MARIUPOLJ POD RUSIMA

U ‘Kronikama pakla’ donose mučne ispovijesti: ‘Raznijeli su majku dok je kuhala. Dječaku još nitko nije rekao

RTL

Ruske snage objavljuju prve snimke iz čeličane Azovstal, a svijet otkriva kako je pao grad u dokumentarcu kroz priče preživjelih

Eksplozije u čeličani Azovstal, ali ovoga puta kao posljedica
razminiravanja. Iako ukrajinske vojske ondje više nema, opasnost
za Ruse nije prošla.

U čeličani su postavljene protupješačke mine. Više od sto
eksplozivnih objekata je uništeno u posljednja dva dana.

Nakon što su potpuno zauzeli čeličanu, Rusi pregledavaju što je
ostalo od ukrajinskih branitelja, iznad i ispod zemlje. A o
njihovoj sudbini odlučivat će se pred sudom u samoproglašenoj
Narodnoj republici Donjeck. Nakon konačnog pada Mariupolja, ruske
snage odande su preusmjerene na istok zemlje.

Guverner regije Donjeck, Pavlo Kirilenko, izjavio je: “Situacija
je teška. Prva crta je na udaru cijelo vrijeme. Teške borbe
odvijaju se u Luhansku, u teritorijalnoj zajednici Liman.
Neprijatelj pokušava prodrijeti i zauzeti taj grad.”

A kako je Mariupolj izgledao prije rata, u čijem se Azovskom moru
nekad kupalo, a ne raketirao grad, prikazano je u dokumentarnom
filmu “Mariupolj – Kronike pakla”. U njemu preživjeli iznose
stravične priče.

Mikola Osičenko iz Mariupolja priča: “Majka jednog dječaka
raznesena je dok je na ulici kuhala. Do sada mu nitko nije rekao
da mu je majka mrtva. Rekli su mu da je ranjena i da su ju
odvezli u bolnicu. Nitko nema hrabrosti reći mu istinu.”

Ako ne od bombardiranja, ljudi su umirali i od hladnoće na -10
stupnjeva Celzijusovih. Bez grijanja, struje, vode, hrane.

Eugen Tuzov također priča mučne detalje: “Mnogi nisu imali što
jesti i bili su prisiljeni… Ja sam i sam vlasnik psa. Jeli su
svoje kućne ljubimce.”

Mikola Osičenko dodaje: “Znam da je netko mijenjao zlato za
kanistar vode od 19 litara. To je bila najvrjednija roba.
Ispuštali smo i pili vodu iz radijatora.”

Svjedoče i civili iz podruma kazališta koji su preživjeli
bombardiranje. Tisuću drugih nije.

Olena Hvaliu također je iz Mariupolja i kaže: “Kada se zgrada
srušila i zidovi popadali, avion nije prestao letjeti. Nastavio
je letjeti i letjeti, radio je krugove na nebu. Osjećala sam kao
da pilot uživa.”

Stanovnici kažu – ovo nije rat. U ratu postoje neka pravila, ovo
je čisti terorizam. Misle da bi trebalo izgraditi novi Mariupolj,
a ovaj ostaviti kao spomenik i podsjetnik da postoji pakao na
Zemlji.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest