U školu treba vratiti smijeh, da učenje postane igra, da djeca idu u školu bez straha od odgovaranja. Treba izbaciti učenje napamet. Ono nije u skladu s našim mozgom i besmisleno je, kaže dr. Ranko Rajović koji će ovaj tjedan u Osijeku održati seminare za roditelje, učitelje i odgajatelje
Odmah na početku razgovora dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih
autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i
obrazovanju, iznio nam je šokantnu informaciju.
“Znate li da čak 50 posto današnje djece ima razvojne smetnje?”,
pitao nas je.
Nismo, a to je strašan podatak. Pa kako je to moguće?
“Nažalost, to je istina. Zaista, u nekim gradovima ima i više
razvojnih smetnji od 50 posto. Učitelji nam godinama govore da je
svaka nova generacija upisana u prvi razred malo slabija u odnosu
na prethodne dvije generacije. To znači da su takvi stigli u
školu, a jedini zaključak je da je problem nastao u periodu prije
škole”, objašnjava nam dr. Rajović, specijalist interne medicine,
magistar neurofiziologije te šef katedre za neuroznanost u odgoju
i obrazovanju, doktor sportskih znanosti te stručni suradnik
europske Rukometne federacije za neuroznanost u sportu.
Autor je inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja ili
ukratko – učenja kroz igru, koji podiže intelektualni
potencijal djece, a temelji se na tome da djeca misle da se
igraju, a pritom zapravo uče. Misao vodilja u cijelom njegovom
radu zapravo je jednostavna – djeca kroz igru najbolje uče i
treba prestati učiti napamet.
“Naime, ono što neuroznanost govori je da se mozak intenzivno
razvija do sedme godine, a trčanje, skakanje, okretanje su jako
važni elementi njegovog razvoja”, ističe dr. Rajović koji stiže u
Hrvatsku gdje će u petak i subotu održati seminar za roditelje.
“Na poziv Pučkog otvorenog učilišta iz Osijeka i želje da i u
Osijeku pokažemo nova saznanja iz oblasti odrastanja i razvoja
djece, bit će održan seminar za roditelje, ali i sve one koji
rade s djecom vrtićkog i školskog uzrasta. Objasnit ću zašto
nastaju razvojne smetnje, kako pomoći djeci, što roditelji moraju
znati, kako mijenjati metode rada i kako učenje može nalikovati
igri”, priča nam dr. Rajović.
A učenje, uvjerava nas, može nalikovati igri. U školu je
najvažnije, ističe, vratiti smijeh, da učenje postane igra, da
učenici idu u školu bez opterećenja, straha od odgovaranja i
treba polako uvoditi metode gdje nema učenja napamet kojeg
Rajović smatra potpuno zastarjelim. To nije u skladu s našim
mozgom i potpuno je besmisleno.
“Često me pitaju kako se to može i kako djeca mogu zapamtiti
lekciju ako je ne nauče napamet. Naravno da se može, ali moramo
mijenjati metode i aktivirati rezervne regije mozga. Nažalost, u
klasičnoj školi te važne regije nisu aktivne, pa moramo uvoditi
metode koje ih pokreću. Tim metodama se bavi NTC. Radio sam puno
istraživanja gdje se pomoću funkcionalne magnetske rezonance
jasno vidi da učenje napamet aktivira plave regije, a učenje kroz
igru aktivira crvene, rezervne regije mozga, zadužene za
kreativnost i lakše pamćenje. Kad već imamo znanstveni dokaz,
onda jeste prioritet uključivati nove metode u radu s djecom, tj.
aktivirati crvene regije mozga”, objašnjava dr. Rajović.
A razvijanje mozga djeteta od najranije dobi postiže se, a to je
jedna od najvažnijih odrednica NTC-sustava – kretanjem.
Roditelji moraju pustiti dijete da se kreće, trči, skače, a
najbolje je da dijete skače po lišću, travi, blatu, pijesku,
plitkoj vodi.
“Strašno je kad vidim malu djecu koju roditelji voze u kolicima
kako gledaju u mobitel. Mobitel je postao glavna igračka.
Roditelji koriste mobitel da smire dijete, jer tako im je lakše.
Kao da se malo odmore od njega. Pa zašto imate dijete ako se
morate odmarati od njega? Dijete se najviše razvija u pokretu od
druge do pete godine. Mozak, odnosno živčani sustav
karakteristika je živih bića koja se kreću, a najsloženiji
živčani sustav ima čovjek. Mi smo živa bića za kretanje.
Treba aktivirati djecu da dječji mozak misli, zamišlja, stvara.
To je prava aktivacija mozga. Djeci je potrebna mašta, park,
igralište, da skaču po lokvama vode, da se penju na drvo, da
trče, a ne da gledaju po sat ili dva u ekran”, objašnjava
Rajović.
Iako smatra da bi djeca trebala biti što manje pred ekranima dr.
