djeteta, što je ujedno društvena,
ali i moralna odgovornost bolnice kao zdravstvene institucije. U
konkretnom slučaju radilo se upravo o ovakvoj situaciji. Izuzetno
cijenimo i uvažavamo htijenje i želju roditelja, ali stručni i
objektivni medicinski razlozi moraju biti u prednosti u najboljem
interesu djeteta.”
A najbolji interes djeteta, čini se, bio je da umre u Zagrebu, a
ne na putu do onih koji su ga možda mogli spasiti. Dražen je
probao je uistinu sve. Nabavio je čak i broj mobitela ministra
Beroša.
“Poslao sam poziv, nije mi se javio. Nakon par poziva dobivam
poruku na sastanku sam gdje ga upozoravam da se radi o životu
djeteta na onkološkom odjelu. Tek sutra ili preksutra
kontaktirala me ne znam da li njegova tajnica ili tko da će oni
uputiti poziv prema Klaićevoj da vide što se dešava i povratno me
informirati. Nitko mi nije informirao”, ispričao je Dražen.
Iz ministarstva zdravstva kažu nam da su od Klaićeve tražili
očitovanje. Rekli su im da Svenov transport na liječenje van
Hrvatske nije bio opravdan. Iz ministarstva također dodaju:
“Ministarstvo zdravstva je kompletnu medicinsku dokumentaciju
vezano uz liječenje mld. Svena Jurkovića uputilo Hrvatskoj
liječničkoj komori, Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni
nadzor, radi dobivanja stručnog mišljenja. Traženo stručno
mišljenje Hrvatske liječničke komore Ministarstva zdravstva do
današnjeg dana nije zaprimilo.”
Sven se borio pet od šest godina svog života. I tko zna što bi
bilo da su ga liječnici pustili da proba.
“Ja sam svom djetetu obećao to jutro kad sam ga zadnji put
poljubio da ću ja pravdu istjerati”, zaključuje Dražen.
Cijelu priču i video pogledajte
OVDJE.