Misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu predvodio mons. Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarske biskupije i župnik Jelse. Koncelebrirali su vlč. Ivan Braovac, župnik Pohoda BD Marije iz Mahična i mons. Antun Sente, ml., rektor svetišta. Đakonsku službu vršio je Ivan Raljušić, misionar Krvi Kristove.
Hodočasnike su predvodili župljani župe Pohoda BDM iz Mahična.
Župnim zborom iz Jelse dirigirao je Slavko Reljić. O ljepoti i
snazi vjerničke poruke nadaleko poznate pod UONESCO-om zaštitom
procesije “Za križem” koja se održavana o otoku Hvaru progovorili
su Slavko Reljić i križonoša Božidar Gamulin.
Tumačeći Božju riječ u kojoj se Ninivaljani obraćaju na Joninu
propovijed mons. Stanko Jerčić se zapitao: “Jesmo li i mi taj
naraštaj? Naraštaj koji je toliko propovijedi čuo i toliko
duhovnih poziva osobito u Korizmi primio?”
– Kad ćemo se konačno obratiti? Zašto je vjera danas u opadanju,
a raste tjeskoba umor i dosada. Zašto se sve više čini da mlade
ne privlači Crkva, ni vjera, čak ni Krist. Što to bitno manjka
današnjim kršćanima da ne svjedoče privlačnost kršćanstva. Zašto
današnji proroci, ako ih uopće ima, ne uspijevaju privesti
kršćane obraćenju, dok je Jona Ninivljane priveo kolektivno
obraćenju. Ponajprije Ninivljani su shvatili da im treba
obraćenje, a mnogi su se današnji kršćani uspavali u uvjerenju da
su dobri kršćani. Možda je baš problem u nama kršćanima koji smo
Božju poruku, duhovnu hranu, lošim pakiranjem, nezgrapnom i
bljutavom prezentacijom ljudima, osobito mladima, učinili
nezanimljivim čak i gadljivim. Naša je vjera uvelike postala neko
kršćanstvo bez Krista. – kazao je u svojoj homiliji između
ostalog mons. Jerčić.
Slavko Reljić je tom prigodom okupljenim vjernicima objasnio kako
su tokom mise pjevali ulomke iz oratorija “Za križem” koji je
pisan na temelju korizmenog crkvenog pučkog pjevanja otoka Hvara
i procesije “Za križem”.
Pri kraju misnog slavlja vjeru su svjedočili Slavko Reljić,
voditelj župnog zbora i negdašnji križonoša Božidar Gamulin. Tom
je prigodom kazao kako je 15 godina čekao svoj red da nosi križ u
procesiji “Za križem”.
– Bilo je to 1997. godine. Moj je otac prvi put nosio 1962.
godine te drugi put 1982. godine. A moj sin Ivica 2020. godine za
vrijeme pandemije izazvane Covidom. Te smo godine nas trojica
bili spremni ići Za križem samo da se ne prekine tradicija.
Poznato je da nas je bilo više. Ipak procesija Za križem bila je
zabranjena 1943. u vremenu kada su Talijani okupirali naš otok. –
kazao je Gamulin te okupljenima opisao procesiju Za križem.
– Sjećam se da smo kao djeca gledali procesiju za križem, a u
korizmi smo pravili male ferale (svijećnjake) i križ od drva, te
išli po mjesnim crkvama. Stoga smo već kao mala djeca usvajali
dubinu duhovne poruke Kristove muke koju procesija “Za križem”
tako snažno prezentira. Osjećaji koji križonošu na poseban način,
a i sve sudionike Procesije preplavljuju teško je opisati. To
treba doživjeti i ako ikada idete za procesijom idete za križem.
Nemojte stajati sa strane. Taj doživljaj sudjelovanja u procesiji
i promatranja procesija sa strane nije jednak. – posvjedočio je
Reljić.