SVIJET VIŠE NEĆE BITI ISTI?

Tri scenarija kako bi mogla završiti noćna mora u Ukrajini: Političari kad razmišljaju o jednom ishodu osjećaju olakšanje

NATO odbija ući u Ukrajinu, a Rusi ne odustaju od zahtjeva na koje Ukrajina ne može pristati

Kako može završiti ova noćna mora? Odgovor na ovo pitanje nije
ništa jasniji još od kada su ruske snage ušle u Ukrajinu 24.
veljače. Pogledajte pregled
Net.hr-a…
 

Najava Moskve u utorak da će svoj fokus premjestiti s Kijeva na
Donbas činila se kao znak da se ruski predsjednik Vladimir Putin
priprema tražiti skromniju pobjedu. Ipak, ta su nagađanja brzo
odbačena jer su njegove snage nastavile s bombardiranjem
ukrajinskog glavnog grada.

S  vlastima NATO-a koje nepokolebljivo odbijaju ući u
Ukrajinu, zapadni dužnosnici sve više vide tri široke kategorije
kako bi ovaj sukob mogao završiti, piše Politico. Bez obzira koji
se scenarij odigra – Putinovo svrgavanje, dogovoreno rješenje ili
trajni sukob – nema povratka na stari poslijeratni poredak.

Do svidanija, Vlad

“Zaboga, ovaj čovjek ne može ostati na vlasti.” Iako potpuno van
diplomatskih okvira, američki predsjednik Joe Biden izrekao je
ono što su mnogi zapadni čelnici misle. Ne razumiju Putinovo
razmišljanje, umorni su od njegovog zveckanja nuklearnim ratom i
ne vjeruju ni jednoj riječi koju kaže.

Motiviran ideologijom, Putin “nije osoba koja razmišlja na
temelju troškova i koristi”, rekao je bivši američki veleposlanik
u Moskvi Michael McFaul. To znači da Zapad možda nije mogao puno
učiniti da odvrati Putina od započinjanja rata, niti ga može
uvjeriti da ga prekine. Umjesto toga, Washington i London
razmišljaju o tome kako bi mogao izgledati post-putinov svijet. I
sviđa im se ono što se nazire.

U ovoj viziji ukrajinski otpor (s taman dovoljno zapadne pomoći
da izbjegne eskalaciju) drži Putina zaglavljenim u dugotrajnom
sukobu.

Kako bi ostao u igri, Putin mora regrutirati sve više vojnika.
Oni se vraćaju kući u vrećama koje čak ni njegov propagandni
stroj ne može sakriti – što potiče majke da izađu na ulice kao
što su to činile tijekom ruske neuspjele okupacije Afganistana. U
međuvremenu, sve oštrije sankcije tjeraju rusku srednju klasu –
sada naviknutu na kapitalističke poslastice poput Ikee i
McDonaldsa – da se radikalizira i okrene protiv rata.

Ruske elite vjerojatno će stvoriti “streljački vod” za
“katastrofalan napredak” Rusije u njezinu ratu s Ukrajinom. rekao
je jedan zapadni dužnosnik. Samo im treba žrtva “Ljudi će se
prilično braniti u pogledu vlastitih neuspjeha i, upirati prstom
u druge.”–

Postojali su “značajni dokazi nelagode zbog načina na koji je
invazija doživljena među široko definiranom ruskom elitom”, dodao
je isti dužnosnik. Na kraju, ruski generali i špijuni – od kojih
su mnogi u kućnom pritvoru – odlučuju Putinu dati dozu vlastitog
otrova i riješiti ga se silom. Kako se puč poklapa s masovnim
prosvjedima, iz kaosa u Moskvi izlazi prozapadna generacija vođa.

Revolucionarni žar Rusa i trijumf Ukrajinaca donose novi polet za
liberalnu demokraciju kakav nije viđen od ranih 1990-ih. Ukrajina
postaje predmetna lekcija, ne samo za Moskvu, već i za Peking.
Kineski predsjednik Xi Jinping, koji je možda više “razmišljao u
okviru troškova i koristi”, gleda na rusko poniženje pred
ujedinjenim zapadnim frontom i shvaća da se igra za Tajvan
jednostavno ne bi isplatila.

Rupe u scenariju: Rusi su posljednji put svrgnuli svog vođu 1917.
– a s obzirom na potpunu odsutnost organizirane oporbe, nema
jamstva da bi Putinov nasljednik imao drugačiji način
razmišljanja. U međuvremenu, vjerojatno je pogrešno misliti da bi
rusko iskustvo natjeralo Peking da odustane od Tajvana. Kina,
koja ima mnogo veće gospodarstvo od ruskog, mogla bi se tješiti
nesposobnošću Zapada da se odvikne od ruskih fosilnih goriva i
odbijanjem NATO-a da izravno riskira sigurnost svojih članica
kako bi pomogao Ukrajini.

Dogovor

Francuski predsjednik Emmanuel Macron uporno tvrdi da je mirovni
sporazum još moguć. Obrisi potencijalnog mira a znatno se
razlikuju i nije jasno na koliko bi ustupaka Zapad – i sam
ukrajinski narod -pristao.

Zapadnoeuropske zemlje žarko se žele vratiti u gospodarsku
normalnost. Usred znakova da učinak sankcija jenjava, kazne bi
samo morale postati strože, a to ne šteti samo Rusiji. Čini se da
će rastući troškovi života biti najveća prijetnja Macronovoj
kandidaturi za reizbor, na primjer, a u Njemačkoj je kancelar
Olaf Scholz upozorio da bi embargo na rusku naftu i plin izazvao
recesiju.

