Imam osjećaj da sam u epizodi Montyja Pythona koja se povremeno križa sa Zonom sumraka, poručuje liječnica Livojević
U HRT-ovoj emisiji Labirint objavljena je priča o troje
mladih hrvatskih liječnika te brojnim negativnim stranama posla s
kojima se susreću – od sagorijevanja na poslu do robovlasničkih
ugovora i, u konačnici, sustava u kojem svi ostanu nezadovoljni.
Urologinja iz Opće bolnice u Sisku Mirjana Livojević rekla
je kako se u medicini kod nas adekvatno ne mjeri tko, koliko i
kako radi.
– Toga se još nisu dosjetili, to je jedna velika misterija. Da ne
kažem da se još nisu dosjetili kako mjeriti radno vrijeme. Znači,
u našoj bolnici kad je ministar najavio velebnu kontrolu radnog
vremena, onda su se naši vodeći dosjetili revolucionarne metode
kontroliranja radnog vremena, a to je da se upisujemo u
bilježnicu. Što je nemoguće krivotvoriti, kroz smijeh je rekla
Livojević te dodala kako zbog toga ima osjećaj da je u epizodi
Montyja Pythona koja se povremeno križa sa Zonom sumraka.
Liječnica kaže da zdravstveni sustav na leđima nose entuzijasti i
luđaci.
– Ovaj sustav nose entuzijasti i luđaci koji će se dovesti do
toga da im se pluća raspadaju i iskašljavaju krv prije nego odu
na bolovanje. Vi onda imate privid da je dobro i sve funkcionira.
Kolega će ostati iza dežurstva operirati prostatu, rekla
je.
Tempo neodrživ
Ivon Matić, specijalist je obiteljske medicine u Gunji, zbog
problema u zdravstvenom sustavu suočio se s izgaranjem na poslu
zbog čega je trenutno i na kognitivno-bihevioralnoj terapiji.
– Ima ljudi koji ne stignu ni dobiti adekvatnu pomoć zato što je
sustav zakrčen. Neki ljudi ga olako iskorištavaju, a neki se ne
mogu ni dovesti do doktora. Ovdje je najbliža bolnica vinkovačka,
a treba platiti i odlazak do doktora, rekao je.
Kaže da je tempo s kojim se susreću liječnici obiteljske medicine
neodrživ.
– Od doktora obiteljske medicine se traži da bude sve spreman
raditi, a mogućnosti da se napravi ispravan posao uz ovakav
tempo… mogu raditi jedino nekvalitetan posao. To nikad nisam
potpisao u životu, rekao je Matić dodavši kako ponekad požali što
je uopće upisao medicinu.
Marin Smilović, radiolog iz Županijske bolnice u Čakovcu, kaže da
ga je zbog ogromne količine posla jako strah pogreške.
– Sve provjeravam više puta, ali nekako otupiš na to nakon nekog
vremena. Ali to nije dobro. Ja i u 4 ujutro uvijek razmišljam da
taj pacijent može biti moja mama, tata, baka, kćer… Uvijek
razmišljam da su to ljudi i da moram imati potpunu pažnju da ne
pogriješim.
Kaže da zbog kroničnog nedostatka liječnika mora uz svoju
ultrazvučnu ambulantu preuzimati i hitne i bolničke pacijente.
– Oni ne ulaze u normativ, moram ih ugurati negdje, a lista se
puni. Nekad se pacijenti samo pojave u ambulanti jer su ih
poslali iz obiteljske medicine i rekli da se probaju negdje
ugurati. To je sve začarani krug, rekao je.
Nitko ne želi reformu zdravstva
Urologinja Livojević kaže da je postala kronično umorna.
– Ne stignem se uopće psihički odmoriti, a kod kuće moram
funkcionirati normalno. Nemamo psihološku pomoć, u 12 godina rada
ja nisam bila pozvana na nikakav sistematski pregled. Ja mogu
otići kod kardiologa i pitati ga da mi napravi ultrazvuk srca,
ali kakve su to gluposti? Drugi ljudi toliko čekaju. Da mi imamo
uređen sustav i uređenu zemlju, to bi po defaultu išlo, ne bih
morala potezati nekoga za rukav. Ali se podrazumijeva da ću
upravo to napraviti i u tome je problem, rekla je.
Doktor Matić iz Gunje kaže kako se suočio s izgaranjem.
– Nisam se još oporavio, kažu da je više puta moguće dobiti
burnout, nadam se da je ovo i prvi i zadnji put. Godinu dana idem
na KBT (kognitivno-bihevioralnu terapiju) i ide na bolje. S nekim
stvarima se naučite nositi s vremenom.
– Nitko ne želi reformu zdravstva. Oni svi žele sjediti u svojim
stolicama i čekati da prođe njihov mandat. To su profesionalni
odugovlačitelji. Nitko se ne trudi riješiti problem, rekla je
Livojević.
Radiolog iz Čakovca rekao je kako ne bi opet izabrao svoj posao,
a s njim se složio i kolega iz Gunje.
– Taj dio oko ugovorne obaveze neka se izvrši do kraja, ali nakon
toga ne razmišljam o budućem radu u obiteljskoj, rekao je.
Urologinja iz sisačke bolnice rekla je kako ne bi htjela da
njezino dijete radi u medicini.
– Da moje dijete, starije ili mlađe, kaže da bi htjelo medicinu –
vjerujte mi, dala bih sve od sebe da to spriječim, rekla je
doktorica Mirjana Livojević za Labirint.
Više pogledajte u prilogu