"Poticaj da snimim film dobila sam u mojoj župi Svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki. Bila sam na jednoj misi i bilo je krštenje djeteta. U jednom je trenutku izišla van i sjela na klupu ispred crkve s jednom ženom mojih godina koja cijelo vrijeme plakala. Nakon što sam čula ovu uplakanu majku shvatila sam zapravo koliko sam mala, slaba i zahtjevna. - svjedočila je u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu Slavica Šnur, redateljica i scenaristica filma 'Od toga dana'".
– Tada sam odlučila snimiti film upravo o roditeljima koji su
izgubili svoju djecu. To je nezamisliva bol. Zaintrigirala me ta
tema. Uskoro sam došla do podatka da je oko 402, a zapravo
službeno 386 djece poginulo u ratu. Osjećala sam tada sram jer
nisam ništa znala o tome. To me je zapravo motiviralo da uđem u
duše u srca tih ljudi, da vidim kako se uopće može živjeti i
funkcionirati nakon gubitka djeteta. To mora biti tema. Počela
sam skupljati građu, montirati i slagati film oko dvije i pol do
tri godine. Bio je to zahtjevan i težak proces. Roditelji koji su
izgubili djecu su danas zahvalni zbog snimljenog filma, a zapravo
sam ja njima zahvalna. Zanimljivo mi je primijetiti da roditelji
koji nisu u vjeri puno su teže prihvaćali gubitak djeteta. Kod
njih se vidio nemir, potreba za prozivanjem, za razliku od onih
roditelja koji su u vjeri. Osobito kada sam upoznala dvije majke
shvatila sam koliko sam ja zapravo slaba i koliko je moja vjera
vrlo, vrlo tanka. Kada imate nasuprot sebe ženu Smilju kojoj su
ubili kćer, djevojčicu od devet godina i sina, dječaka od osam
godina i muža i koja je u jednom trenutku ostala bez cijele
obitelji i koja nakon toga odlazi u Afriku brinuti o djeci koja
nemaju roditelje, koja ide na misu i misu prikazuje i moli se za
ljude koji su joj pobili obitelj, te im daje oprost, onda
preispitujete svoje vjeru. Tu sam shvatila koja je vrijednost,
jačina i snaga vjere. – zaključila je svoje svjedočanstvo Slavica
Šnur.
Film “Od toga dana” može se pogledati na Internetu, dovoljno je u
tražilicu ukucati odtogadana.com
JEDNA OD VAŽNIH VRLINA U ZAJEDNIČKOM ŽIVOTU JE DISKRECIJA
Josipove hodočasnike u Nacionalno svetište svetog Josipa u
Karlovcu na Dubovcu predvodili su vjernici iz karlovačke župe
Presvetog Trojstva u srijedu 8. ožujka 2023. godine.
Nakon pobožnosti svetom Josipu koju je predvodio mons. Antun
Sente, ml., rektor Svetišta slijedilo je misno slavlje koje je
predvodio fra Marko Ćosić, OFM, župi vikar Presvetog Trojstva, a
đakonsku je službu vršio fra Ivica Berišić, OFM đakon u
franjevačkom samostanu u Karlovcu. O vjeri u Boga i moćnoj
zaštiti svetog Josipa govorila je Slavica Šnur. Pjevanje su
animirali pjevači iz Dubovca i karlovačke zvijezde pod ravnanjem
s. Blandine Rakarić uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića,
glavnog orguljaša Josipova svetišta.
U prigodnoj je homiliji između ostalog fra Marko kazao kako su
molitva, post i dobra djela tri važna postulata dobrog korizmenog
hoda.
– Vjerujem da smo u postu i molitvi dobri stoga želim sve nas
potaknuti na činjenje dobrih djela, odnosno na iskazivanje
bratske ljubavi onima s kojima živimo. Jedna od važnih vrlina u
zajedničkom životu je diskrecija. Jasno je možemo uočiti kod
svetog Josipa. Danas nedostaje diskrecije koja je kod svetog
Josipa bila tako očita. Nadalje, od svetog Josipa možemo naučiti
kako se služi druge, odnosno ljude u našoj blizini. Na žalost
živimo u svijetu u kojem dominira sila, moć, novac, bahatost,
vlastiti probitak. Isus nas uči nečemu sasvim drugome. Isus nas
ući služiti. Služenje u ljubavi. – zaključio je homiliju fra
Marko.