Rakar se složio s tvrdnjom da je gospodarski kriminal svojevrsni hrvatski 'brend'
Gost RTL Direkta Marko Rakar iz Udruženja ovlaštenih istražitelja
prijevara, proveo je s udruženjem istraživanje koje otkriva kako
u Hrvatskoj krademo.
Na početku je komentirao kako to da u Hrvatskoj ima puno prevara,
ali jako malo istražitelja prevara, njih 19.
“Istraživanje je provelo Udruženje ovlaštenih istražitelja
prijevara Hrvatska, to je dio svjetske organizacije ovlaštenih
istražitelja prijevara i ima nas svega 19. Jako smo učinkoviti.
Za razliku od državnih istražitelja fokusirani smo na privatni
sektor. Pozvali smo 1000 raznih ljudi da sudjeluju u
istraživanju. 75 posto svih odgovora se odnosi na privatni
sektor, a 25 posto na državni”, kazao je.
Rakar je komentirao tko najviše krade.
“Ako gledamo upravljački kadar on je u svim kategorijama, dakle
izvršni direktor, menadžer, član Uprave, zbrojeno gledano oni su
najdominantniji oblik. Vlasnici se relativno rijetko pojavljuju
sa svega 11 posto situacija. Nakon upravljačkog kadra su
zaposlenici. Svatko krade na svojoj razini autoriteta. Svatko tko
ima priliku gurnuti ruku u teglicu s pekmezom gurne”, kazao je.
Kazao je da je jedan od temeljnih problema prijevara to što
menadžment sam postavlja loš etički ton upravljanja.
“Ako ljudi vide onoga na vrhu da krade, onda si misle zašto ne
bih i ja malo uzeo”, kazao je.
Najčešće se vara u kafićima, restoranima i trgovinama. Rakar je
komentirao zbog čega je to tako.
“Najzastupljeniji oblik prevare je protupravno oduzimanje
imovine, s tim da je i novac imovina. To znači ne predavanje
dnevnog utroška ili predavanje dijela dnevnog utroška, vrlo česti
oblik prevare je i plaćanje privatnih troškova kreditnom karticom
ili pokušaj pravdanja neopravdanih troškova, fiktivnih troškova.
Druga najveća grupacija prevara je mito i korupcija koja je
nominalno manje zastupljena kod nas nego na svjetskoj razini.
Vjerujem da je razlika u tome jer je u našem slučaju puno manji
ispitanika bio iz javnog sektora. Ako gledate samo javni sektor,
mito i korupcija je najzastupljeniji oblik prevare, a u privatnom
je drugačije”, kazao je.
Komentirao je i ima li žena koje kradu u firmama.
“Možemo donijeti dva zaključka – ili su žene puno poštenije, ili
su mudrije pa ih još nismo ulovili”, kazao je.
Rakar se složio s tvrdnjom da je gospodarski kriminal svojevrsni
hrvatski “brend”.
“Jedan od bitnih razloga zašto je toliko učestao je što nemamo
razvijene sustave kontrole niti u privatnim firmama, niti u
javnom sektoru. Rizik otkrivanja je razmjerno mali”, kazao je.
Kazao je i da je većina slučajeva otkrivena slučajno.
“To je najčudnije od svega. Velika većina svih otkrivenih
slučajeva su otkriveni slučajno, što znači da je netko slučajno
naletio na podatak ili je došla eksterna dojava pa se otkrilo.
Organizacije same nisu imale kontrolne mehanizme da detektiraju
da nešto ne štima”, kazao je.
“SOS telefon ili neki drugi oblik prijave prevare u Hrvatskoj ima
7 posto organizacija dok je u svijetu to 80 posto”, kazao je.
Komentirao je i podatak iz istraživanja da se puno duže može
krasti u državnoj upravi.
“Tako su ispali rezultati. Mene je isto iznenadila ta velika
disproporcija između privatnog i javnog sektora, s time da u
privatni sektor spadaju banke i financijske organizacije svih
vrsta i oni su inače učestala meta razno raznih prevara, ujedno
imaju i najrazvijenije kontrolne mehanizme koji služe da se
detektiraju prevare. Banke i financijske institucije popravljaju
malo prosjek privatnom sektoru ali načelno i bez obzira na to
javni sektor kasni 5 godina za ostalima. Ako ste u državnoj
upravi možete krasti 5 godina prije nego što će vas pronaći”,
kazao je Rakar.