Tvrde kako iz iskustva s virusom gripe znamo da proces prilagodbe virusa nikada ne prestaje
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) objavio je važne
informacije o pojavi novih varijanti virusa SARS-CoV-2 i
prilagodbi cjepiva protiv bolesti COVID-19 u kojima navode kako
iz iskustva s virusom gripe znamo da proces prilagodbe virusa
nikada ne prestaje.
“Omikron varijanta još je jedan podsjetnik na važnost ubrzanja
provedbe cijepljenja da se zaustavi daljnje širenje i mutacije
SARS-CoV-2”, ističu te dodaju kako je od iznimne važnosti da sve
osobe cijepljene protiv COVID-19 prime i treću, tzv. booster dozu
cjepiva, a oni koji još nisu cijepljeni trebaju čim prije doći na
cijepljenje.
“MRNA cjepiva koriste se već više godina i smatraju se sigurnim
formatom cjepiva”, tvrde zatim.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Nova varijanta SARS-CoV-2, Omikron, ima oko 60 mutacija, s 32
mutacije samo na proteinu šiljka. Za razliku od omikrona Delta
varijanta ima ukupno 30 mutacija. Veći broj mutacija u varijanti
Omikron može značiti da je lakše prenosiv i/ili bolji u
izbjegavanju imunološke zaštite. Iako je ovaj velik broj mutacija
u varijanti Omikron iznenađujući, pojava još jedne varijante
SARS-CoV-2 nije neočekivana.
Kroz prirodnu selekciju, slučajne mutacije akumuliraju se u bilo
kojem virusu. Ovaj proces se ubrzava u RNA virusima, uključujući
SARS-CoV-2. Dakle, ako i kada skup mutacija nekoj varijanti pruži
prednost u preživljavanju u odnosu na njezine prethodnike,
varijanta će nadmašiti sve ostale postojeće varijante virusa.
Jedno od mogućih objašnjenja za pojavu virusnih varijanti s
višestrukim mutacijama je produljena infekcija kod pacijenta čiji
je imunološki sustav narušen/suprimiran – to je situacija koja
može dovesti do brze evolucije virusa. Istraživači su
pretpostavili da su neke od ranijih varijanti SARS-CoV-2, kao što
je alfa varijanta, mogle potjecati od necijepljenog zaraženog
pacijenta kod kojeg je infekcija bila produljena i za više
tjedana upravo zbog narušenog imunološkog sustava.
Omikron varijanta ima neke mutacije zajedničke s Delta
varijantom, ali posjeduje i druge posve drugačije mutacije.
Pretpostavimo da ju kombinacija svih mutacija čini ili
prenosivijom ili uspješnijom u imunološkoj evaziji od Delta
varijante. U tom slučaju ova bi varijanta mogla zavladati
epidemiološkom COVID-19 kartom svijeta. Međutim, moguće je i da
bi neobično velik broj mutacija mogao biti štetan za virus i
učiniti ga nestabilnim.
Iz iskustva s virusom gripe znamo da proces prilagodbe virusa
nikada ne prestaje. Niže stope cijepljenja među mnogim zemljama
znače da još uvijek postoji mnogo osjetljivih domaćina za virus i
da će on nastaviti kružiti i mutirati sve dok se ima gdje širiti.
Pojava Omikron varijante još je jedan podsjetnik na važnost
ubrzanja provedbe cijepljenja kako bi se zaustavilo daljnje
širenje i mutacije SARS-CoV-2. Dapače, od iznimne je važnosti da
sve osobe cijepljene protiv COVID-19 prime i treću, tzv. booster
dozu cjepiva a oni koji još nisu cijepljeni trebaju se čim prije
odazvati i doći na cijepljenje.
Glavno je pitanje je li se virus dovoljno promijenio da ga
antitijela stvorena originalnim cjepivom više ne mogu prepoznati
i pružati zaštitu od te nove varijante. Koronavirusi koriste
šiljaste proteine da se vežu na ACE-2 receptore na površini
ljudskih stanica i inficiraju ih. Sva mRNA cjepiva protiv
COVID-19 djeluju tako da daju upute u obliku mRNA koje
usmjeravaju stanice da naprave bezopasnu verziju šiljastog
proteina. Ovaj šiljasti protein zatim potiče ljudsko tijelo da
proizvodi antitijela. Ako je osoba bila izložena koronavirusu, ta
se antitijela vežu na šiljasti protein koronavirusa i tako
ometaju njegovu sposobnost da inficira stanice te osobe.
