Francišković je rođen u Karlovcu 1970. godine, no u stvarnosti je sa šireg dugoreškog područja, no već kao malen otišao je u inozemstvo, navodno zato jer mu je otac bio proganjan kao nacionalist.
Knjiga se zove “Hrvatski džihad”, izdana je 2019. u vlastitoj
nakladi. Naslovna stranica crne je boje s bijelim arapskim
natpisom i pečatom. Identične simbole imala je i zločinačka
tvorevina nazvana Islamska država. Kao da je autor knjige
preslikao njihov barjak na svoje djelo. Zapravo, radi se o pečatu
islamskog proroka na kojemu piše ono što je za svakog muslimana
temeljna vjerska istina: “Alah je jedini bog, Muhamed je njegov
poslanik.” Tu rečenicu svjedočanstva ili šehadeta izgovara svaki
musliman u času kada prima islam. I sama po sebi, baš ni u čemu
nije sporna.
Autor knjige je Marko Francišković, jedna od glavnih
zvijezda prosvjednih skupova protiv COVID potvrda, a koje građani
najčešće nazivaju antivakserima. Zagrebačke prosvjednike
predvodio je u subotu tijekom marša na Prisavlje, gdje su silom
htjeli objasniti novinarima što bi to trebalo biti novinarstvo.
Odnosno, kakve su njihove vizije.
Francišković je rođen u Karlovcu 1970. godine, no u stvarnosti je
sa šireg dugoreškog područja, no već kao malen otišao je u
inozemstvo, navodno zato jer mu je otac bio proganjan kao
nacionalist. O njegovom putu piše
Slobodna Dalmacija:
Nije nosio bizonovo krzno s rogovima, kao onaj vrač ili guru iz
Washingtona u pohodu na Capitol Hill, odnosno Kongres, u siječnju
2021. godine, ali ga vođom smatra dio domaćih antivaksera. Čini
se da se i lav Marko slaže s takvom vizijom. Tamna kapa
šilterica, srebrna brada, tamna jakna s hrvatskim grbom i prvim
bijelim poljem, stiliziranim ljiljanovim cvijetom iznad, te
sabljom i perom iza šahovnice, koliko se da razlučiti s
fotografija. Dolje tzv. cargo hlače i džepovi sa strane. Tako se
često nose civili u paravojnim misijama.
Marko mrvu baca na Fidela Castra iz starih dana. Može
dugo i svašta govoriti. Jedino ne žvače cigaru.
Uglavnom, Francišković je u Zadru, u predvečerje zagrebačkog
prosvjeda, također govorio misionarski. Evo nekoliko nasumičnih
njegovih poruka, tek da osjetite o čemu se radi:
“Budite u istini i istina će vas osloboditi. Zar ne vidite što se
sprema, pogledajte Austriju. Počet će nas hvatati kao zečeve.
Osjeti se zadah zvijeri, tu je blizu. Civilizacija upada u
bešćutnost srca. A ja želim da se branimo, zajedno sa svojom
braćom. Većina će sutra biti ljubomorna na vas što niste primili
cjepivo. Nije ovo igra i zabava. Treba se organizirati. Sada,
odmah!”
Ili:
“Tražim zaštitu stvoritelja neba i zemlje. Ako i poginem na
božjem putu, za svoju obitelj, braću i domovinu, ako me
likvidiraju, znam da sam ih već nadmudrio, da sam već pobijedio.
Ja sam već prije 20 godina, dok sam bio u zatvoru, napisao knjigu
i iznio teokratski model kako treba organizirati Hrvatsku, kako
rušiti sustav koji je bezbožan i zao. Prestanite biti ovce i
postanite lavovi. Božji lavovi su tu, dignite se i vičite!”
A o glavi mu rade, tako barem kaže, isti oni koji su
ubili Antu Paradžika, tvorca HOS-a, Mira
Barešića, Blaža Kraljevića i Ludviga Pavlovića.
Koliko se može vjerovati Wikipediji, neka ocijeni svatko od vas,
ali u članku o “Džihadi Marku” stoji sljedeće:
“Nakon izlaska s prisilnog liječenja, Marko Francišković prešao
je na islam. Godine 2019. objavio je knjigu ‘Hrvatski džihad’, u
kojoj se zalaže za širenje islama i prihvaćanje šerijatskog prava
u Hrvatskoj.”
