'Uvjeti su takvi kakvi jesu, tragovi su takvi kakvi jesu i informacije su takve kakve jesu. Po onome što vidim očito nemaju puno informacija', smatra Ribić
Brojni su analitičari posljednjih dana komentirali potragu za
nestalim Matejem Perišom, iako velika većina njih nikada nije
sudjelovala u niti jednoj potrazi. Stoga je u studiju RTL-a
Danas Andrija Jarak razgovarao s Alenkom Ribićem,
specijalcem koji je u posljednjih 30 godina vodio najteže potrage
u Hrvatskoj poput slučaja Antonije Bilić.
“Prvo i najbitnije od svega jest ustrojiti stožer u kojem trebaju
biti predstavnici svih službi odnosno jedinica koje sudjeluju u
potrazi. Sve bi se informacije trebali slijevati u stožer i oni
bi ih kanalizirali na teren jedinicama kojima je potrebno.
Sljedeće, pregledao bih rubne dijelove obale kopnenim putem, uz
istovremen pregled vodenim putem”, objašnjava Periša.
Na pitanje mogu li ronioci mnogo vidjeti u mutnoj i hladnoj Savi,
Ribić odgovara da su šanse za to male.
“Ronioci ne mogu mnogo vidjeti, oni više pretražuju rubne
dijelove na opip, vidljivost je vrlo mala. A širi pojas rijeke
Save se uopće se ne pregledava. Tu bih uključio plovila koja
imaju na sebi prijenosne sonare. Sonar kada detektira nešto što
bi moglo biti nalik na ljudsko tijelo i onda ronioci idu ciljano.
U ovakvim uvjetima ronjenje može biti pogubno za ronioce, vidjeli
ste da plivaju veliki balvani i razni predmeti koji mogu teže
ozlijediti ronioce”, objašnjava Ribić.
A tko trenutno koordinira paralelni pregled obale? Ribić
smatra da bi to trebao biti zapovjednik stožera koji bi trebao
rukovoditi svim stranama.
“Kad smo već kod kopnenog dijela, ne znam je si srpske snage
imaju uključene potražne pse. To su psi koji su specijalizirani
za ovakvu vrstu spašavanja. Naša gorska služba spašavanja ima pse
koji mogu tražiti živa bića, ali isto tako mogu tražiti i leševe,
zato što čovjek u kretanju ispušta milijune aerosolnih čestica i
pas ne njuši tlo već te aerosolne čestice. Isto tako čovjek kada
je mrtav on isparava i ispušta određene čestice koje pas može
detektirati. Isto tako je vrlo bitno mati i helikopter sa flir
operaterom, sa termovizijskim kamerama, koji bi pretraživali šire
područje. Oni su se fokusirali na rijeku ali teoretski postoji
uvijek šansa, možda nije uopće skočio u rijeku, možda je
isplivao, možda se nalazi negdje na obali, napuštenom objekt,
možda je ozlijeđen. Sve varijante su u igri”, kaže.
Ribić je godinama bio u zapovjedništvu Hrvatske specijalne
policije, surađivao je i sa srpskim specijalnom snagama, a poznat
je slučaj kada su njegovi ljudi išli na poplave u Drenovcu. Ima
li Srpska policija tehniku za ovako složen proces?
“Ja odgovorno tvrdim i ne treba uopće sumnjati da srpske snage
neće poduzeti sve što je u njihovoj moći. Naravno da imaju
opremu, imaju istu opremu kao i naše postrojbe. Uvjeti su takvi
kakvi jesu, tragovi su takvi kakvi jesu i informacije su takve
kakve jesu. Po onome što vidim očito nemaju puno informacija jer
je sve bazirano na rijeku Savu i oko rijeke Save”, smatra.
U ovoj se potrazi kao veliki problem postavilo razlikovanje
pravih informacija od lažnih. Ribić kaže kako je zbog toga
ključno da se svaka informacija koja dođe u stožer provjerava.
“Na svaku informaciju koja dođe ne smije se odmah reagirati, nego
se mora svaka informacija provjeriti. Znači, svaka provjera na
terenu je jedina ispravna i točna odnosno pouzdana informacija”,
kaže.
A je li ovo vrhunac raznih policijskih službi?
“Po onome što vidim, to je na vrhuncu. Uključene su sve njihove
snage. Ja se nadam da će još par dana raditi u ovom intenzitetu i
onda će svakako reducirati te snage nakon nekoliko dana, jer nema
potrebe da se troše, pogotovo ako budu sigurni da nisu pronašli
ništa na području koje su pregledali”, zaključuje Ribić.