Mnoge su nagrade zasluženo zablistale u njenim rukama: Milka Trnina, Nagrada Hrvatskog glumišta, Marijana Radev HNK u Zagrebu, zatim odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Upravni odbor Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Žiri za
operu dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko
djelovanje opernoj nacionalnoj prvakinji, Karlovčanki Ivanki
Boljkovac. Iako ju je vrhunska glazbena karijera kao vrlo mladu
odvela u Zagreb, Ivanka Boljkovac uvijek je ostala vezana uz svoj
rodni grad, u kojem je sudjelovala na brojim humanitarnim i
drugim koncertima, ali ga posjećivala i privatno, pa je mnogima
bila dobro poznata i prema svojoj ljubavi prema ribolovu te nije
bila rijetkost vidjeti je da se opušta na Kupi uz ribičiju!
U obrazloženju odluke stoji:
Ime operne nacionalne prvakinje Ivanke Boljkovac
dominiralo je scenom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu punih
40 godina, da bi se ove godine povukla u zasluženu mirovinu.
Dugačak je to i impresivan staž u blistavoj karijeri koju
su obilježili snažni, karakterni i zahtjevni likovi kojima
obiluje operna literatura, a koje je naša dobitnica svladavala s
lakoćom, ozbiljnošću i pravim nadahnućem. Rođena
Karlovčanka koja se u srednjoj školi prepustila vioini i klaviru,
dolaskom u Zagreb, počela se intenzivno baviti studijem pjevanja
na Muzičkoj akademiji u klasi Marije Borčić, već je 1980. godina
dobila priliku debitirati u HNK-u Zagreb u ulozi Elizabete u
Verdijevu Don Carlosu, pa potom Lize u Pikovoj dami P.I.
Čajkovskog, a 1982. u ulozi Santuzze na premijeri
Cavallerije Rusticane P. Mascagnia. Publika i kritika
s oduševljenjem su prihvatili novo lice i svježinu glasa, te
impresivne glumačke kreacije mlade Ivanke.
U samom početku njezine 40-godišnje, zaista dugotrajne
karijere, kritičarka J. Martinčević između ostalog je
ustvrdila:
“Njezin golem glasovni materijal kao i izrazita glumačka
nadarenost….. rodili su jednu potresnu, slojevitu Santuzzu,
navještajući blistavu perspektivu ove mlade umjetnice.”
Upravo se to i slijedećih desetljeća događalo. Slijedile su
velike uloge, jedna za drugom, a da Ivanka Boljkovac ni u jednom
trenutku nije pokazala zamor ili nedovoljnu pripremljenost.
Upravo obratno! Bila je uvijek na visini svog zadatka, pouzdana,
zanimljiva i neobično kreativna.
Od velikog broja glavnih uloga, treba svakako spomenuti one
opetovane: Verdijeva Aida (1983), Amelia u Krabuljnom plesu
(Verdi), Leonora u Trubaduru (Verdi), Elizabeta u Don Carlosu
(Verdi), Volumnija u Šulekovom Koriolanu, Sieglinda u Wagnerovoj
operi Walkura, Elektra u istoimenoj operi R.
Straussa, Eva u operi Zrinski I. Pl. Zajca, Tosca u istoimenoj
operi G. Puccinija, Askinja u Lady Macbeth Mcenskog okruga
D. Šostakovića, Crkvenjarka u Jenufi L. Janačeka, Ortrud u
Lohengrinu R. Wagnera….i druge
S mnogima od tih uloga gostovala je opetovano na
Splitskom ljetu, u opernim kućama u Rijeci, Osijeku, Novom Sadu,
Beogradu, Skopju, Ljubljani, Sarajevu, Mariboru…..
Mnoge su nagrade zasluženo zablistale u njenim rukama: Milka
Trnina, Nagrada Hrvatskog glumišta, Marijana Radev HNK u Zagrebu,
zatim odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Ipak, najveće i najvažnije priznanje za njenu dugogodišnju
blistavu karijeru usljedilo je 2003. godine, kada je odlukom
Ministarstva kulture proglašena nacionalnom prvakinjom Opere HNK
u Zagrebu.
Za kraj neka bude citirano obrazloženje za Nagradu Hrvatskog
glumišta koja je 1993. Ivanki Boljkovac dodijeljena za ulogu
Irmengarde u Porinu V. Lisisnkog:
“Ivanka Boljkovac magistralno je odigrala tešku, veoma
slojevitu ulogu Irmengarde, reagirajući minucijozno na zamisli
redatelja Petra Selema u velikom rasoponu operne heroine.
Voluminoznim glasom i pjevačkim finesama, ostvarila je sve
psihološke faze lika, od ljubavnog ushita do predsmrtnog
smirenja.”
(foto: Davor Puklavec/PIXSELL)