Omikron varijanta sadrži novi uzorak mutacija na svom šiljastom
proteinu. Ove promjene mogle bi poremetiti sposobnost nekih, ali
vjerojatno ne svih, antitijela induciranih trenutnim cjepivima da
se vežu na šiljasti protein. Ako se to dogodi, cjepiva bi mogla
biti manje učinkovita u sprječavanju zaražavanja i prenošenju
varijante Omikron.
Postojeća mRNA cjepiva, poput onih koje proizvode Moderna ili
Pfizer, kodiraju za šiljak protein iz izvornog soja koronavirusa.
Protein šiljka tvori izbočine na vanjskoj strani virusa
SARS-CoV-2 i pomaže virusu da uđe u stanicu. U novom ili
ažuriranom cjepivu, upute za mRNA bi kodirale protein šiljka za
Omikron.
Zamjenom genetskog koda za stvaranje proteina šiljka za ovaj iz
ove nove varijante, novim bi se cjepivom potaknulo stvaranje
antitijela koja se učinkovitije vežu za Omikron i koja ga
učinkovitije sprječavaju da inficira stanice.
Da bi se napravilo ažurirano mRNA cjepivo, potrebna su dva
sastojka: genetski slijed šiljastog proteina iz nove varijante i
DNK predložak koji bi se koristio za izgradnju mRNA. Potrebno je
samo tri dana za generiranje kôda potrebnog za izradu novog mRNA
cjepiva. Potom bi trebalo oko tjedan dana da se proizvedu
dovoljne doze mRNA cjepiva za testiranje u laboratoriju i još
šest tjedana za izvođenje pretkliničkih testova kako bi se
utvrdilo da novo cjepivo funkcionira kako treba.
Dakle, u roku od 52 dana, znanstvenici bi mogli imati ažurirano
mRNA cjepivo spremno za početak proizvodnje doza za kliničko
ispitivanje na ljudima. To bi ispitivanje vjerojatno zahtijevalo
još najmanje nekoliko tjedana za ukupno oko 100 dana za
ažuriranje i testiranje novog cjepiva.
Dok to ispitivanje traje, proizvođači bi paralelno mogli početi
prilagođavati svoj trenutni proces na izradu novog cjepiva. U
idealnom slučaju, nakon dovršetka kliničkog ispitivanja i ako
cjepivo dobije odobrenje, proizvodnja novog cjepiva bi mogla
odmah početi.
Trenutno nije definirano koliko bi kliničkih podataka bilo
potrebno za dobivanje odobrenja za prilagođeno/ažurirano cjepivo
protiv COVID-19. Međutim, svi sastojci bi bili isti u novom
cjepivu kao što su i u postojećem. Jedina razlika bi bila
nekoliko redaka genetskog koda koji bi promijenili oblik
šiljastog proteina. Sa sigurnosne perspektive,
ažurirano/prilagođeno cjepivo u biti je identično s već
testiranim cjepivima. Zbog ovih sličnosti, kliničko testiranje
možda neće trebati biti tako opsežno kao ono što je bilo potrebno
za prvu generaciju cjepiva protiv COVID-19.
U najmanju ruku, klinička ispitivanja za ažurirana/prilagođena
cjepiva vjerojatno bi zahtijevala sigurnosne provjere i potvrdu
da to novo cjepivo inducira razine antitijela na razini odgovora
izvornog cjepiva na izvorne sojeve. Ako bi to bilo moguće, onda
bi istraživači uključili samo stotine, a ne desetke tisuća ljudi,
kako bi dobili potrebne kliničke podatke.
