Profesor političke ekonomije objašnjava zašto inflacija nije problem da RH uđe u eurozonu, kao i na koju bi opasnost građane RH već trebalo pripremati
Danas imamo puno većih problema od toga kako će nam izgledati
valuta. Imamo cjenovne šokove za koje Svjetska banka kaže da su
najgori u 50 godina, imamo inflaciju i rat koji ne prestaje. Što
bi država trebala poduzeti da sve te udarce ublaži, e to je u RTL
Direktu objasnio gost, profesor političke ekonomije Luka Brkić.
Danas smo saznali da se dižu i kamatne stope, to je očekivano ali
nije dobro.
“Izgleda da će se Europska središnja banka odlučiti za taj
ortodoksni pristup i da će povećati referentnu kamatnu stopu i na
taj način utječe na smanjenje inflacije, što je američki FED već
učinio. Međutim, zašto to može biti ne baš neko adekvatno
rješenje? Zbog toga što bi trebalo vidjeti gdje su izvori
inflacije, ove inflacije, ne inflacije 1980-ih godina, što se
bitno razlikuje. Prema tome, ako su izvori u prevelikoj količini
novca, dakle zbog kvantitativnog popuštanja, koje su koristile i
jedna i druga središnja banka, kao i druge središnje banke,
najveće u svijetu, gdje se upumpavalo u prosjeku između 60 i 80
milijardi eura mjesečno ili 120 i 150 milijardi dolara u Americi,
ako je to uzrok, onda je taj ortodoksni pristup OK”, kazao je
Brkić.
Ako nije, tvrdi Brkić, ako su izvori na globalnoj razini vezani
za rat u Ukrajini, za pandemijski problem, pucanje dobavnih
lanaca, ako je tu problem, onda njih treba rješavati globalno. “A
njih nije moguće rješavati restriktivnom monetarnom politikom,
odnosno povećavanjem kamatnih stopa”, dodao je.
Upitan je koliko je pametno u ovom trenutku inflacije, rastućih
cijela uvoditi euro i ulaziti u eurozonu.
“Barem meni, na to je teško odgovoriti s da ili s ne. Ulazak u
eurozonu s aspekta inflacije, o kojem se često priča, po mom sudu
nije ispravno. Zato što veliki broj empirijskih studija potvrđuje
da je jasno da je inflacija, prosječno gledano, zbog uvođenja
eura između 0,2 i 0,3 posto na nacionalnoj razini. To dakle ne bi
trebao biti glavni problem”, poručio je.
“Da, problem je sve ostalo, o čemu bi trebalo raspraviti.
Politička odluka je očito donesena. Ja mislim da će Europsko
vijeće dati zeleno svjetlo za ulazak Hrvatske u eurozonu s
1.1.2023. godine, pri čemu ova priča o inflaciji i zadovoljenju
tog maastrichtskog kriterija i nije toliko relevantna koliko se
to u javnosti govori. To, naravno, zbog konteksta u kojem se
nalazimo, pandemije i svega ostaloga, ali isto iz te pandemije
vučemo neko iskustvo koje kaže da su ta pravila bila prilično
relaksirana, štoviše, bila su maknuta u stranu, jer je jasno da
je situacija bila potpuno izvanredna. Mislim da će do toga doći,
s tim što je eurozona danas sigurno nešto sigurnija i bolja nego
što je bila u krizi 2008./2009., a to je zbog konstrukcije
bankovne unije… To bitno omogućuje adekvatne odgovore u uvjetima
krize”, dodao je.
‘Inflacija for dummies’
Današnjih 100 kuna, ne vrijedi kao prije šest mjeseci, a još će
manje vrijediti za šest mjeseci.
“Nekakva školska, najjednostavnija definicija je rast opće razina
cijena. Točka. U nekim segmentima cijene mogu rasti, u nekima ne
moraju, u nekim mogu stagnirati, a u nekim teoretski govoreći
mogu i padati, ali opća razina ide gore. Danas 100 kuna vrijedi
toliko nekih proizvoda, a nakon godine dana, nakon godine
inflacije, upravo za inflaciju manje”, objašnjava Brkić.
Ono što mnogi građani danas pamte je inflacija 80-ih godina i
kako je to izgledalo. Usporedio je tu inflaciju i inflaciju
danas. Svjetska banka je prije nekoliko dana rekla da je ovo
najveći cjenovni šok koji smo doživjeli u zadnjih 50 godina. To
su zapravo 70-te godine.
