Jer nikad ne bi pao Darko Horvat da nije pala Josipa Rimac
Zgražanje oporbe ali i dijela javnosti i medija koji smatraju da
je Andrej Plenković u svojoj prvoj reakciji zbog uhićenja
ministra Horvata neprimjereno prozvao DORH i vršio pritisak na
glavnu državnu odvjetnicu zbog timinga uhićenja i zbog toga što
informacije o istrazi dilaju preko medija a on o tome nema pojma,
danas je uzvratio HDZ. Izvukli su sve kritike koje su na račun
DORH-a u nekim drugim aferama izgovarali isti ti oporbeni
čelnici.
Ali sve su to periferne političke stvari, zabava za HDZ, oporbu i
medije. Ono što je u ovom slučaju jedino bitno to je model po
kojem funkcioniraju političke, nacionalne, vjerske i sve druge
interesne skupine koje dođu u priliku da raspolažu novcem
poreznih obveznika. A to je model po kojemu funkcionira Cosa
Nostra, ili svaka druga bolje ustrojena kriminalna organizacija.
Model po kojem svi članovi koji dođu u priliku dijeliti novce na
prvo mjesto moraju staviti organizaciju a tek onda sebe.
Jer podsjetimo, po navodima iz istrage i svega što je dosad
poznato javnosti bivši ministar Darko Horvat za sebe nije uzeo
niti jednu jedinu kunu. Za usluge koje je činio i milijune koje
je dijelio nije dobio čak ni butelju vina.
Ali je morao namiriti mnoge druge. Jer nije on na tom mjestu zbog
sebe, nego zbog svojih. Isti je slučaj i sa g. Borisom
Miloševićem. Nema sumnje da je riječ o čestitom čovjeku koji sebi
ne bi uzeo ni kune ali nije ni on tamo zbog sebe nego zbog
svojih. Ako pravilnik ne predviđa dodjelu po sistemu Vaši i Naši,
imamo čovjeka koji će se pobrinuti da i naši budu na spisku gdje
su vaši.
Ali Cosa Nostra, HDZ i slične političke organizacije svojim
članovima ne zabranjuju da uzmu nešto i za sebe. Time se članstvo
motivira za napredak u karijeri i učenje kroz rad. Jer što si
više, više možeš organizaciji dati ali više možeš i sebi uzeti.
Horvat i Milošević a po svemu sudeći i neki drugi ministri koji
su pod istragom očito ne pripadaju tom dijelu podzemlja ali nisu
svi tako skromni u osobnim prohtjevima. Dapače, njih dvojicu
karijere je stajala upravo ekipa koja je kao i oni mislila na
organizaciju ali barem jednako i na sebe.
Jer nikad ne bi pao Darko Horvat da nije pala Josipa Rimac. A
Charlotteina mreža njezina utjecaja obuhvaćala je sve stranačke
strukture, od ministara do pomoćnika ministara, od državnih
tajnika do župana, gradonačelnika i načelnika. Tko je u toj mreži
koliko davao a koliko dobivao, tko je koliko uzimao a koliko
dijelio, koga se moralo platiti a koga se moglo samo telefonom
nazvati, time neka se bave oni koji se time trebaju baviti.
Ali ako Josipa Rimac, Darko Horvat, Boris Milošević i ostali o
kojima ćemo izvještavati idućih dana budu jednom proglašeni krivi
to neće biti samo njihov grijeh i njihova krivnja.
Jer upravo ova afera u kojoj nitko od osumnjičenih doista nije
ništa ukrao pokazuje da ne postoji organizacija zbog njih, nego
oni postoje zbog nje. A organizacija je već jednom proglašena
krivom. Pa smo joj oprostili. I opet ćemo, jer tko zna, možda
jednom i mi budemo dio Charlotteine mreže.