Sve se nekako poklopilo, obavio sam prijepis auta i tada shvatio da ću auto dovesti baš na rođendan, kaže nam Daniel
Za Julku Mikić iz Gornje Meminske, u Sisačko –moslavačkoj županiji, jučer je bio poseban dan, za svoj 64 rođendan, ova vrijedna i nesebična žena na poklon je dobila Škodu Fabiu od dugoreškog poduzetnika Daniela Bunete.
Teško pokretna Julka je stopostotni invalid, operirala je oba kuka, a suprug joj je hrvatski branitelj. Nakon potresa u svoj skroman dom nesebično je primila obitelj s osmero djece čija kuća je stradala u potresu. U kući gdje sad svi žive, postavljene su vodovodne instalacije, ali vode već mjesecima nema pa se svi skupa moraju svakako snalaziti, ali kako se kaže “kad čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna”.
– Za gospođu Julku odlučio sam se, jer vjerujem da se dobro dobrim vraća, a ona baš to čini nesebično pomaže drugim ljudima. Cijela obitelj je pozitivna bez obzira na teškoće s kojima se nose. Sve se nekako poklopilo, obavio sam prijepis auta i tada shvatio da ću auto dovesti baš na rođendan – ispričao nam je samozatajan Daniel Buneta koji zapravo još od potresa u suradnji s dr. Nelom Sršen prevozi donacije iz Italije i vlastitim novcem pomaže kako god i koliko može ljudima u Petrinji i okolnim naseljima koje je uništio potres.
Na rođendan uz auto, Daniel je naravno donio i rođendansku tortu s geslom u koje vjeruje i on i slavljenica. U znak zahvale Julka je Danielu poklonila Dinamov grb koji je sama izradila, jer na svim njegovim kamionima stoji Dinamovo uzrečica “Nema predaje”. Međutim, Daniel je zapravo Hajdukovac, a napis je posljedica jednom davno izgubljene oklade s najboljim prijateljem. Kad je sve ispričao obitelji Mikić, smijehu nije bilo kraja.
Slušajući njegove riječi ne možemo nego reći, da je barem više ovakvih nesebičnih ljudi kao što su Daniel i Julka, zasigurno mi nam svima bilo ljepše, a mnoge tužne životne priče imale bi sretnije završetke. Daniel kaže kako je odgojen u takvom duhu kojeg prenosi i na vlastitu djecu.
– Bio sam jako vezan za moju baku Zorku koja je bila vrlo vedra i energična osoba, brinula za moju djecu, pekla kolače, a uživala je i uzgajajući povrće u vrtu Plaškom. Zato sam joj 2007. kupio škodu da ima čime ići u vrt. Umrla je s 86 godina i vozila je svoj “mercedes” kako ga je zvala do posljednjih dana života. Nisam gledao na materijalnu vrijednost već sam želio nekome potrebitom pomoći, a znam da bi i baka bila sretna zbog ovakve moje odluke – kaže Daniel.
Škoda će ovim divnim ljudima jako dobro poslužiti, jer sve im je jako daleko, prva bolnica tek u Sisku, autobusne linije rijetke pa će se njome i djeca prevoziti u školu, a dovozit će i vodu.
Ovoj dirljivoj priči možemo samo dodati, kako ih Daniel planira organizirati još. Detalje još razrađuje, ali kako kaže do sada je sve radio sam, a u budućnosti cilj mu je potaknuti i druge ljude koji razmišljaju kao on i žele pomoći, da se pridruže.