Vlasnica psa se branila kako "nije tražila nikakvu uslugu od Doma zdravlja Duga Resa, gdje tužiteljica navodno radi" te da je naknado saznala da je tužiteljica vršila anketno ispitivanje.
Vlasnica opasnog psa, križanca u tipu stafordskog terijera iz
Generalskog Stola, morat će isplatiti patronažnoj sestri Doma
zdravlja Duga Resa, koju je ugrizao, 15.148 kuna odštete kao i
troškove postupka, tako je nepravomoćno odlučio Općinski sud u
Karlovcu. Situacija nije bila jednostavna, medicinska sestra ušla
je u dvorište tužene tako da je prekoračila ogradu.
Nemili slučaj se zbio 16. rujna 2019. godine, navodi se u presudi
da je patronažnu sestru Doma zdravlja Duga Resa za vrijeme
obavljanja službe ugrizao pas križanac u tipu stafordskog
terijera. Vlasnica psa se branila kako “nije tražila nikakvu
uslugu od Doma zdravlja Duga Resa, gdje tužiteljica navodno radi”
te da je naknado saznala da je tužiteljica vršila anketno
ispitivanje.
Kaže da je njezina okućnica “ograđena ogradom od od željeznih
elemenata ubetoniranih u betonsku pasicu visine 120 do 130 cm, s
time da su navedenog dana vrata ograde bila zavezana žicom, da ta
ograda sprječava psa da izađe iz dvorišta i nikada pas bez
nadzora tužene nije izašao van ograde, da je tužiteljica
navedenog dana prešla preko ograde tužene i ušla u dvorište u
trenutku kada je pas tužene bio ispred ulaza u kuću”.
– Čula sam zapomaganje tužiteljice i izišla ispred ulaznih vrata
u kuću i vidjela da je pas ugrizao tužiteljicu, uhvatila sam psa
i odvojila ga od tužiteljice. Nejasno mi je zašto je tužiteljica
prelazila preko ograde i ušla u dvorište u okolnostima u kojima
je morala vidjeti psa ispred kuće. Pitala sam tužiteljicu zašto
je ulazila u dvorište a ona je odgovorila da pas nije režao pa je
zato ušla – branila se vlasnica psa.
Veterinarska inspekcija je donijela rješenje kojim je psa tužene
u tipu stafordskog terijera proglasila opasnim psom te je tuženoj
kao vlasnici naređeno sljedeće: 1. kastrirati svog psa križanca u
tipu stafordskog terijera u roku od 14 dana od proglašavanja psa
opasnim, 2. provesti školovanje opasnog psa (ispit poslušnosti za
psa s uključenom provjerom socijalizacije) i u roku od 30 dana
dostaviti pismeni dokaz da će pas biti podvrgnut školovanju i
testu socijalizacije, 3. dostaviti propisanu ispravu o upisu i
cijepljenju psa protiv bjesnoće u Veterinarsku stanicu Duga Resa
kako bi se upisalo “opasan pas”, te 4. držati opasnog psa u
prostoru (zatvoreni kavez) ili objektu primjerene veličine iz
kojeg ne može pobjeći, a ulazna vrata u prostor ili objekt u
kojem se nalazi pas moraju biti zaključana, a na ulazu u prostor
ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo
istaknutoupozorenje opasan pas, izvoditi opasnog psa na javne
površine jedino s brnjicom i na povodcu.
Tužiteljica navodi da je službenim vozilom došla do kuće tužene,
parkirala uz cestu i izišla iz auta, da se radilo o kući
prizemnici, da je pas bio na balkonu kroz koji se ulazi u kuću,
da je taj balkon imao ogradu oko pola metra, da je s ceste
zazvala “gospođu” tj. tuženu koja se nije odazivala, da je pas
ušao u kuću, i tužiteljica je ušla na taj balkon na kojem je bila
ta ogradica od pola metra, odnosno da ga je prekoračila.
Kada je ušla, kaže, pas je bio u kući pa je “ponovno zazvala
tuženu koja se pojavila s psom na ulazu a pas je bio do nje,
sjeća se da je započela s tuženom razgovarati i da joj je rekla
da je patronažna sestra i da je došla zbog ankete i da to ustvari
ni nije bio razgovor jer nije uspjela izgovoriti ni par riječi
kad ju je pas ugrizao za desni gležanj, zna da je pala, pas ju je
nastavio dalje gristi za nogu i ugurao u jedan ćošak kod balkona
i grizao joj nogu desnu od stopala do potkoljenice, da je vikala
i pokušala se obraniti tako što je rukama pokušala zaštiti lice i
vrat i koliko se sjeća tužena je samo
vikala na psa ali ga nije pokušala odvući, ne može reći koliko je
sve to trajalo, sigurno nekih 20 minuta, da je nekako uspjela
lijevom rukom psu otvoriti čeljust i izvaditi desnu nogu koju je
držao i nekako se prebaciti preko ograde na cestu a kako je pala
još je uganula i desni gležanj”.
Ostala ležati na putu, “bilo je vruće počela je gubiti i svijest
pokušavala je gospođi (tuženoj) reći da je patronažna sestra i da
joj pomogne, a tužena je govorila u smislu da ne može pomoći i da
ne zna kako bi pomogla i da nema telefona, a onda joj je
tužiteljice rekla da joj dohvati mobitel koji je s njenom torbom
i papirima bio na balkonu i tužena joj je dala mobitel nakon čega
je tužiteljica nazvala glavnu sestru koja joj je bila na brzom
biranju.
Nakon ovog događaja je vlasnica psa morala kastrirati. Tijekom
boravka u Veterinarskoj stanici on je napao i izgrizao manjeg
psa, pa je na kraju uspavan.
Sud je ocijenio kako je “doprinos patronažne sestre u krivnji bio
30 posto, da je tužiiteljica ušla u ograđeno i zatvoreno dvorište
iako je vidjela psa da se šeće po tom vanjskom ograđenom dijelu i
iako joj se tužena na njeno zazivanje sa ceste nije odazivala ni
javljala”.
S druge strane doprinos tužene šteti je veći tj. 70% jer tužena
na ulazu u ovaj ograđeni dio dvorišta (prizemni balkon) nije
istaknula upozorenje “Opasan pas” iako je bila vlasnica opasnog
psa, što i sama u svom iskazu priznaje, i iako je taj ograđeni
dvorišni dio bio namijenjen za kretanje i držanje psa vani, te je
tužena u takvoj situaciji morala imati istaknuto upozorenje
“Opasan pas” a što bi nedvojbeno svakoga pa tako i tužiteljicu
trebalo odvratiti od ulaska u dvorište.