Rajović nije protivnik modernih tehnologija i smatra da se djeca
moraju znati time služiti jer je to jako korisno, samo treba
postaviti granicu. Treba znati gdje je ta granica odnosno gdje
korisno prelazi u štetno.
Kao otac četvero djece imao je pravilo: Ako pola sata gledaju u
ekran, moraju provest sat vremena u parku. Ako pak gledaju
sat vremena u ekran onda u park na dva sata, a ako žele biti pred
ekranom sat i pol vremena onda tri sata moraju provesti u parku
U današnje vrijeme puno je više djece s raznim poteškoćama,
smetnjama, dijagnozama, ADHD, disleksija, poremećaj govora,
pretilost itd. nego što je bilo prije 30, 40 godina.
Na pitanje što nam se zapravo dogodilo odgovara:
“Odgajanje djece je danas izazovnije i ozbiljnije nego ikad prije
jer se okruženje promijenilo i zbog te brze promjene okruženja
imamo sve više razvojnih smetnji, ali i autoimunih bolesti. I
upravo zato edukacija roditelja postaje prioritet, jer roditelji
mogu puno pomoći, ali i oštetiti razvoj djeteta. Posebno ako ne
znaju koji sve faktori negativno utiču na razvoj kognitivnih
sposobnosti”, naglašava dr. Rajović.
Okruženje je danas drugačije, a mi imamo iste planove i programe
Najveće promjene su, objašnjava, donijele nove tehnologije.
“Zamislite da zatvorimo dijete vrlo inteligentnih roditelja u
bijelu, praznu sobu, da s njime nitko ne razgovara. Hoće li to
dijete za 5 godina biti kao roditelj? Neće biti ni 10 posto kao
roditelji. Ono je zapravo mentalno zaostao. U tom nekom
zamišljenom eksperimentu se vidi da je okruženje važno gotovo 100
posto. Kada pitam studente na predavanjima koliko je onda važna
genetika, većina ih odgovori ništa ili 10 posto. Ali nije. I
genetika je važna 100 posto.” objašnjava nam Rajović.
Njega su, priča nam, za vrijeme studiranja učili da je taj omjer
50:50, a to je bilo potpuno krivo.
“I danas u knjigama piše da su jednako važni i genetika i
okruženje i unutrašnja motivacija. Ali ta unutrašnja motivacija
ovisi o okruženju. A okruženje danas i prije 30 godina nije isto,
a mi imamo iste planove i programe”, kaže nam Rajović, te ističe
kako je jako bitno što prije se adaptirati u današnje okruženje.
Zakon evolucije je vrlo jasan – tko se ne adaptira, propada.
Današnja su djeca barem 30 posto slabija nego generacije prije 20
ili 30 godina. Imaju slabije mišića, manje se kreću, a upravo se
skakanjem aktiviraju svi mišići, a njih kontrolira mozak i pravi
nove živčane veze važne za razvoj inteligencije. Postavlja se
pitanje tko će nam onda jednog dana voditi državu, ekonomiju,
liječiti nas, ako već sad imamo djecu sa smanjenim sposobnostima?
“Ne može se reći da smo mi dopustili da se to dogodi, nego
se to jednostavno dogodilo upravo zbog neznanja o ogromnom
utjecaju okruženja. Tako da moramo gledati i analizirati kako
okruženje mijenja kognitivni razvoj i onda planirati i
kreirati nove programe. Djeca sa smanjenim kognitivnom
sposobnostima kreću u školu, a tamo ih uglavnom i to ne
samo kod nas, nego u većini država Europe, čeka učenje napamet.
To nije fiziološko učenje, pa je važno izučavati neuroznanost,
jer nam može puno pomoći da učenje radimo kroz druge učinkovitije
metode, upravo one metode koje NTC metoda temelji – a to je
učenje kroz igru”, ističe Rajović koji smatra da će škola
budućnosti morati učenje napamet svesti na minimum i uvesti jako
puno kretanja.
“Poznato je da se mozak razvija u kretanju do 12 godine to znači
da su predmeti poput glazbenog i tjelesnog izuzetno bitni i oni
trebaju biti u školskom rasporedu svaki dan. Također, učitelj je
jako bitan, on mora biti oslonac. A bit će ako mu se da metoda
kojom treba raditi, a to nije metoda da djeca moraju učiti
napamet”, naglašava.
Današnji roditelji, ističe Rajović, samo do 5 djetetove godine
naprave barem 20 kardinalnih grešaka, a svaka greška roditelja
usporava ili oštećuje proces formiranja neuronske mreže u mozgu
djeteta.
“Jedna od čestih grešaka je davanje mekane, miksane hrane do
druge pa čak i do treće godine. Tada ne dolazi do
stimulacije velikog djela mozga. Jezik se slabije kreće, a on je
važan za razvoj govora. Mekana hrana ne može čistiti zube kako
treba, a onda će biti više karijesa. Pa se onda vade mliječni
zubi koji su, mnogi to ne znaju, vrlo važni za statiku u ustima.
