Analitička kompanija App Annie u svom istraživanju otkriva da smo prošle godine čak 5 sati na dan piljili u ekran, što je 30 posto više nego 2019. Profesor koji se bavi ovom temom kaže da su mu učenici u osnovnim školama znali reći da su i po osam sati dnevno na mobitelu
Pola stoljeća prošlo je od prvog poziva mobitelom. Prvi poziv
mobilnim telefonom obavio je inženjer i izumitelj Marty
Kuper s ulica New Yorka.
Ta cigla bila je prilično teška, izgledalo je otprilike kao da uz
uho prislonite litru mlijeka, a baterija mu je trajala niti pola
sata. A otkad je stigao smartphone, ne ispuštamo ga iz ruku,
otvorio nam se svijet novih mogućnosti s brojnim pozitivnim
stranama, ali negativnih je sve više.
O mobitelima smo sve ovisniji, koristimo ga gotovo pet sati
dnevno, odnosno na njemu provedemo trećinu budnog vremena. Sve to
itekako utječe na naš društveni život, naše financije, fizičko i
mentalno zdravlje. Imamo li uopće kontrolu nad sobom i kako ju
preuzeti?
Spavate s njim, budite se s njim, u školi, na poslu, dok čekate
tramvaj ili da vam prijateljica dođe na dogovor za kavu – s vama
je na svakom koraku. Propuštate i onaj bus kojeg ste čekali
dobrih pola sata, samo zato što ste ga zaboravili kod kuće. Da.
To ste vi. I vas je zahvatila epidemija 21. stoljeća.
“Prvi mobitel sam dobila u sedmom osnovne. I grozno je što su svi
ovisni o mobitelu, ali evo, čekam prijatelje i nemam što raditi
pa malo tipkam”, kaže Laura iz Trilja.
Na pitanje bi li mogla preživjeti jedan, dva dana bez
mobitela Neda iz Zagreba odgovara: ‘Ne’.
“To je sada nužnost. Koristim ga za kontakte, internet, svašta”,
dodaje.
Dora je objasnila da postoji metoda ‘liječenja’.
“Ima ono ograničenje koje možete staviti na mobitelu pa to nekako
pomaže”, kazala je.
“Mislim da je to ozbiljnije nego što mislimo”, rekao
je Juan iz Madrida.
Dobro kaže Juan. Puno je ozbiljnije. Analitička kompanija App
Annie u svom istraživanju otkriva da smo prošle godine čak 5 sati
na dan piljili u ekran, što je 30 posto više nego 2019. Profesor
koji se bavi ovom temom kaže da su mu učenici u osnovnim školama
znali reći da su i po osam sati dnevno na mobitelu.
“Tu se javljaju dvije vrste poremećaja. Jedna koju nazivamo
nomofobija, baš strah da nemamo stalno mobitel uz sebe ili da
nećemo imati signala, to je isto strah, ili da će nam se baterija
ugasiti. I druga je fomofobija zapravo strah od toga da ćemo
nešto propustiti”, rekao je Danijel Labaš, komunikolog na
Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
I zato smo pod pritiskom da budemo stalno dostupni. Da vidimo
svaku objavu na Instagramu, da pročitamo i odgovorimo na svaku
poruku tog trena kada čujemo zvuk.
Stručnjaci tvrde se kod ovisnosti o internetu i recimo o kokainu
u mozgu događaju slični procesi, te da kod obje droge osjećamo
jednaku razinu zadovoljstva.
“Pravilnije bi bilo reći da nam mozak propada. I biologijski, i
socijalno propadamo. Prvi znaci su ovo što svi vidimo na cesti, u
parkovima, na utakmicama, našoj svakodnevnici. Vidimo osobu koja
je svugdje, gleda u ekran, ništa nije važno kao taj ekran, i to
je ozbiljno stanje, to je već žuti alarm”, istaknuo je Ante
Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za
psihijatriju Vrapče.
Za svoj novi dokumentarac o ovoj modernoj ovisnosti, eksperiment
je napravio i RTL-ov voditelj Tomislav Jelinčić.
“U jednoj zagrebačkoj gimnaziji gdje smo došli do rezultata,
gimnazijalci 3 razred, radili smo izazov od 32 sata su samo
trebali biti bez mobitela. Mnogi nisu uspjeli niti nekoliko
sati”, objasnio je Jelinčić.
Jer brzo se navučemo na skrolanje. Glavni glumac Jelinčićevog
filma njegov je 11-godišnji sin.
“Mislio sam da samo ja i moja djeca imamo problema s mobitelom.
Onda u razgovoru sa svim svojim prijateljima nema onog tko mi
nije rekao i potvrdio da i oni imaju problem sa zurenjem u
mobitel od jutra do mraka”, istaknuo je Jelinčić.
Razmislite koliko često ste umjesto spavanja, izabrali ekran. Da.
Možda je vrijeme da se svi malo više isključujemo.