Dubravko Miličić nema razumijevanja za nerede navijača, ali je spomenuo planove HNS-a da se ubuduće riješe potrebe navijača za vodom, hranom...
Navijački neredi nisu samo hrvatski problem, ali hrvatsko
rješenje očito ne postoji. Postoje zato iskustva drugih i
rješenja drugih, a sve o tome zna večerašnji gost RTL-ovog
Direkta. On je ljubitelj nogometa, on je diplomirao na temu
huliganizma, on je sportski novinar i urednik sportske redakcije
24 sata Dubravko Miličić.
Za početak, što kažeš na zbivanja prošle subote?
Tragično je, svi znamo da do toga nije trebalo doći, a došlo je.
Ono što me žalosti je da kod nas nereda ima sve više. Do prije 10
ili 15 godina radilo se o lakše ozlijeđenim navijačima, pa se
došlo do hladnog oružja. Sad je nažalost došlo do upotrebe
vatrenog oružja, gdje su četiri navijača po službenoj verziji, po
neslužbenoj šest, propucana, a ja se bojim i pomisliti što bi
moglo biti sljedeće.
Nitko ne kaže da je ono što su navijači napravili opravdano. Ali,
zanima me što misliš o onome što se događalo prije toga. Misliš
li da je policija s navijačima prije incidenta postupala kako
treba ili se slažeš s ocjenama da su ih tretirali kao stoku, nisu
im dali na zahod…
Mogu reći na temelju svojih iskustava, a prošao sam mnogo
navijačkih gostovanja i s reprezentacijom i s klubovima. I tu je
uvijek neka latentna opasnost. Ne možete očekivati od policije da
će vam platiti sendviče, vodu, da izvadi karte za belu, briškulu
u ovom slučaju… I meni se događalo da policija zatvori sve
benzinske pumpe i da od Splita do Zagreba, od Zagreba do Splita,
nemate gdje stati, kupiti vodu. Međutim, nikada mi nije palo na
pamet uzeti prometni znak i baciti ga na policajca zato što nisam
imao vode. Tako da nema nikakvog opravdanja za napad na policiju
što su napravili. Šačica ljudi se doslovno borila za život pred
napadom huligana. Tu nema “ali”, tu ću staviti točku.
Misliš li da treba postrožiti zakone? Uvesti strože kazne? Možda
zabraniti gostovanja navijača?
Svi se pozivaju na Englesku kao sveti gral borbe protiv
huliganizma. Kod nas zakoni postoje, oni su tu već 15 godina, ti
zakoni su odlični, odnosno, oni su jako strogi. Međutim, ti
zakoni se ne primjenjuju, ne znam zašto. Vi imate slučajeve gdje
policija privede huligane, a oni su sutra na slobodi, idu na
utakmice. Maloprije sam čuo da će HNS napraviti prezentaciju gdje
će sjesti svi klubovi, pa će se reći, ako treba navijačima voda,
napravit će se sanitarni čvorovi, stat će se na putu, popit će se
voda, kupit će se hrana, ali neće biti privilegija za nikoga.
Niti za Marka niti za Josipa niti za Stipu… U Engleskoj se zakoni
provode.
Postoje zemlje koje su zabranile gostovanja.
Tako je. Oni su riješili na taj način. U Nizozemskoj imate dva
velika kluba kao što su Ajax i Feyenoord, Rotterdam i Amsterdam u
principu kao Zagreb i Split. Došlo je do tragedije, jedan navijač
Ajaxa je životom platio huliganski obračun na autocesti i
gradonačelnici su sjeli, zajedno s Nogometnim savezom Nizozemske
i rekli, više nema putovanja navijača iz Amsterdama u Rotterdam i
iz Rotterdama u Amsterdam. I nemira više nema.
Treba li to možda napraviti i kod nas?
Doći ćemo do toga. Nizozemska je vrlo liberalna zemlja, poštuju
se ljudska prava i tako. Ako su to mogli oni napraviti,
vjerojatno se to može i kod nas. Ja nisam za to, zato što to
ubija nogometnu čaroliju, draž. Međutim, po nekim informacijama
koje sam vadio, milijun i dvjesto tisuća kuna košta organizacija
jedne utakmice. To plaća organizator za vatrogasce, za Hitnu
pomoć, redare, policiju, a tu se još diže policijski helikopter u
zrak da nadgleda itd., što je sve veliki trošak za državu. Usto
se riskira na autocesti da se dogodi neka žrtva, pa se zatvaraju
crpke. Država bi jednim potezom riješila taj problem da kaže,
gospodo, navijači Dinama od sutra neće putovati u Split, navijači
Hajduka neće putovati u Zagreb, samo za derbi, naravno… Time bi
nogomet izgubio neku čar, ali bi se na kraju možda spasili neki
životi. Ali to samo za derbije, kao u Nizozemskoj.
A Grčka? Rekao si da u Grčkoj postoji nešto slično?
U Grčkoj uopće nema gostujućih navijača na utakmicama, oni su to
vrlo dobro shvatili da će netko prije ili kasnije izgubiti glavu.
Život je izgubio navijač kojega su protivnički navijači izboli
nožem… Evo, kako su Grci riješili jedno finale kupa. Olympiakos
je klub iz Atene, odnosno iz Pireja, AEK je također iz Atene. Oni
su odredili da utakmicu igraju na Kreti, na neutralnom terenu,
kao da Dinamo i Hajduk igraju u Vinkovcima, kao što su igrali.
Oni su odlučili da će sve karte, svih 5000 ulaznica, podijeliti
djeci iz osnovne i srednje škole s Krete. Atmosfera je bila
fenomenalna, policija nije imala posla… Sad su igrali finale kupa
ponovo, odlučili su se riješiti tog obrasca i bilo je i
ozlijeđenih i gumenih metaka.
Svi uvijek spominju Margaret Thatcher, koja je drakonskim kaznama
spriječila huliganizam u Engleskoj. Istina je da sada svi mirno
sjede na utakmicama kao u kazalištu – ali znači li to da nema
nereda?
Ta fama o Margaret Thatcher i o Engleskoj kao o svetom gralu
borbe protiv huliganizma, prvo, to uopće nije doneseno protiv
huligana, nego zbog pogrešne procjene organizacije gdje su oni na
utakmici u Hillsboroughu procijenili da puno manje ljudi može
stati… Zbog toga je donesen taj zakon. Puno sam išao na utakmice
u Engleskoj. Tamo najnormalnije možete popiti dva, tri piva i
ukoliko nemate vidno iščašeno ponašanje, policajac vam neće baš
ništa. Ako počnete galamiti i slično, dobit ćete prekršajnu
prijavu. Kod nas već za jedno pivo dolazi policija, ide za vama,
vuče dregere. Primjer, lani je u Engleskoj 311 incidenata bilo na
nogometnim stadionima. Od toga 41 posto su napravili tinejdžeri.
Što je uspjela Margaret Thatcher? Uspjela je samo nasilje sa
stadiona prebaciti na ulice. Pogledajte Drugu englesku ligu,
Prvu, oni se tamo non stop mlate. Pogledajte prizore iz Tirane,
to je samo dokaz da huliganizam nije iskorijenjen iz Europe…
Možda si čuo, sutra je u Splitu misa za Torcidu.
Paaa, bizarno. Ja nikad nisam čuo u životu ništa slično. Ne znam
kakva je to poruka za društvo. Vi se mlatite, mi ćemo za vas
moliti. Što je sljedeće? Proglasiti ih blaženima?
Razgovor u cijelosti možete pogledati ovdje: