Eksplozija broja stanovnika započela je u 19. stoljeća, uvelike zbog razvoja medicine i industrijalizacije poljoprivrede koja je unaprijedila globalne zalihe hrane.
Otkako su se prije gotovo tri milijuna godina u Africi razvili
prvi ljudi, globalna populacija je uz prolazne
zastoje neprestano rasla. Svijet će danas, po procjenama
UN-a, dobiti i osammilijarditog stanovnika, piše portal N1.
Prvi ljudi
Najstariji fosili prvih poznatih ljudi stari su 2,8 milijuna
godina i pronađeni su u istočnoj Africi. No sve do kraja 19
stoljeća procjene broja stanovnika Zemlje bile su krajnje
nepouzdane.
Otprije znamo da su naši preci bili lovci-sakupljači koji su
imali manje djece u usporedbi s kasnijom populacijom da bi
zadržali svoj nomadski način života.
Usto je i naseljenost bila rijetka s obzirom na to da
su lovci-sakupljači trebali mnogo prostora da se prehrane,
otprilike deset četvornih kilometara po osobi, tvrdi Herve Le
Bras, znanstvenik s francuskog Instituta za demografska
istraživanja (INED).
On kaže da je broj stanovnika rastao i tada, ali vrlo, vrlo
sporo.
Prvi baby boom
Prvi poznati skok u broju stanovnika zbio se pojavom
poljoprivrede u neolitiku, oko 10.000 godina prije nove ere.
S poljoprivredom su se razvili i sjedilački način života i
mogućnost skladištenja hrane, što je dovelo do rasta prirodnog
priraštaja.
“Majke su mogle dojenčad hraniti kašom što je ubrzalo proces
odvikavanja od prsa i skratilo vrijeme između porođaja. Drugim
riječima, žene su mogle imati više djece”, objasnio je Le Bras.
Razvoj trajnih naselja donio je i određene rizike.
Pripitomljavanje životinja ljude je dovelo u kontakt s novim
smrtonosnim bolestima.
Posebno je visoka bila smrtnost među djecom. Trećina ih je
umirala prije prvog rođendana, a još trećina prije
osamnaestog.
“Smrtnost je bila golema, ali je istodobno baby boom bio
kontinuiran”, rekao je Eric Crubezy, antropolog na sveučilištu u
Toulouseu.
Sa šest milijuna stanovnika, koliko ih je bilo u to doba,
globalna je populacija narasla do 100 milijuna oko 2000. godine
prije nove ere i zatim na 250 milijuna u prvome stoljeću.
Crna smrt
Rast broja stanovnika iznenada je zaustavila kuga u srednjem
vijeku. Pandemija koja je krenula iz srednje Azije, s područja
današnjeg Kazahstana, stigla je u Europu 1346. brodovima koji su
prevozili robu s Crnog mora.
U samo osam godina izbrisala je 60 posto populacije Europe,
Bliskog istoka i sjeverne Afrike.
Globalan broj stanovnika zbog crne je smrti pao s 429 milijuna
1300. godine na 374 milijuna sto godina kasnije.
I ostali događaji, poput Justinijanove kuge, koja je harala
Sredozemljem od 541. do 767. godine te ratova u ranome
srednjem vijeku na zapadu Europe rezultirali su
privremenim padom broja Zemljana.
Osam milijardi, ključan razvoj cjepiva
Eksplozija broja stanovnika započela je u 19. stoljeća, uvelike
zbog razvoja medicine i industrijalizacije poljoprivrede koja je
unaprijedila globalne zalihe hrane.
Od 1800. broj stanovnika na Zemlji narastao je osam puta, s
milijarde na osam milijardi.
Crubezy smatra da je ključan bio razvoj cjepiva, posebno protiv
velikih boginja, što je iskorijenilo jednog od najvećih svjetskih
ubojica.
Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su još
jednu malu revoluciju u obliku liječenja srčanih bolesti, što je
pridonijelo smanjenju smrtnosti osoba starijih od 60 godina.