Saborski zastupnik iz redova Hrvatske demokratske zajednice i nekadašnji ministar vanjskih poslova zagovara "centralniju" ulogu Hrvatske na Zapadu, odnosno "u promijenjenom međunarodnom položaju"
U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu u utorak je predstavljena knjiga političara i politologa Davora Ive Stiera, saborskog zastupnika Hrvatske demokratske zajednice, koja je i organizirala skup, “Izlaz iz periferije”, koju je ove godine izdao TIM press iz Zagreba.
U toj knjizi 51-godišnji Stier tvrdi da je Hrvatska trenutačno na periferiji Europske unije i uopće Zapada, a da može igrati važniju, “centralniju” ulogu.
TIM press je 2015. godine izdao prvu Stierovu knjigu “Nova hrvatska paradigma”, a urednik i izdavač Hašim Bahtijari je istaknuo njezin međunarodni uspjeh ustvrdivši da je Stier, koji je bio i ministar vanjskih poslova, kao autor učinio više za Hrvatsku, “njezinu poziciju, vanjsku politiku i položaj u regiji” nego kao političar s obzirom da je englesko izdanje podijeljeno svim zastupnicima u Europskom parlamentu.
“Ako se za njega može reći da je kao političar tolerantan, da ne reagira na prvu loptu nego gradi dijalog spreman na kompromise, kao autor je do krajnjih granica argumentiran. Spremno je prihvaćao moje argumente za rada na novoj knjizi. Kad je smatrao da ne treba odstupiti, svoje teze je branio argumentirano i čvrsto. To je autor kakvog bi poželio svaki izdavač. S nestrpljenjem očekujemo i njegovu treću knjigu i nadam se da će nam opet kao izdavaču pokloniti povjerenje”, poručio je Bahtijari.
Stier je ustvrdio da “Izlaz iz periferije” ima optimističan ton. “Čini se da se urušava sve što smo uzimali zdravo-za-gotovo, pa se razmatra čak hoće li se autokratski režimi pokazati uspješnijim od demokratskih. Republika Hrvatska će ovu promjenu međunarodnog poretka preživjeti, a ima šansu poboljšati čak svoj međunarodni položaj”, rekao je.
Nastavio je da je za Hladnog rata svijet bio podijeljen između Istoka i Zapada, što se promijenilo padom Berlinskog zida, “nakon čega su neki i pisali da je demokracija promijenila i da se neće više ništa novoga dogoditi”. “Francis Fukuyama je ustvrdio da smo s pobjedom liberalne demokracije 1989. godine došli do kraja povijesti. Demokratska revolucija u Europi je omogućila i nacionalnu emancipaciju. Hrvatska je iskoristila tu situaciju, stvorila i obranila državu te je pozicionirala na Zapadu, ali smo ipak na njegovom rubu. Nalazimo se na vanjskoj granici Europske unije i opet u ulozi graničara. Ako bismo predugo ostali u takvoj poziciji, imali bismo negativnih posljedica. Ukoliko se pametno postavimo, utoliko imamo dobru šansu da se maknemo s periferije. Ulazak u Europsku uniju, Sjevernoatlantski savez, Schengensko područje i uvođenje eura je korak u tom pravcu”, kazao je Stier.
Rekao je da je u hrvatskom nacionalnom interesu da se granice Europske unije pomaknu u smjeru jugoistoka i da je rad na tome najvažnija hrvatska zadaća. “Nijemci su htjeli proširiti Zapad na istok, a i Poljska sada to isto nastoji. U interesu nam je da se naše susjedstvo integrira, da se vanjska granica Europske unije pomakne. Za to države kandidatkinje moraju napraviti niz reformi, a moraju se prihvatiti i vrijednosti te podesiti geopolitički odnosi. Potaknuti europeiziranje susjedstva je u našem interesu, kao i građanima susjednih zemalja. Hrvatska može biti dobar primjer, potaknuti reforme i prenijeti naša iskustva, ali se mora voditi računa i o ravnoteži snaga. Europska unija ne bi bila moguća, da postoji hegemonijska sila na Starom kontinentu. Stoga i na jugoistoku Europe moramo paziti da se ne stvori. Iz tog razloga upozoravam na opasnost koncepta srpskog svijeta, što je imitacija ruskog. Treba poštivati nezavisnost svih šest država zapadnog Balkana”, dodao je Stier.