Lako je na YouTubeu pronaći podulji video – dva debela sata – sa
zadarskog predstavljanja Franciškovićeve crne knjige koju
spominjemo. Teško je sve prepričati, ali tumačeći okupljenima
džihad kao duhovni napor pojedinca u borbi sa svojim slabostima,
kao osobnu borbu koja traje dok smo živi, vizionarski autor
ističe i da svi ti principi vrijede za cijelu našu zajednicu.
Dokučio je tako i da su svjetske sile zloupotrijebile i pečat
proroka Muhameda, stavljajući ga na ISIL-ovu zastavu.
Ne manjka tu talmudskog judaizma, rabina koji uče da su samo
židovi stvoreni na božju sliku, a da su duše svih drugih ljudi na
razini životinje. Pa izlaganje prate fotografije Vladimira
Putina s ortodoksnim židovskim prvacima, onda fotografskih
kadrova Baracka Obame s tim cionistima, a
o Donaldu Trumpu da se i ne govori. Proniknuo je Marko
i u opasne odnose kineske komunističke partije – koji usput u
logore zatvaraju milijune muslimanskih Ujgura – s cionističkim i
masonskim tvorcima novog svjetskog poretka.
Nije mimoišao ni naše krajeve: pronicljivo je povezao Osamu
bin Ladena, Henryja Kissingera, dobitnika Nobelove nagrade
za mir i svojedobnog savjetnika američkih predsjednika i državnog
tajnika, te Franju Tuđmana.
Kao, Tuđman je još šezdesetih odlazio Kissingeru i jugoslavenske
ideje zamijenio nacionalnim i antikomunističkim. A Bin Laden da
je “devedesetih” više puta dolazio u Hrvatsku. Preko koje su i u
BiH ubacivani islamistički borci.
Dosta o tomu.
Skicu za portret svakako treba tonirati i činjenicom da je Marko
Francišković još 2013. godine bio prisilno hospitaliziran i
psihijatrijski liječen nakon internetskih rasprava s Rankom
Ostojićem, nekadašnjim šefom MUP-a u vladi SDP-a. Suđen je bio i
za posjedovanje oružja. Na koncu je konačno pušten kao zdrav, a
dio javnosti bio je ogorčen takvom “zloupotrebom psihijatrije” i
“kršenjem temeljnih ljudskih sloboda”. Bilo je i prosvjeda
njegovih pristaša.
Mediji spominju i da je “Džihadi Marko” još 2015. godine izgubio
sudski spor s Goranom Radmanom, tadašnjim šefom HRT-a,
nazivajući ga bivšim i daljnjim suradnikom KOS-a. Francišković je
tada bio čelnik udruge “Pravednik”.
Marko je znao izlaziti i na izbore, krajnje neuspješno, vodi
grupe na društvenim mrežama i protivi se mjerama za suzbijanje
pandemije koronavirusa. Bio je i kontra ulaska Hrvatske u
Europsku uniju, predvodeći demonstracije. Vratio bi sve Hrvate iz
dijaspore kući, pokrenuo novu banku i svima izbrisao dugove.
Antiglobalist. Pisao je i eseje za “Zlatno pero”, katolički
periodičnik, navode mediji, zalažući se za kršćanski moral u
politici i ekonomiji.
No danas govori o Jelačićevoj sablji damaskiji, kojom je hrvatski
ban porazio Mađare, koju je dobio u Bosni i na kojoj piše:
“Osloni se na Alaha.” I “Nema junaka do Alije, ni sablje do
Zulfikara”. Dakle, o Jelačiću kao prvom hrvatskom džihadistu. O
Banovini Horosan i slično. S grbom kakav “Džihadi Marko” nosi na
jakni: šahovnica, ljiljan, pero i sablja. Zulfikar je jedan od
Muhamedovih mačeva, s dvije oštrice, koje je Poslanik darovao
suborcu Aliji, kasnijem kalifu i imamu.
Je li borba protiv epidemioloških mjera dio Markova osobnog
džihada i vidi li se Francišković na čelu kakvog organiziranog,
zajedničkog džihada – o tomu će sigurno i sam propovijedati.
Odnosno učiti.
Naravno, sve ovo nikako ne treba miješati sa svačijim punim
pravom na slobodu vjeroispovijesti: bila ona kršćanska, islamska,
židovska ili koja druga.