Zagrebački gradonačelnik, trideset godina nakon tog zločina, prvi je gradonačelnik i hrvatski dužnosnik, Hrvat, koji je došao na komemoraciju
Sramotu koja prati bešćutno ubojstvo obitelji Zec, a pogotovo 12-godišnje Aleksandre Zec danas je s hrvatskog obraza prvi put pokušao oprati gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
Trideset godina nakon tog zločina on je prvi gradonačelnik i hrvatski dužnosnik, Hrvat koji je došao na komemoraciju kod doma Adolfovac na Sljemenu koju već godinama organiziraju Antifašistička liga Hrvatske i Srpsko narodno vijeće.
Ondje su u noći 7. prosinca likvidirane majka Marija i kćer Aleksandra Zec nakon što je prethodno na kućnom pragu u Zagrebu pred njihovim očima ubijen otac Mihajlo Zec. O zločinu se zna gotovo sve i tko ga je počinio i tko ga je zataškavao i kako je hrvatska država na njega reagirala.
Zločinačka petorka koja je maloj Aleksandri pucala u glavu nakon što su prije toga pred njom ubili i majku bili su Munib Suljić koji je bio neposredni izvršitelj likvidacije, te Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović, svi pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a kasnije poznate kao Merčepovci koji su u istoj uniformi nastavili s isto tako nekažnjenim zvjerstvima u Pakračkoj Poljani.
Ubojice su privedene, ali su zbog tobožnje proceduralne greške u istrazi pušteni na što se tadašnji državni odvjetnik nije žalio. Državni odvjetnik bio je notorni desničar Željko Olujić. Jedan od ubojica, Siniša Rimac nakon zločina je postao tjelohranitelj ministra obrane Gojka Šuška, a zločin i zločinci su zbog svega što se događalo nakon zločina postali simbol onog prljavog, ružnog, mračnog, razbojničkog i zločinačkog dijela hrvatske povijesti koji je uživao blagodati neformalnog, ali zapravo stvarnog institucionalnog pomilovanja.
Tomislav Tomašević dakle danas je prvi put pokušao oprati tu sramotu s hrvatskog institucionalnog obraza.