Istraživanja kažu da najmanje vjerujemo pravosuđu - s pravom. Oslobađajuća presuda na Općinskim sudu u Šibeniku košta 15 tisuća eura.
Posljednja u nizu uhićena je sutkinja, prije toga župani,
načelnici, gradonačelnici… Svima je zajedničko primanje mita.
Uhićenja građane više i ne iznenađuju, ali ih iznenađuju iznosi.
Kada je mito i korupcija u Hrvatskoj u pitanju, na stolu se nađu
deke, peke, pa čak i pribori za jelo – a mi donosimo cjenik
“Koliko trebaš dati da bi dobio?”
Istraživanja kažu da najmanje vjerujemo pravosuđu – s pravom.
Oslobađajuća presuda na Općinskim sudu u Šibeniku košta 15 tisuća
eura.
U istoj županiji, na Prekršajnom sudu u Kninu za ostanak vozačke
dozvole – 100 eura. Sumnjalo se da je toliko predsjednik suda
uzeo od ugostitelja da mu ne izrekne zabranu upravljanja vozilom.
Isti predsjednik suda Ivan Krvavica sumnjičio se da je od poštara
tražio 2000 kuna kako bi mu na sudu u Šibeniku sredio ostanak
vozačke.
Svoju tarifu imao je Bariša Gašpar, sudac Visokog trgovačkog
suda. Uzimao je mito za prolaz na stručnom ispitu, a za
ubrzavanje sudskog procesa uzeo je 25 tisuća eura.
“Tvrdim da je ovo što je poznato i procesuirano vrh sante leda.
Prema tome zamislimo jednu piramidu i vrh sante leda. Bez obzira
jesu li slučajevi procesuirani ili ne, zamislimo jednu brojku od
100 puta više od ovoga što je isplivalo”, govori odvjetnik Branko
Šerić.
Dvije djelatnice Općinskog suda u Sesvetama razotkrivene su kada
je uhićen direktor zagrebačkih Gradskih groblja Patrik Šegota. Da
bi ubrzale proceduru upisa vlasništva na nekretninu uzele su
jednom 7000 kuna, a drugi put nevjerojatnih 500 kuna.
Provedena istraživanja su pokazala da 97 posto Hrvata misli da
živimo u korumpiranoj državi. “Sjetite se samo onih korupcija u
zdravstvu kada su se liječnicima davala putovanja u zamjenu za
lijekove, ono što je pogotovo tragično za Hrvatsku kada se
korupcija ili sumnja na korupciju dogodi u pravosuđu”, prepričava
Davorka Budimir, predsjednica udruge Transparency Internationala
Hrvatska.
Zapošljavanje preko veze i mandat u Upravnom vijeću u međimurskoj
županiji koštao je 10 tisuća kuna. Zbog toga je uhićen Matija
Posavec. U Splitu uporabna dozvola za zgradu 700 kuna – odnosno
parfem. Uhićena je zaposlenica Grada koja je mito primila od
poduzetnika. Na sve to građani su naviknuli.
“Može, može se. Kod nas se sve može kupiti Nažalost, takva je
situacija”, kaže Zagrepčanin Miljenko Kos, a sugrađanka Đurđica
Hajsan dodaje: “Mito je jednako uzete li 50 kuna ili 5 milijuna
kuna…”
Nizale su se jedna za drugom i u zagrebačkoj Gradskoj upravi. Za
izdavanje dozvola i geodetske projekte je trebalo od 500 do 5000
eura koliko su uzimali voditelji odjela i pomoćnik pročelnika.
Trgovalo se moć i utjecajem, ali i merino dekama i priborom za
jelo. To su inspektori Gradskog ureda uzeli od poduzetnika u
zamjenu za dozvolu otvaranja trgovine. Deka i vilice nisu bile
dovoljno pa su tražili i 1500 eura.
Od deka, do peka. Svjetlan Stanić sumnjičio se da je Ivana
Gotovca, bivšeg potpredsjednika Fonda za privatizaciju podmitio
pekom i dvama noćenjima za njega i suprugu u Monte Carlu.
“Ono što bi inače kao građani trebali imati pravo ne možete
dobiti, ako ne sponzorirate onog kojem je to namijenjeno. To je
možemo reći poraz našeg društva”, kazuje Budimir.
Živimo u državi u kojoj sve ima svoju cijenu…