"PREMIJER I 20 PATULJAKA"

Jeste li primijetili što se dogodilo vezano uz nezadovoljstvo liječnika? “Bila je to jedna apsurdna situacija, loš vic!”

Sanjin Strukic/PIXSELL

'U nekom resoru svi znaju da ministar ili ministrica moraju za svaku iole važnu stvar pitati premijera, čime je začepljen kanal odlučivanja. Istovremeno, ministar ili ministrica gube autoritet', kaže Puhovski

”Višesatni sastanak između liječničkih udruga i Vlade bio je
konstruktivan i u njemu je definirano što je bitno rješavati
brzo, izjavili su ministar zdravstva i predstavnici liječnika
nakon sastanka do kojeg je došlo na poziv premijera kako bi se
pokušao postići dogovor i izbjegao štrajk.

“Nastavili smo konstruktivni dijalog, prošli smo sve teme.
Koeficijenti su u završenoj fazi dogovora, ali dali smo si rok do
28. travnja kao zadnjeg datuma da uredba stupi na snagu”, rekao
je ministar Vili Beroš.”

Premijer je glavni, ministar je posrednik

Tako glasi Hinina agencijska vijest nakon sastanka održanog u
utorak. Sudeći po tih nekoliko rečenica, stječe se dojam da su
liječnici i Vlada na putu dogovora i da je ministar
zdravstva Vili Beroš bio važna figura tog
“konstruktivnog sastanka”. A nije.

Ključna figura u ovom i u svim ostalim slučajevima kada se u ovu
Vladu ide rješavati probleme samo je jedna – premijer Andrej
Plenković. Uostalom, nezadovoljni liječnici već su uoči i nakon
prosvjeda na Markovu trgu poručili da samo s njim žele
razgovarati o svojim zahtjevima.

Ovo je još jedan primjer u nizu, možda i ponajbolji, o tome kako
funkcionira Vlada i vlast u Hrvatskoj. Skoro sve što treba
riješiti, rješava se preko premijera, a ministre se, ako je ikako
moguće, zaobilazi.

Vlada kao ‘premijer i 20 patuljaka’

“Plenkovićeva vlada gotovo od prvog dana funkcionira po principu
‘Premijer i 20 patuljaka’. Naprosto se ministri razumiju – i to u
doslovnom, a ne u političkom smislu riječi – kao pomoćnici
premijeru, a ne kao samostalne političke osobe. To čak ima nekog
smisla jer je Plenković dobio većinu u parlamentu i mandat za
sastav vlade, ali je izvedbeno to vrlo opasno jer ministri ne
kontroliraju svoje resore. U resoru svi znaju da ministar ili
ministrica moraju za svaku iole važnu stvar pitati premijera,
čime je začepljen kanal odlučivanja. Istovremeno, unutar samog
resora ministar ili ministrica gube autoritet. A u javnosti se
ministre doživljava ozbiljno samo kad je u pitanju neka afera ili
takvo nešto”, kaže za Net.hr politički analitičar Žarko
Puhovski.

Takav model vođenja vlade datira još iz vremena Ive
Sanadera. U njegovo vrijeme na čelima ministarstava bilo je mnogo
političkih anonimaca koji su tamo očito bili dovedeni baš zato da
bi statirali i da bi uz takve ministre premijer bolje stršao.

‘Isto su radili Sanader i Milanović’

“To je radio Sanader, ali i Zoran Milanović kada je bio
premijer. Obojica su imali po nekoliko ministara za koje nikad
nitko ranije nije čuo. Znalo se da su oni ministri ‘po
premijeru’, na osnovi njegove volje. Ta je praksa ostala i ona
odgovara ne samo premijeru, kao nekoj vrsti kancelara, nego i
svima jer se onda ima osjećaj da postoji jedan centar moći s
kojim treba komunicirati kada dođe do ozbiljnih problema. To sad
znaju i sindikati i mediji i veleposlanici… Kad je ozbiljan
problem, ne ide se kod ministra, nego se traži prijem kod
premijera. Kao sad u slučaju liječnika. Nema smisla pregovarati s
nekim tko nema ovlasti. Ako hoću kupiti Net.hr, neću pregovarati
s vama, nego ću od vas tražiti informaciju s kim da razgovaram”,
ističe Puhovski.

Vezano uz nezadovoljstvo liječnika i njihove zahtjeve, dogodila
se i jedna apsurdna situacija. Ili “loš vic”, kako kaže Puhovski.

“Ministar Beroš u dva, tri navrata zavapio je da liječnički
sindikati neće razgovarati s državnim tajnicima, nego inzistiraju
baš na razgovoru s njime. A sindikati su znali da moraju
razgovarati baš s njime, jer on je stepenica do premijera. Nema
smisla da se pentraju po više stepenica”, kaže.

Smjenom Beroša priznao bi grešku

Malo je ministara zdravstva u prijašnjim vladama izdržalo na
dužnosti do kraja mandata. Beroš se, međutim, još drži.

“On je u sličnoj situaciji kao i ministar obrane Banožić.
Smjenjivanje Banožića značilo bi davanje političkih poena
Milanoviću, što Plenković ne želi. A smjenjivanje Beroša
bi, post festum, značilo priznati da politika Vlade za
vrijeme covid-krize, na koju je Pleković tako ponosan, nije bila
dobra. A sve ovo drugo – dugovi u zdravstvu, loša organizacija i
nejasan odnos privatnog i javnog  – nasljeđa su iz ranijih
godina pa i desetljeća. Ako bi Plenković sada pristao na odlazak
Beroša, to bi značilo da barem indirektno daje do znanja da nije
sve bilo najbolje u postupanju Vlade s covidom”, smatra Puhovski.

Inače su, kaže, upravo ministri zdravstva ”najpotrošnija roba”
u Vladi.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest