Ova je tema pritom naročito intrigantna zbog vrtoglavog rasta cijena nekretnina u Hrvatskoj posljednjih mjeseci
Sve češće u Hrvatskoj spominje se mogućnost i potreba uvođenja
poreza na turistički najam privatnih stanova i kuća, te poreza na
nekretnine. Što se prvog tiče, oko njega su se već i usuglasili
razni subjekti od značaja. Primjerice, uveli bi ga jednako čelni
ljudi Hrvatske udruge poslodavaca, kao i Ministarstvo financija
RH. Hotelijerima bi takvo opterećivanje sitne, premda na tržištu
masovno zastupljene konkurencije, naime, nesumnjivo itekako
odgovaralo, piše Igor Lasić za Deutsche Welle.
No, kod poreza na nekretnine zapelo je na relaciji između
navedenog ministarstva i samog premijera Andreja Plenkovića.
Motiv nije posebna tajna, jer predsjednik Vlade zacijelo ne želi
riskirati s izazivanjem negativnih reakcija javnosti uoči
parlamentarnih i drugih izbora sljedeće godine. Taj bi porez
zahvatio mnoge, pa i one koji od naslijeđenog zemljišta trenutno
nemaju nikakvu materijalnu korist, dok bi se porez na turističko
iznajmljivanje odnosio, naravno, isključivo na aktivne
iznajmljivače. Oni zasad plaćaju državi tek simbolički paušalni
iznos, umjesto računanja po broju stvarnih noćenja.
Vrtoglavi rast cijena nekretnina
Ova je tema pritom naročito intrigantna zbog vrtoglavog
rasta cijena nekretnina u Hrvatskoj posljednjih mjeseci,
otkako mnogi svoj višak novca pretvaraju u stambene i slične
kvadratne metre. I nisu to samo stranci, nego počesto upravo
iznajmljivači koji ne plaćaju porez, pa im ostaje dio zarade
kojim će zatim kupiti novi prostor za turizam. “Idealan je
trenutak po mnogočemu, da se o tome govori, i da se donese prava
fiskalno-politička odluka”, rekao je makroekonomist Matija
Kroflin, inače glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i
obrazovanja, jednog od utjecajnijih predstavništava radnika u RH.
“Čudi me stoga stajalište hrvatskog premijera”, nastavlja on,
“spram poreza na nekretnine. Kad bi ga trebalo uvesti ako ne sad?
Imamo izuzetan rast cijena nekretnina, imamo nepravedan
sustav oporezivanja, imamo veliki dio građana suočenih s teškim
egzistencijalnim izazovima. Zato nam trebaju oba ta poreza, da se
pravednije rasporedi teret, i da se malo ‘ohladi’ tržište
nekretnina kojem prosječan građanin više nema normalan pristup,
naročito sa sve skupljim kreditima.”
“Tako danas u Hrvatskoj ne možete naći ozbiljnijeg ekonomista
koji bi se protivio tim porezima. Slažu se oko toga i
ljevičari i pobornici liberalnog pristupa ekonomiji”, naglasio je
Kroflin. On povrh toga ističe da država ne može na tim porezima
uprihoditi izuzetno visoke stavke, kao što je slučaj s primjerice
porezom na dodanu vrijednosti. No može postići niz drugih
pozitivnih ekonomskih i socijalnih efekata, u prvom redu
smanjenje rasta nejednakosti u društvu. Uostalom, to je
prepoznala, i politički stala iza toga, velika većina
razvijenijih europskih zemalja.
Porez na nekretnine
Bojan Nonković, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i
demokratizaciju (BRID), nema dvojbe oko pitanja kojim bi efektima
dao prednost. On smatra da bi porez na nekretnine trebao biti
dizajniran tako da njegov glavni ishod bude povećanje dostupnosti
održivog stanovanja u Hrvatskoj: “Jer, danas je situacija takva
da ljudi svoju štednju ulažu u nekretnine jer je to, barem dosad,
bilo najracionalnije s aspekta prinosa na ulaganje. A glavna
svrha tržišta nekretnina, iz aspekta države i većine
stanovništva, trebala bi biti održivo stjecanja nekretnine za
život, ne prostor za financijske spekulacije i potraga za
zaradom.”
“Porez na nekretnine trebao bi biti takav da destimulira
gomilanje nekretnina, kako u vlasništvu fizičkih osoba, tako i
poduzeća i banaka, te potaknuti sve aktere da nekretnine stave u
funkciju, a preferirano u funkciju stanovanja”, dodao je
Nonković, držeći kako bi taj porez prije svega trebao ciljati
višak nekretnina u vlasništvu. Ne one nekretnine, dakle, u kojima
ljudi stanuju ili dodatnu nekretninu u koju su uložili kako bi
stambeno zbrinuli djecu.
Održivo stanovanje je društveni prioritet
“Također, porez bi trebao uvažiti distinkciju između većih
gradova, tamo gdje je problem održivog stanovanja najveći i
depopuliranih krajeva u kojima je i uz najbolju volju nekretninu
teško prodati ili je staviti u funkciju. Što se tiče drugog
poreza, bolje rečeno sadašnjeg paušala za iznajmljivače koji se
plaća po ležaju na godišnjoj razini, on je vrlo nizak. U Zagrebu
to iznosi 40 eura po krevetu. Taj paušal bi svakako trebalo
podignuti, pogotovo u kontekstu trenutne inflacije”, napomenuo je
Bojan Nonković.
Ovaj ekonomist iz BRID-a zaključuje da bi hrvatski porezni sustav
trebao stimulirati dugoročni najam, jer je održivo stanovanje
valjda istinski društveni prioritet. Kako iz aspekta društvene
pravednosti, tako i iz aspekta zadržavanja i privlačenja radne
snage, dok se porezno opterećenje mora pomaknuti više u smjeru
turističke djelatnosti. Sve u svemu, čini se da je rezon za ova
dva poreza u RH više nego jasan, osim što nije poznato hoće li se
sadašnja državna vlast usuditi posegnuti za njima u predizbornoj
godini.