'Slučaj izazvao ogroman interes javnosti jer je vrh obiju država od početka uključen u slučaj, a i otac je bio na raspolaganju medijima'
Znamo da je Matej Periš umro, ali kako vjerojatno
nikada nećemo ni saznati. O okolnostima nestanka i tijeku potrage
u studiju RTL Direkta govorio je dugogodišnji novinar crne
kronike koji je od početka pratio cijeli slučaj, Dušan
Miljuš.
Miljuš kaže da, ako se obdukcijom potvrdi da se zaista radi o
Perišu, odgovore na ključna pitanja, što se dogodilo i zašto je
otišao iz kluba, vjerojatno nikada nećemo saznati.
“Obdukcija može dati odgovore na neka pitanja, dinamiku nastupa i
uzorke smrti. Najveća enigma je zašto je ušao u Rijeku”, kaže.
Rekao je i da ima nekoliko detalja koja otvaraju određena
pitanja. Matej je u klubu ostavio jaknu, kao i novčanik s
dokumentima i novcima.
“Po izjavama prijatelja, to je trebao biti samo nekakav odlazak
na toalet i on se trebao vratiti. Mi vidimo da on tada trči i
pokušava zaustaviti taksi nedaleko od kluba. Ide s namjerom na se
negdje vrati. I onda u nekom trenutku se spušta na taj plato i
nestaje. Zatim se pojavljuje snimka gdje objekt pliva u Savi, a
kako, ne zna se”, opisao je Miljuš.
Rekao je i kako se pričalo da je kod toaleta bio nekakav verbalni
sukob koji je možda prijetio izrasti u nešto veće. No, 11.
siječnja je policija izašla s analizom videosnimaka i rekla se
nigdje ne vidi da ga netko progoni. Je li to nešto što je sam
sebi umislio, pita se Miljuš. Kaže i da policija u Srbiji nije
demantirala da su znali za njegov nestanak i prije nego što su ga
počeli tražiti.
“Uputiti nekoga tko je strani državljanin u Srbiji da se ide
raspitivati za njegov nestanak po bolnicama.. Ja kažem da nisu to
ozbiljno shvatili”, rekao je.
Kaže da je to u početku bio propust kojem nitko nije pridavao
previše pažnje, a da su se takve stvari događale i kod nas u
nekim slučajevima. Koliko god se kasnije specijalci trudili
ispraviti neke početničke greške, vjerojatno nisu uspijevali.
“Inače, potragu za njime je vodio policajac koji je vodio potragu
za tijelom Ivana Stambolića. Svi kažu da se radi o jednom
iskusnom profesionalcu, no takve greške teško kasnije možete
ispraviti”, rekao je.
Miljuš kaže da je najteže upravo to što će uvijek postoje
otvorena pitanja na koja se nikada neće moći pronaći odgovor.
“Ima jedna poznata stručna knjižica koju je napisao doajen
hrvatske kriminalistike, Duško Modli, u kojoj piše da se na
svaki nestanak treba gledati kao na samoubojstvo, nesretan slučaj
ili ubojstvo. To je nekakva trilema koju policajci moraju
razriješiti. Ako nije ubojstvo ni samoubojstvo, onda je nesretan
slučaj, ali i za to treba sati dokaze”, rekao je Miljuš.
Osvrnuo se na lažne vijesti, na koje se osvrnuo i šef Hrvatske
krim policije Ante Gerovac. Rekao je da se policija na njih
ne bi trebala koncentrirati jer se one pojavljuju kod svakih
nestanaka.
“Mora se reći da srpska policija u početku nije bila kooperativna
s medijima. Je li to bilo iz taktičkih razloga, ili jer su čuvali
informacije za koje su mislili da trebaju samo oni znati? S druge
strane, vidimo da naslovnice sutrašnjih tabloida u Srbiji vrište
sa, neke čak i nezabluranim, tijelom u Dunavu”, rekao je.
A u srpskim medijima se već danas mogla vidjeti slika raspadnutog
tijela, dok s takvim uznemirujućem sadržajem publiku nisu
štedjeli ni za vrijeme trajanja potrage. Miljuš kaže da možda ne
bi tako pisali da se radi o nekome iz Srbije.
“Činjenica je da su svi ti tekstovi bili strašno čitani. No bili
su čitani i oni koji su izvještavali o tome s mjerom”, rekao je.
Kaže da je slučaj izazvao ogroman interes javnosti, jer se
pokazalo da je i vrh obiju država od početka uključen u slučaj, a
i otac je bio iznimno na raspolaganju medijima.
“Vjerojatno je mislio da će na taj način držati fokus potrage u
žiži i da se policija angažira maksimalno. Ja sam imao i prošli
tjedan slučaj gdje nas je majka kontaktirala kod slučaja nestanka
djevojčice i tražila da objavimo njezinu fotografiju. Ja sam čak
tražio pisano odobrenje jer se radilo o maloljetnici. Ona je
nađena, no to se u slučaju Mateja nije dogodilo, iako smo svi to
priželjkivali”, rekao je.
I čini se da se puno intenzivnije traži kad roditelji, u ovom
slučaju otac – ili sestre, kao u slučaju Antonije Bilić,
dižu paniku. Miljuš kaže da je zaista tako, iako ne bi trebalo
biti.
“Policija bi uvijek trebala svaki nestanak shvatiti vrlo
ozbiljno, pa čak i krenuti s najgorom pretpostavkom da je osoba
koja je nestala možda žrtva kaznenog dijela, jer se to pokazalo u
dosta slučajeva. Često su ljudi došli k meni u redakciju jer su
ih poslali iz neke policijske postaje i rekli da za njih treba
proći 24 ili 48 sati. To je potpuno neprofesionalno i to se tako
ne radi”, zaključio je Miljuš.