Pripazite da se u noći na nedjelju sinkronizirate sa službenom promjenom iz ljetnog u zimsko računanje vremena. Donosimo i priču iza toga
Još jedna jesen u kojem ćemo završetkom ljetnog računanja vremena
i prelaskom na zimski kronometrijski režim, dobiti jedan sat sna
više, ali će nam posljedično večernji mrak nastupati sat vremena
ranije.
Državni zavod za mjeriteljstvo (DZM) objavio je da 30. listopada,
u nedjelju, točno u 3 sata ujutro službeno vrijeme pomičemo za
jedan sat unatrag odnosno na 2 sata. DZM se pritom poziva na
Uredbu o ljetnom računanju vremena u 2022., 2023., 2024., 2025. i
2026. godini, koju je Vlada RH donijela na sjednici od 27.
siječnja ove godine.
Oni koji se sjećaju, primijetit će da je proteklih godina
Europska unija bila na pragu toga da jednom za svagda odustane od
sezonskog računanja vremena.
U kolovozu 2017. tadašnji predsjednik Europske komisije
Jean-Claude Juncker najavio je da će EU ostati u ljetnom vremenu
nakon provedene ankete u kojoj se nešto više od 80 posto građana
EU-a izjasnilo da bi htjelo upravo to. Juncker je tada rekao da
je “debata o ljetnom i zimskom računanju vremena već jako dugo
prisutna”.
Ubrzo nakon te Junckerove izjave, slijedila je inicijativa 70
zastupnika u Europskom parlamentu u tom smjeru i na kraju… Od
svega ništa jer se iz niza razloga nadležna tijela EU-a nisu
uspjela dogovoriti.
Parlamentarci su se tada pozvali brojna znanstvena istraživanja
koja su pokazala da pomicanje sata, i to dvaput godišnje,
uzrokuje među stanovništvom, između ostalog, stres i brojne
zdravstvene probleme.
Povijesno, inače, sezonsko vrijeme prvi je predložio Benjamin
Franklin, još 1784. godine, zbog uštede energije u prvom redu.
Usred Prvog svjetskog rata, 30. travnja 1916., satovi Njemačkog
carstva pomaknuti su za jedan sat u prvom ljetnom računanju
vremena. Ubrzo su je slijedile Velika Britanija, Francuska,
Italija, Rusija i Australija.
SAD je tim putem krenuo od 1918., a svaka nova energetska kriza
tijekom narednog stoljeća, bila je novi argument da se s takvom
praksom nastavi.
U Hrvatskoj se ljetno računanje vremena prvi put primijenilo od
1916. do 1918., za vrijeme Austro-ugarske, zatom za vrijeme
Kraljevine Jugoslavije, da bi od 1983. godine u Jugoslaviji bilo
ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena. Otada je kod nas,
kao i u cijeloj Europi, to to.
Inače je ljetno vrijeme ono koje u našim krajevima najbliže
odgovara stvarnom solarnom vremenu.