Tvrdnje kako kod mRNA cjepiva postoji mogućnost da se mRNA
“ugradi” u ljudski genom pomoću postojećih mehanizama u našim
stanicama, koji uključuju proteine kod kojih je zabilježena
aktivnost reverzne transkripcije, odnosno prepisivanja mRNA u DNA
koja se potom može “ugraditi” u DNA u jezgri stanice, su
insinuacije za koje u literaturi nema nikakvih relevantnih
dokaza. Isto vrijedi i za tvrdnje kako su mRNA cjepiva namjerno
dizajnirana kako bi mRNA iz cjepiva izbjegla sve zaštitne
mehanizme naše stanice te izazvala pojavu zloćudnih i nasljednih
bolesti. Tu je važno napomenuti da se sigurnost mRNA cjepiva
ispituje već godinama te da su zahtjevi za sigurnost suvremenih
profilaktičkih cjepiva iznimno strogi. Budući da proces
proizvodnje mRNA ne zahtijeva toksične kemikalije ili stanične
kulture koje bi mogle biti kontaminirane, proizvodnja mRNA
izbjegava uobičajene rizike povezane s drugim cjepivima koja
sadržavaju žive viruse, virusne vektore, inaktivirane viruse i
dijelove proteina virusa.
Kod osoba koje su cijepljene mRNA cjepivima, čak i kada bi
postojali teoretski rizici infekcije ili integracije vektora u
DNK stanice domaćina, oni ne izazivaju zabrinutost te se,
slijedom svega navedenog, mRNA cjepiva smatraju sigurnim formatom
cjepiva pa čak i lijekova budućnosti.
Korištenje mRNA tehnologije otvara široke mogućnosti za
prevenciju ali i liječenje raznih bolesti. U svakom slučaju, uz
mRNA tehnologiju imamo potencijal za prevenciju bolesti – što
unaprjeđuje ljudsko zdravlje i podiže kvalitetu života svih ljudi
diljem svijeta.
Važno je napomenuti da je jedna od prethodnih varijanti, B.1.351,
iz listopada 2020. bila otporna na tada aktualna cjepiva te se
smatralo potrebnim prilagoditi postojeća mRNA cjepiva.
Proizvođači su brzo odgovorili na potencijalnu prijetnju tako što
su razvili ažurirano mRNA cjepivo koje odgovara toj varijanti i
provedena se klinička ispitivanja kako bi novo cjepivo bilo
testirano. Na sreću, ova varijanta nije postala dominantna, ali
da jest, proizvođači cjepiva bili bi spremni učiniti dostupnim i
to ažurirano cjepivo.
Vrlo je vjerojatno da varijanta Omikron nije posljednja koja će
nas zabrinjavati i moguće je da će se pojaviti još varijanti
SARS-CoV-2.
Kako se SARS-CoV-2 nastavlja širiti među ljudima, prirodna
selekcija i prilagodba rezultirat će nastankom više varijanti
koje bi vjerojatno mogle biti prenosivije od Delte. Ako se pokaže
potreba da Omikron, ili bilo koja buduća varijanta, zahtijeva
novo cjepivo, proizvođači su već izvršili “generalne probe” i
očekuje se da su spremni odgovoriti na izazov.
Konačno, još uvijek postoji značajan broj ljudi koji su pod
visokim rizikom od COVID-19, uključujući djecu. Ukupno je do
prosinca 2021. godine potpuno cijepljeno samo 0,6% djece mlađe od
15 godina, te 19,92% osoba od 15 do 19 godina. Do danas je
prijavljeno 61.947 slučajeva bolesti COVID-19 kod djece mlađe od
15 godina te 39.036 slučajeva bolesti COVID-19 ukupno
kod osoba u dobi 15 do 19 godina. Te dvije populacije čine 16 %
od ukupno zabilježenih slučajeva u Hrvatskoj. Najbolji način na
koji se može zaštititi djecu i druge necijepljene članove vašeg
kućanstva je da se cijepe i da svi nose maske u zatvorenim javnim
prostorima.
Cjepiva ostaju najbolja zaštita od svih sojeva novog
koronavirusa. Međutim, nošenje maski za lice ili medicinskih
maski, fizički razmak među osobama, izbjegavanje gužve i redovito
provjetravanje unutarnjih prostora daju dodatnu zaštitu od
infekcije i smanjuju rizik od nenamjernog širenja virusa”, naveli
su.