“Kad bismo imali dogovoreno rješenje za ovaj sukob koji bi
izvukao ruske snage iz Ukrajine, koji bi štitio suverenitet i
teritorijalni integritet Ukrajine u budućnosti, koji bi osigurao
ponovnu izgradnju Ukrajine, tada bi sankcije mogle biti
povučene”, kaže podtajnica američkog državnog tajnika Victoria
Nuland . “Mogli ste vidjeti scenarij u kojem, nakon povlačenja
ruskih snage iz Ukrajine, kreće postupno povlačenje sankcija”,
rekla je, iako smo “jako, jako daleko od toga.”

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij već je izrazio
određeno prihvaćanje statusa Ukrajine kao neutralne zemlje. Putin
bi također mogao izvući neki teritorij, recimo, da Ukrajina
odustane od Krima i Donbasa u zamjenu za rusko povlačenje iz
ostatka zemlje.

Političari u Berlinu i Parizu kad razmišljaju o ovom ishodu
osjećaju olakšanje, jer daje velik potencijal za dugoročnu
pobjedu “soft powera”. Ako se Ukrajina podijeli na dva dijela, EU
može preuzeti upadljivu odgovornost za obnovu slobodne strane. To
stvara privlačan kontrast u stilu Zapadne i Istočne Njemačke kako
bi se poentiralo koliko je loša ponuda Moskve. (I dalje je cilj
da Putin nestane.) Također, u tom slučaju postoji čista granica
EU-Rusija na rijeci Dnjepar što je privlačno – pogotovo kada bi
alternativa bile granice Poljske, Slovačke, Mađarske i Rumunjske
da je Putin uspio zauzeti cijelu Ukrajinu.

Rupe u scenariju: Putin je prekršio gotovo svako obećanje koje je
dao tijekom prošlog mjeseca, bilo da se radi o povlačenju iz
Kijeva ili dopuštanju humanitarnih ruta za bijeg iz Mariupolja.
“Moj stav je da se Putinu očito ne treba vjerovati”, rekao je
premijer Boris Johnson u srijedu, postavljajući pitanje imaju li
Macronovi pregovori s Kremljom veliku vrijednost.

Čak i ako se Putin ipak drži dogovora, svaki dobitak postignut
neprovociranim nasiljem duboko potkopava nacionalni poredak
utemeljen na pravilima. Istočne zemlje EU koje strepe od Rusije
doživjele bi takav dogovor kao umirenje nasilnika koji ugrožava
njihovu sigurnost. Putin bi to mogao shvatiti kao poziv da
ponovno pokuša napadnuti susjeda – i ovaj put bi mogao biti bolje
pripremljen.

Agonija bez kraja

Ministarstvo obrane SAD-a procjenjuje da bi se sukob mogao
nastaviti desetljeće. Doista, nema znakova da će bilo koja strana
uskoro biti spremna za ozbiljne mirovne pregovore.

Zelenskij odbija čak i govoriti o predaji teritorija sve dok Rusi
ne vrate svoje trupe na položaje prije 24. veljače, a njegov
drugi potencijalni ustupak – priznata ukrajinska neutralnost –
zahtijeva ustavni referendum koji je gotovo nemoguće
organizirati. U međuvremenu, procjene zapadnih obavještajnih
službi tvrde da Putin ni ne zna koliko loše stvari idu na terenu;
savjetnici ga drže u blaženom neznanju. Sve slabiji učinak
sankcija u Rusiji učvršćuje odlučnost Moskve, dok zapadni čelnici
pokazuju sve veću nevoljkost da pojačaju bol vlastitim glasačima.

Vojni sukob koji je u tijeku počinje izgledati kao Sirija u
istočnoj Europi. NATO je čvrst i ujedinjen u svom odbijanju da
požalje trupe u zemlju ili obara ruske zrakoplove s neba.
Ukrajinci su, unatoč svojoj strasti i disciplini, pretanko
rastegnuti braneći Kijev i druga ključna mjesta  da bi
krenuli u pravu protuofenzivu.

“Doći će trenutak u vremenu kada će ruske snage odlučiti da su
učinile dovoljno u Mariupolju, a zatim će gledati prema…
pomicanju na sjever i pokušaju pokretanja šire operacije
zaokruživanja ukrajinskih snaga u Donbasu”, snatra službenik
Pentagona.

Ako Rusi uspiju zauzeti gradove, najbolja nada ukrajinskih snaga
bit će korištenje tehnika gerilskog stila kako bi spriječile da
vojna operacija postane politička stvarnost. To znači povlačenje
ruskih resursa, “i vrlo skupu promjenu stava”, rekla je Jennifer
Cafarella, šefica osoblja na američkom Institutu za proučavanje
rata.

Bez puno nade da će stvarno zadržati Ukrajinu, Putin se odlučuje
za sustavno uništavanje, čineći trošak obnove zemlje pretjerano
skupim. Rusija zapravo nikada ne pobjeđuje, ali Ukrajina gubi
svoje stanovništvo i ekonomiju.

Rupe u svenariju: NATO se drži po strani kako bi izbjegao Treći
svjetski rat. Ali dugotrajni rat ima globalne posljedice.
Ukrajinske izbjeglice koje preplavljuju Zapad neće se moći
vratiti kućama. I oni neće biti jedini pridošlice: ljudi s
Bliskog istoka, Afrike i središnje Azije ugroženi krahom ruskog
gospodarstva i zaustavljenim izvozom hrane obnovili bi migraciju
koja dijeli zapadne demokracije.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest