Romano Brnada je sada u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici za osobe lišene slobode, a kafić je otvoren dok konobar koji je te kobne nedjelje radio vratio se na posao.
Deset dana je prošlo otkad se u Hrvatskoj dogodilo nešto na što nismo navikli, ubojstvo u kafiću usred bijela dana. Romano Brnada, pred svjedocima je do smrti pretukao ženu od 67 godina.
Toga dana u smjeni je bio dvadesetdvogodišnji konobar, koji je i danas na poslu. Nakon ubojstva pružena mu je psihološka pomoć. Došao je raditi jer mu je to lakše nego sjediti kod kuće i razmišljati, ali o traumi ne želi govoriti. Vratili su se i gosti.
“Neprijatno je malo, malo sam srdit, ljut, kako ubiti ženu”, priča nam Nikola Manevski iz Rijeke.
“A dođemo, što ćemo. Kad su naši konobari bili hrabri onda moramo i mi biti”, kaže Dragica Vatavuk.
Ubojica je tog popodneva sa žrtvom došao u kafić. Kada je trebalo platiti, nije mogao pronaći novčanik i nasrnuo je na ženu. Dvojica mladića pokušala su ga svladati. Ali tukao ju je do smrti i pobjegao. Novčanik je kasnije pronađen na podu kafića.
Kamere RTL-a snimile su kuda je bježao. Sat vremena kasnije snimljena je fotografija na riječkom Belvederu.
Brnada je ulicom hodao gol, uočili su ga stanari, oni su pozvali policiju. Tada nisu znali da je on netom prije počinio to strašno ubojstvo. Međutim, kada je policija došla njega ovdje više nije bilo.
Gol je došetao do policije i uhićen je. Sada je na zagrebačkoj zatvorskoj psihijatriji. Stručnjaci objašnjavaju ovakav zločin mogu napraviti osobe s poremećajem ličnosti.
“U toj velikoj grupi se nalaze neki koji su stvarno dovoljno drukčiji i u pogledu izražavanja agresivnosti, odnosno, manjka empatije. Osobito kada se nađe zajedno s nekim drugim stanjima, da li su to stanja opitosti ili psihoza ili tko zna što drugo još. Što onda stvarno može dovest do tako nekih groznih situacija. Moja glavna poruka je da psihički poremećaj ne znači zlo, nije isto što i zlo. Nego upravo nešto što se, u ovom slučaju groznom, spojilo”, objašnjava psihijatar Igor Girotto.
Na pitanje postoji li mogućnost da on sad dodatno odglumi svoju bolest da bi se izvukao na neki način, psihijatar Girotto odgovara:
“Pa mislim da su šanse jako male, jer zato služi ta struka forenzika unutar psihijatrije, koja upravo to radi. Procjenjuje koliko je nešto počinjeno zbog utjecaja bolesti, a ne zbog toga što je to napravio netko samo tako, iz nekih svojih motiva, a ne zbog bolesti. To je sad stvar procjene stručnjaka.”
Smještanju na psihijatriju prethodile su i ove scene. Na ispitivanju je htio skočiti kroz prozor, morala su ga držati četiri policajca. A svakoga je dana, do ubojstva, bio među ljudima, na Korzu.
“Svi su prolazili, ne znam. -Kako se ponašao? Sasvim normalno, osim što je glasno pjevao. Ali kao i svi ostali ulični pjevači,” kaže Velimira Škrobonja, građanka Rijeke.
“Žao mi je da se sve to desilo, ali da mi je sad nelagodno ić po gradu šetati, ne toliko. I dalje osjećam nekakvu sigurnost”, smatra Karlo Dekanić.
Romano Brnada mogao bi biti osuđen na 40 godina zatvora. Žrtvu je poznavao. Više se puta, kažu svjedoci, nad njim sažalila. Zvjerski ju je zatukao čovjek kojem je vjerovala.