Ovaj majstorski kandidat je desetljećima podučavao tisuće Karlovčana, mahom djece i mladih, šahovskoj igri
U srijedu u 12.30 sati na groblju Jamadol u Karlovcu bit će
posljednji ispraćaj šahista Aleksandra Grudića, koji je preminuo
u 88. godini života u nedjelju u Karlovcu, svom rodnom gradu,
kako nas je obavijestio u ponedjeljak njegov prijatelj doktor
Borivoj Vitas.
Grudić, autor knjige “Gospodin šah”, je diplomirao pravo i radio
je kao direktor Općeg sektora u tvornici “Josip Kraš” u Karlovcu,
potom i u “Podravci” te “Radi Končaru”, a u šahu je imao status
majstorskog kandidata.
Bio je najmlađi osnivač Šahovskog društva Karlovac 1949. godine i
jedan je od dobitnika klupskih prvenstava. U proljeće 1953.
godine je nastupao za Hrvatsku na susretu sa šahistima iz
Slovenije na sto ploča – Hrvatska je pobijedila 52:48.
Bio je član reprezentacije Gimnazije Karlovac koja je 1955.
godine pobijedila na prvom srednjoškolskom momčadskom prvenstvu
Hrvatske održanom u Zagrebu, a tu su neporaženu momčad činili i
Ivan Jerger, Zdravko Švegar, Čedomir Ivković, Stevo Maoduš,
Velimir Rajković, Neven Miličević i Jovo Runić.
Sudjelovao je u ostvarenju najboljeg rezultata u momčadskim
natjecanjima Šahovskog društva Karlovac na prvenstvima Hrvatske
kada je taj klub 1957. godine dijelio treće i četvrto mjesto. S
Grudićem, koji je tada bio najuspješniji igrač na prvoj ploči,
momčad su činili i Josip Blažević, Velimir Pavić, Vladimir
Bojkić, Vlado Zatezalo, Stevo Maoduš, Rajković, Nikola
Katarinčić, Tomislav Salitrežić, Josip Tutek i Soka Borčić.
Grudić je bio posvećen poučavanju šahu, što je činio desetljećima
u Karlovcu, Zagrebu i Dugoj Resi. Samo u Knjižnici za mlade u
Karlovcu je od 2005. godine šahu učio više od tri tisuće
polaznika, mahom mladih.
Bio je i dužnosnik Hrvatskog vaterpolskog saveza i Hrvatskog
saveza sinkroniziranog plivanja.
“Aco i ja smo bili prijatelji od djetinjstva na Baniji, a u
Gimnaziji Karlovac smo pohađali paralelne razrede. Roditelji su
mu bili Srbi, a Aco je bio veliki hrvatski domoljub – poklonio je
svoj pištolj Hrvatskoj vojsci za obranu 1991. godine, a
desetljećima je uglavnom besplatno karlovačku djecu podučavao
šahu putujući iz Zagreba gdje je živio. Nije posjedovao
televizor, mobitel niti automobil i putovao je vlakom. Prije
nekoliko godina je, nažalost, obolio”, kazao nam je u ponedjeljak
doktor Vitas.