Za spolni čin uz upotrebu sile ili prijetnje počinitelj može dobiti zatvorsku kaznu od tri do deset godina. Ako nije koristio silu ni prijetnje, ali nije dobio ni pristanak druge osobe, može biti kažnjen zatvorom od jedne do pet godina
Procjenjuje se da je oko 20 posto djevojčica na neki način spolno
zlostavljano, no žrtve i okolina o tome šute pa se samo desetina
slučajeva otkrije, upozoreno je na simpoziju o vještačenju i
procesuiranju spolnog zlostavljanja, za što se u Hrvatskoj
može dobiti do deset godina zatvora.
Pod spolnim zlostavljanjem ne podrazumijeva se samo spolni čin,
već i dodirivanje intimnih dijelova tijela, iskorištavanje djece
u pornografske svrhe, kao i pedofilsko zbližavanje muškaraca s
djevojčicama preko društvenih mreža, istaknula je ginekologinja
Ana Tikvica Luetić na stručnom skupu koji je problemu spolnog
zlostavljanja pristupio s medicinskog, psihijatrijskog i
pravosudnog aspekta.
Seksualna zlostavljanja najčešća u okviru
obitelji
Zlostavljanja se najčešće događaju u okviru obitelji, a
počinitelji su djevojčici poznate osobe – u 30 posto slučajeva
članovi obitelji, u 60 posto rodbina i poznanici, te samo u 10
posto nepoznate osobe. Zlostavljanje je teško dokazati jer o tome
svi šute, a žrtva je ucijenjena zastrašivanjem, upozorila je
Tikvica Luetić.
Hitna ginekološka služba često je prvo mjesto gdje dolaze spolno
zlostavljanje djevojke, a ginekologinja Ingrid Marton smatra da
bi se Hrvatska trebala ugledati na slovenski primjer, gdje
postoje jasne procedure i upitnici u obradi žrtve spolnog
nasilja.
Dolaze nam najčešće mlade djevojke u pratnji prijateljica i uopće
se ne sjećaju što im se dogodilo. Prvo posumnjamo na nekakav
narkotik ubačen u piće, poput GHB-a, kolokvijalnog naziva “tekući
ecstasy” ili “droga za spojeve”, rekla je Marton.
O tome kakva je medicinska obrada žrtve u Sloveniji ispričao je
ginekolog Iztok Takač iz Maribora, istaknuvši rok od 72 sata za
prikupljanje bioloških tragova za relevantan sudski dokaz.
U Sloveniji se na prijemu žrtve radi toksikološki nalaz za
utvrđivanje prisutnosti alkohola i GBH-a, čije je upotreba sve
češća. “Žrtva se ničega ne sjeća nakon što se probudila u nekoj
hotelskoj sobi ili je ostavljena na ulici”, kaže Takač.
Slovenski liječnici odmah prikupljaju biološke dokaze,
obavlja se ginekološki pregled, ali i pregled cijeloga tijela
radi utvrđivanja ozljeda, testovi mokraće i trudnoće. Žrtvi se
daje postkoitalna kontracepcija i upućuje se na psihološku i
psihijatrijsku pomoć.
Hrvatski ginekolog Dubravko Habek, u osvrtu na
ginekološko-forenzičku praksu vještaka, upozorio je na problem
kasnih prijava spolnih zlostavljanja jer se ne mogu evidentirati
dokazi.
Ne može se ginekološki dokazati silovanje nakon većeg
protoka vremena
“Žrtva najčešće ne prijavljuje odmah zlostavljača zbog straha i
prijetnji, a ne može se ginekološki dokazati silovanje koje se
dogodilo nakon većeg protoka vremena”, ističe Habek.
Upozorio je i na porast spolnog zlostavljanja djece u pojedinim
regijama, posebno u Sisačko-moslavačkoj, Međimurskoj i
Varaždinskoj županiji.
Psihijatar Domagoj Vidović rekao je da psihičke posljedice
seksualnog nasilja idu od osjećaja srama i tjeskobe do promjene
osobnosti i teških oblika PTSP-a kod osoba koje su iskusile
dugotrajno seksualno zlostavljanje u ratu.
Tikvica Luetić napominje da se spolno zlostavljana djeca teže
uklapaju u sredinu, imaju regresivna ponašanja i pokazuju
pretjerani seksualni interes za svoju dob.
“Ta djeca kroz život kroče djelomično oštećena, s većom stopom
anksioznosti, ovisnosti i pokušaja samoubojstva”, ustvrdila
je Tikvica Luetić.
Pedijatri, kao i školski liječnici, često nisu dovoljno educirani
da različite simptome, poput bolova u trbuhu, problema sa
spavanjem, mokrenja u krevet, kao promjene u defekaciji – tumače
kao visokoindikativne za sumnju u spolno zlostavljanje.
Govoreći o kaznenopravnim aspektima vještačenja kaznenih djela
protiv spolne slobode, predsjednik Visokog kaznenog suda Željko
Horvatović naveo je da se kod nas godišnje prosječno prijave 93
kaznena djela protiv spolne slobode, od toga 40 silovanja.
Ustaljena je prijava oko 40 silovanja godišnje, no pravi je broj
sigurno puno veći i ostaje skriven, istaknuo je.
Silovanje je teško dokazati na sudu čak i kada postoji obilje
materijalnih tragova i više vještaka, jer je djelo počinjeno bez
svjedoka u izoliranom prostoru.
Suci u velikim problemima kada treba utvrditi
istinu
“Nikada nisam doživio da je silovatelj priznao, svaka
suprotstavljena strana ima svoju verziju događaja – žrtva kaže da
nije dala pristanak, a počinitelj tvrdi suprotno. Sudac je obično
u velikom problemu utvrditi tko govori istinu”, kaže Horvatović.
Za spolni čin uz upotrebu sile ili prijetnje počinitelj može
dobiti zatvorsku kaznu od tri do deset godina. Ako nije koristio
silu ni prijetnje, ali nije dobio ni pristanak druge osobe, može
biti kažnjen zatvorom od jedne do pet godina.
Kazneni zakon uveo je spolnu neutralnost, što znači da počinitelj
u heteroseksualnom odnosu može biti i muškarac i žena, muškarac u
homoseksualnom odnosu ili žena prema ženi u lezbijskom odnosu.
Osim toga, zakon ne pravi razlike seksualnog nasilja u braku i
izvan njega, te je napušteno patrijarhalno shvaćanje da muškarac
u braku slobodno raspolaže ženinim seksualnim životom.