Ako se izvade, remete se mišići lica i vrata”, objašnjava Rajović
te nastavlja da isto tako često vidi roditelje koji zbog svog
komoditeta voze djecu u kolicima do treće godine umjesto da djeca
hodaju.
Djetetu mora biti dosadno, to ga pokreće
“Zaštiti djecu je dobro, ali prezaštititi nije dobro. Evo primjer
kada tata nosi bebu. Dogodi se da tata vrti bebu po rukama,
okreće je, igra se, ali onda mama kaže da to ne smije
raditi. Mama to radi instinktivno, jer ona prirodno više
zaštićuje bebu od tate. Naravno, tata je obično zbunjen, pa pita
zašto ne može. Obično dobije odgovor da je to pedijatar zabranio.
I onda mama uči tatu kako se nosi beba, obično tako da je glava
fiksirana i da se ne smije pomaknuti. To može utjecati na razvoj
mozga i kasnije dovodi do poremećaja pisanja, pa čak i do slabije
koncentracije sutra u školi. Ima puno primjera prezaštićivanja,
ali to obično nije dobro za bebu, čak i usporava razvoj.
Jedan od velikih problema što naše dijete ne zna što je dosada.
Pa mi onda mi rješavamo problem dosade. Imamo dijete koje ne zna
samo riješiti problem dosade, hoće odmah sve i sad… a kada to ne
može, onda je prag tolerancije nula, a frustracija visoka.
Roditelji moraju znati da djetetu mora biti dosadno, da ga dosada
pokreće, aktivira misaone procese, tada počinje igra, snalaženje,
improvizacija…” objašnjava dr. Rajović koji smatra da današnjim
generacijama nedostaje duboke pažnje.
Mogu raditi nekoliko stvari odjednom, ali nemaju duboku pažnju.
Ne mogu sjesti i čitati dva sata, učiti dva sata u komadu. Stalno
im trebaju neke pauze u učenju, pauze u radu…
“To je primijećeno još prije nekih 10 godina u par nezavisnih
istraživanja u Sjedinjenim Državama. Ustanovili su da su neki
dijelovi dubokih regija velikog mozga smanjeni. Učenici imaju
slabiju pažnju, ne mogu se fokusirati na zadatak. Utvrđeno je da
tu postoji nekoliko faktora, a li jedan od važnijih je da djeca
nemaju dovoljno kretanja, znači najvažnije stvari za razvoj
mozga. Posebno u periodu do sedme godine. Nažalost, taj trend je
i dalje prisutan, iako je neuroznanost ukazala uzrok”, priča nam
dr. Rajović.
Djeca danas, više nego ikad prije, izlaze iz škole nepripremljena
za život, za odgovornost i rješavanje sukoba, tvrdi Rajović, a
prag tolerancije je sve manji.
“A kada nešto ne mogu javlja se frustracija, ne znaju da riješe
konfliktne situacije, lako odustaju kad naiđu na problem… Pitanje
je kako će sutra uspostavljati komunikaciju, sklapati brakove,
podizati svoju djecu. Taj trend je sve prisutniji i možemo to
promijeniti, ali moramo svi zajedno i vrtići i škole, a posebno
roditelji biti svjesni što se događa, zašto se događa, pa ćemo
zajedno tražiti bolje rješenja, bolje metode i tako pripremati
djecu za budućnost”, tvrdi dr. Rajović kojem je osobno jako
važan projekt VRTKO NTC koji radi s Rukometnim savezom Hrvatske
koji već počeo implementaciju u vrtićima u nekoliko gradova
Hrvatske.
“Vjerujem da će program biti prihvaćen u još nekoliko država EU.
Sa Lidijom Bojić Ćaćim sam koncipirao program, razvijamo zajedno
metodologiju, napravit ćemo sistem praćenja i dodatnog
usavršavanja djelatnika u vrtićima koji sprovode program VRTKO”,
priča Rajović.
U Zagorju najveći NTC centar u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je pokrenuto i nekoliko NTC centara, trenutno je
najveći u Krapinsko-zagorskoj županiji, u Radoboju.
“Tamo dolaze učitelji iz županije, radimo radionice za učenike,
edukaciju roditelja i formiramo NTC sekcije u školama. Isti
proces smo započeli u Samoboru, Varaždinu, Lepoglavi, Rijeci,
Zagrebu, a nadam se uskoro i u Osijeku”, kaže dr. Rajović, te
dodaje kako zbog velikog interesa roditelja i stručne javnosti
uskoro kreću predavanja u Virovitici, Zagrebu, Samoboru. Zadru,
Metkoviću i Korčuli.
“Sve o aktivnostima u Hrvatskoj i puno korisnih savjeta za
roditelje, ali i aktivnosti za uzrast od 4 do 10 godina dostupni
su i besplatni na web stranici www.ntchrvatska.com”, zaključio je
Rajović.