'Nisu bogataši koji će vam pomoć. Siromašni poznaju tu stranu pa imaju to iskustvo kako je biti bez novaca, kako je biti siromašan'
Zagrebačke ulice itekako dobro poznaju gosti RTL Direkta petkom
jer žive na ulici. Mojmira Pastorčić razgovarala je s Goranom
Janićem i Duškom Radokovićem te s predsjednicom Udruge PET PLUS
Mirom Davidović, koja pomaže i ovisnicima i beskućnicima.
Goran kaže kako i beskućnici imaju problema s COVID potvrdama.
Ispričao je kako je išao u Finu te da nije mogao ući jer nije
imao potvrdu: “Mora se testirati, a test košta 100 kn. Odakle to
meni kao beskućniku? Ja to nemam.”
Dodaje kako se nije cijepio. Duško isto kaže da se nije cijepio
te kako je išao na testiranje jer je morao ići u Centar za
socijalnu skrb. Naglasio je kako među beskućnicima nema korone te
kako ne zna niti jednog beskućnika koji je imao koronu.
Davidović kaže kako po njihovim saznanjima je stvarno moguće da
među beskućnicima nema korone.
Goran misli kako je to sve do imuniteta kojeg su stekli s obzirom
na to kakav su život živjeli.
Goran zahvaljujući Udruzi PET PLUS ima krov nad glavom, a na
Trešnjevci stanuje od 9. mjeseca: “Oni su meni puno pomogli u toj
udruzi i ja bih volio da se taj projekt nastavi jer ima puno
ljudi koji trebaju pomoći.”
Mira je objasnila kako su Duško i Goran smješteni u stambenoj
zajednici: “To je stan koji je Udruga PET PLUS iznajmila preko
jednog nacionalnog projekta i u njemu imamo mogućnost za smještaj
10 odnosno 5 beskućnika.”
Duško kaže kako im je u stambenoj zajednici jako lijepo i dobro.
Duško uživa u uređivanju vrta i okućnica.
Goran kaže kako su se prije smještaja snalazili u napuštenim
kućama, na kolodvorima, podrumima: “Snalazite se da vam bude
toplo i nekako ugodno. Preko ljeta to ide, ali kada dođe zima,
onda je to malo teže.”
Davidović dodaje kako za beskućnike imaju i dnevni boravak u
kojem se beskućnici mogu doći ugrijati, pojesti nešto ili se
istuširati: “Dnevni boravak se nalazi u Harambašićevoj ulici broj
20 na prvom katu. To je jedna od aktivnosti europskog projekta
Rješenje za pet koje provodi naša Udruga PET PLUS sa svojim
partnerima Udrugom Doma nade i Udrugom Stijena RESOC. Projekt je
trajao godinu i pol dana i vrijednost projekta je bila oko
milijun i pol kuna.”
Kaže kako 31.12. projekt završava te kako će korisnici najviše
ispaštati. Tijekom 15 mjeseci je kroz dnevni boravak prošlo 80-ak
ljudi: “To su sve osobe koje su beskućnici ili osobe koje su
beskućnici, a imali su problema s ovisnostima.”
Kada se Duško rodio, majka ga je bacila u kantu za smeće, ali ga
je policija našla i odvezla u Dom za nezbrinutu djecu gdje je i
živio sve dok ga nisu jedni ljudi udomili. Udomiteljski roditelji
su umrli te je Duško zbog imovinskih odnosa izgubio krov nad
glavom. Napominje kako su ga roditelji školovali te kako se bio
zaposlio u komunalnom poduzeću gdje je radio 9 godina i 5
mjeseci.
“Spavao sam po vlakovima, zapuštenim kućama i tako”, kaže Duško.
Goran je do Mire Davidović došao kada je imao probleme s
ovisnošću: “Ja sam imao i obitelj, ali sam bio ovisnik i o kocki.
S tim sam dosta toga uništio, a onda sam se prebacio na drogu i
onda mi je jedan dan došao klik u glavi da to nije život. Onda
sam se obratio Udruzi PET PLUS i oni su mi pomogli da se riješim
tog svega i tog sam se riješio.”
Kaže kako se život beskućnika može dogoditi svakome: “Ja sam 24
godine živio u Njemačkoj, ja znam ljude koji su imali restorane,
automobile i na kraju su postali beskućnici.”
Naglasio je kako od 2009. godine nema više nikakve veze niti s
kockom niti s drogama.
Davidović napominje kako imaju i trajni projekt terapijske
zajednice nedaleko od Velike Gorice. Napominje kako je
beskućništvo rastući problem te kako se može dogoditi svakome:
“Nitko nije izabrao svojevoljno da postane beskućnik jer
jednostavno splet nespretnih okolnosti ili možda gubitak posla
ili nekakva kriva životna odluka ljude dovede do ceste i kada uđu
u taj začarani krug života na ulici, vrlo teško se vrate u
normalu.”
Duško sada ima izvor prihoda, ali kaže kako mu nije bilo teško
pronaći posao: “Tko hoće raditi, naći će posao.”
Goran kaže kako je u Njemačkoj svašta radio, ali kako trenutno
ima zdravstvenih problema: “Moram prvo na operaciju, a onda ću
ići raditi.”
Davidović naglašava kako im udruga tu puno pomaže te kako tako
lakše nađu posao, a neke ljude su i prekvalificirali.
Goran kaže kako beskućnika po ulicama ima previše: “Zagreb ima
toliko napuštenih kuća što propadaju, a to bi se moglo nekako
financirati da se barem napravi prenoćište.”
Duško napominje kako ima jako puno ljudi koji ih ne žele ni
pogledati. Kaže kako ljudi u Zagrebu ne žele pomoći, ali Goran
ističe da nema takvo iskustvo.
“Ima onih koji ne žele i koji okrenu glavu, ali ima i ljudi koji
pomognu. Ne možemo reći da su svi isti, ali većinom su to
siromašni ljudi. Nisu bogataši koji će vam pomoć. Siromašni
poznaju tu stranu pa imaju to iskustvo kako je biti bez novaca,
kako je biti siromašan.”
Davidović ističe da od kad je pandemija da je sve više ljudi na
ulici: “Službeni podaci su oko 400, 500, ali mi koji smo na
terenu imamo drugačiju sliku i smatramo da je oko 2000 trenutno
beskućnika na ulicama.”
Za pet godina Goran bi želio imati posao, stan i obitelj i možda
još koje dijete, a i Duško želi isto.