“To se u pravilu referira na ’73. i ’79. 1973. je bio prvi naftni
šok, embargo arapskih zemalja i ’79. zbog Irana. To su šokovi
koji su proizveli inflaciju koja je bila kronična, ova još uvijek
nije, što ne znači da neće biti. Što je tada bilo specifično, što
sada nemamo je ta spirala cijena i nadnica i to je pumpalo
inflaciju. I imale ste indeksaciju unatrag u tom odnosu plaća i
inflacije. Toga tu još uvijek nema. Prema tome to je još uvijek
neka specifičnost ove inflacije. Moguće je da će ova inflacije
prijeći u kroničnu i da ćemo imati tu spiralu koju smo imali tih
godina međutim to još uvijek nemamo. Mislim da su izvori ove
inflacije ipak specifičniji nego u kontekstu 80-ih ili 70-ih
godina i da su te usporedbe lažno slične”, poručio je Brkić.
Jedna stvar je ipak slična. I tada je bio rat i uvodi se embargo
na uvoz nafte. Već sada neki naftni stručnjaci predviđaju da bi
se mogla dogoditi grozota i da bi cijene mogle rasti sve više i
više.
“Ja mislim da je to realna prijetnja i da je realno očekivati
daljnji rast cijena nafte iako je to geopolitički kontekst, ali
mi imamo malo koristi od toga. Ušli smo u tu neku geopolitičku
depresiju. Cijene eksploatacije nafte i transporta se nije ništa
mijenjala i prema tome ne bi bilo nikakve logike da imate rast
cijena međutim imate ono što imate. Prema tome to je uistinu
realan scenarij i mislim da bi trebalo komunicirati s javnošću,
ne stvarati nikakvu paniku, ali uistinu komunicirati s javnošću
da će možda doći još teža vremena ne samo zbog sezone grijanja
nego zbog svih ovih geopolitičkih silnica koje se događaju koje
se reflektiraju na ekonomiju, financije odnosno inflaciju i da bi
se možda mogla, barem dijelom, ponoviti povijest tih 70-ih, a
ovdje u bivšoj Jugoslaviji, 80-ih godina, a to je između ostaloga
i par nepar sistem vožnje, ali da se s energijom mora opreznije i
puno savjesnije upravljati i da konačno treba donijeti neku
energetsku politiku”, objašnjava Brkić.
Hrvatskim građanima nitko ne daje preporuke o tome kako da smanje
ovisnost o plinu i nafti iako to radi cijela Europa.
“Mi smo tu još uvijek gotovo pa hladnokrvni, kao da se ništa ne
događa. To nije dobro i da tu konverzaciju treba otvoriti, ona
mora biti jasna, transparentna i u tom smislu zakulisnih igara i
nema potrebe za tim, ne treba paničariti, ali situaciju treba
jasno prikazati. Moguće je da je razlog zašto smo tako umrtvljeni
jer nas se uvjerava cijelo vrijeme da smo mi energetski stabilni
bez obzira na sve što se događa u svijetu i Europi. S obzirom na
izvore energije kod nas, s obzirom na hidropotencijal, s obzirom
na LNG terminal, da ne stojimo toliko loše i da je naše
referentno tržište mediteransko tržište nafte, a ne rusko tržište
iako su ti putevi poprilično mutni pa nam se to možda
‘uljuljkalo’, ali taj rizik ne bi trebalo prihvatiti”, kazao je.
Prokomentirao je što bi sve država još trebala napraviti i treba
li uvesti nove pakete mjera.
“Ekonomija je kontekstualna znanost, nije univerzalna, to nisu
pravila igre koja vrijede svugdje. Uvijek je to pitanje ovisi.
Što znači zamrzavanje cijena? Zamrzavanje cijena u ovom trenutku
ne dolazi u obzir ni u Hrvatskoj, ali treba reći istine radi da
je Izrael 80-ih godina, problem inflacije rješavao upravo tako,
ali to je kontekst Izraela 80-ih godina, to nije Hrvatska 2022.
godine. Prema tom smislu treba biti potpuno otvoren i vidjeti
koji je to mix politika koje se mogu koristiti, jesu li to
ortodoksne, heterodoksne politike, politike zamrzavanja cijena
ili čak ovo što radi Turska, ali negdje 90-ih godina u Latinskoj
Americi je to bio ispravan put jer oni snižavaju kamatnu stopu
dakle oni ne podižu kamatnu stopu kako bi rezali inflaciju, što
je ortodoksna teorija, dakle upravo suprotno. Imate iskustva
zemalja 90-ih godina koje su dale rezultate. To ne govorim zato
da bi to trebalo kod nas uvesti nego govorim da trebate biti
otvoreni i vidjeti koje su vaše specifičnosti”, objašnjava Brkić.
U Hrvatskoj, u monetarnom području mislim da više ne može
napraviti ništa. U fiskalnom području je isto problem. S jedne
strane morate i dalje davati poticaje jer je tu problem
održavanje standarda, golih života, a s druge strane imate krive
poruke jer kada je problem na strani ponude onda su fiskalni
poticaji pogrešna politička poruka, ali to istodobno morate
raditi. Manevarski prostor je sužen jer će dug koji se formira
vjerojatno doći na naplatu u težim uvjetima s obzirom na rast
kamatnih stopa na svjetskim tržištima”, kazao je Luka Brkić.