Umjesto da plaćaju da ogromne plakate površine i veće od 100 četvornih metara zbrinjavaju kao otpad, oni te cerade recikliraju u opremu potrebnu vatrogascima i HGSS-ovcima, a sve se šiva u Petrinji
Što napraviti s platnom gigantske reklame s pročelja na Jelačić
trgu u Zagrebu nakon što “odradi” svoj posao?
Umjesto da takva PVC cerada završio kao otpad, tvrtka iz Zagreba
odlučila je krojiti torbe i poklanjati ih vatrogascima.
“Ideja je bila odlična, mi smo dali ideju i dizajn, specifikacije
što nam treba kako bi stala naša oprema, pa smo dobili sjajne
torbe, praktične za svakodnevnu upotrebu. U nju stanu naša užeta,
oprema, a i dobar je osjećaj kad znamo da se nešto reciklira,
umjesto da se baca kao otpad”, govori nam šef zagrebačkih
vatrogasaca Siniša Jembrih o tome kako je krenula ljubav između
njih i tvrtke Anić Outdoor.
Posao te tvrtke izrađivati one najveće reklama koje vidimo po
trgovima, neboderima, a svake godine kao “otpad” nastane i
nekoliko stotina velikih reklamnih cerada.
Priča o šivanju torbi iz cerada krenula je prije nekoliko godina
iz skoro slučajnog susreta vatrogasaca i reklamnih majstora.
“Bila je 2017. godina i vrijeme velikih požara u Dalmaciji.
Postavljali smo reklamu i pozvali lokalni DVD iz Stobreča da bude
uz nas i osigurava mjesto na kojem smo radili. Bili su s nama
tijekom instalacije i primijetili smo da imaju brentače za vodu
od sličnog materijala kao i naše reklame. Njihovi ruksaci i torbe
bili su skrojeni od materijala kao i cerade”, govoru nam Iva Anić
koja je tada “skuhala” ideju.
Javila se Siniši Jembrihu u Zagrebu, on se oduševio.
“Puno opreme uništilo se nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa
pa su nam njihove torbe dobro došle. Ovo je pametan način da se
iskoristi cerada koja je dosta čvrsti materijal”, govori nam
Jembrih.
Nekoliko godina od prve suradnje, danas njihove torbe skrojene od
reklama nose vatrogasci od Zagreba do najudaljenijih otoka.
Ponudili su ih i HGSS-ovcima, objeručke su ih prihvatili. Gesta
ove tvrtke postala je tradicija, a iz suradnje niknule su i
lijepe priče.
“Posebno je bilo emotivno nakon potresa gledati slike spašavanja,
vatrogasaca po krovovima Petrinje, Gline, Zagreba… i svi su
imali naše torbe. Posebno sam bila ganuta kad sam vidjela
planinare kako se za Božić užetima spuštaju niz pročelje Klinike
za dječje bolesti Zagreb obučeni u Djeda Božićnjaka i donijeli im
darove. Torbe koje su imali, naše su”, smije se Ivana.
Vidi li se reklama na torbama, pitali smo, a naša sugovornica
ispaljuje: “Ma ne! Njihov format toliko je velik da se od jednog
slova mogu skrojiti i tri torbe, često ni ja ne mogu prepoznati
od čega su nastale”, smije se Ivana.
A radi se o reklamnim ceradama veličine od 40 do 108 četvornih
metara, materijala za šivanje itekako ima. A svake godine tvrtka
skine i 400 cerada koje su “odradile” reklamu, tvrtka ih mora ili
skladištiti ili dati da se zbrinu kao otpad.
Novac koji bi za to potrošili, sada usmjeravaju na šivanje torbi
za vatrogasce i HGSS-ovce i svake godine doniraju 200 do 300
takvih torbi koje poklone našim herojima.
Pitali smo, ima li što slično vani, je li ideja došla iz drugih
zemalja?
“Zaista postoji tvrtka koja od sličnih cerada s kamiona rade
ruksake koji kasnije koštaju 300 do 400 eura, ozbiljan je to
biznis. Ali nigdje u svijetu nisam vidjela da rade ovakvu stvar,
opremu za vatrogasce i HGSS-ovce. Iskreno, voljela bih i da mi
komercijaliziramo dio toga jer uz šivanje torbe idu i dodaci,
remenčići i gurtne koje moramo kupovati. Voljeli bismo prodajom
barem taj dio troškova pokriti”, kaže naša sugovornica.
Prvo su to bile obiteljske radnje iz Zagreba, ali nakon potresa
skoro svu proizvodnju preselili su u Petrinju. “Za krojenje
opreme od cerade ne trebaju posebne mašine i strojevi, ali
drugačije je raditi s PVC ceradom i običnom tkaninom. Na ovu
priču gledam i sa strane da posao dajemo krojačima, obiteljskim
obrtima koji također od toga žive. Dobar je osjećaj”, govori
Ivana.
Kaže, najviše veseli što su otpadnom materijalu dali novi život,
vatrogasci su dali ideju kako to napraviti.
“A osjećaj je fenomenalan, dati društvu nešto i donirati.
Zamislite koliko jednom DVD-u znači kad im doniramo 10 ili 15
torbi koje inače kupuju po 100 eura. Ovako uštede 1000 i više
eura. A njima svaki novčić dobro dođe kad nemaju ni osnovnu
opremu”, kaže nam Ivana.
Zagrebački vatrogasci kakvi jesu, dali su odmah i ideju više pa
je Jembrih poželio da se nađe netko da od njihovih starih šmrkova
kroji novčanike. Ali odmah se uz osmjeh ispravio: “Joj, zaboravio
sam, dajemo ih Zoološkom vrtu u Zagrebu, majmunima za igranje.”