Rukopis je dovršio prije 24. veljače 2022. godine kada je Rusija napala Ukrajinu, a onda ga je prilagodio. “Promjena međunarodnog poretka se i prije toga odvijala, a ova je agresija ubrzala neke procese, a neke i promijenila. Stubokom se promijenilo ponašanje europskih država. Primjerice, Njemačka je morala u nekoliko dana promijeniti energetsku politiku koja se temeljila na energetskoj integraciji s Rusijom i morala se prekinuti ovisnost o ruskim energentima. To je imalo utjecaja na čitavu Europu, posebice na onaj njezin dio koji je integriran s njemačkim gospodarstvom. To je naučena lekcija. Upravo se u toj zemlji raspravlja da im se isto ne dogodi s Kinom. Čitava razvojna strategija Njemačke je bila temeljena na jeftinim ruskim energentima i na trgovini s Kinom. Nijemci ne žele ovisiti o toj dalekoistočnoj zemlji kao što su ovisili o Ruskoj Federaciji. Ako bi Kina odlučila silom integrirati Tajvan, izazvalo bi to veći poremećaj no što ga je izazvala ruska agresija na Ukrajinu”, ustvrdio je Stier.
Upozorio je da svijet više nije eurocentričan, ali da je Europa Sjedinjenim Državama “u ovim okolnostima” važnija no ranije. “Nakon Drugog svjetskog rata se o ratu i miru više nije odlučivalo u Europi, nego u Sovjetskom Savezu i u Sjedinjenim Državama koje su 1945. same predstavljale pola svjetske ekonomije, a danas to više nije slučaj. Da bi zadržala svoju lidersku poziciju, SAD treba više Europu no ranije. No, i Europa treba Ameriku. Devedeset posto trgovine se odvija morskim putem, a to osigurava uglavnom američka mornarica. Polovica brutodruštvenog proizvoda Njemačke ovisi o izvozu, a za to joj je potrebna sigurnost puteva. Baltičke države itekako dobro osjećaju rusku prijetnju i jako dobro znaju da im treba američka zaštita. Europa ipak može imati autonomiju u određivanju pozicija”, rekao je.
Nastavio je da je nakon Hladnog rata svijet postao unipolaran – jedina supersila su bile Sjedinjene Države, ali da se to počelo mijenjati nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine i iračkog rata. “Sve više se vidi oblik bipolarnosti. Ruska invazija na Ukrajinu, zbog koje je Rusija izgubila na prestižu jer nije ostvarila zacrtano, a to je da u nekoliko dana pokori tu susjednu zemlju, vodi ka svijetu u kojemu je na jednoj strani Zapad na čelu sa SAD, a s druge Kina. Odnos između te dvije države redefinira međunarodne odnose”, kazao je Stier.
Objasnio je kako Kina samu sebe percipira kao središnja zemlja “oko koje se vrti svijet” i da razdoblje od Opijumskih ratova do uspostave narodne republike Kinezi smatraju anomalijom, odnosno nazivaju stoljećem poniženja. “Smatraju da ih je Zapad ponizio. Uistinu, do 1830. je ekonomija Kine bila veća od ekonomije čitave Europe i Sjedinjenih Država zajedno, a onda je došla industrijska revolucija, koju Kina nije tada prepoznala i Zapad je postao puno moćniji. Kineski je cilj da do 2049. godine budu vodeća sila svijeta. Ne gledaju na to ideološki nego poštuju odluke pojedinih država o njihovom načinu razvoja, imaju narativ da žele pomoći nerazvijenim zemljama te žele postići hegemoniju u Indopacifiku. Više je to izraženo u klasičnom geopolitičkom konceptu nego ideološkom. Amerika i Europska unija sve više govore ipak o sukobu poredaka – liberalne demokracije i različitih tipova autokratskih režima. Dakle, imamo razinu klasične geopolitičke konkurencije i ideološku, koja je ipak manje izražena nego za Hladnog rata i sukoba kapitalizma i komunizma”, kazao je Stier.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić se u više navrata povoljno izrazio o njemu, mada Stier srbijansku poziciju vidi “vrlo opasnom i na duge staze neodrživom”. “Socijalistička Jugoslavija je za Hladnog rata doista bila između Zapada i Istoka, pa je mogla igrati nesvrstanu ulogu. Srbija je pak okružena državama članicama EU i NATO saveza. Kada je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov htio doći u posjetu Srbiji, sve okolne zemlje su mu zatvorile zračni prostor i jednostavno nije mogao putovati. Za samu Srbiju bi nesvrstanost predstavljalo igranje na gubitničku kartu, ako bi se i odlučila igrati tu igru. Sama Srbija kaže da želi ući u EU, što znači da se trebaju opredijeliti za Zapad. EU nikad nije bila nesvrstana. Ona je i stvorena kao jedan od stupova Zapada s dva ključna cilja. Prvi je bio da se onemogući povratak poraženog fašizma, a drugi da se suoči s prijetnjom komunizma. Oni koji to nisu shvatili, bili su iznenađeni reakcijom Europe na rusku agresiju. Europa je samo potvrdila što jest – dio Zapada”, naglašava Stier.
Ustvrdio je i da je Turska ojačala svoj međunarodni položaj unazad nekoliko godina s konceptom stvaranja sfere utjecaja na području bivšeg Otomanskog Carstva. “Danas linija razdvajanja ide od Baltika do Crnog mora, a Turska je crnomorska sila. Ona kontrabalansira Rusiju, a njezin utjecaj se proteže u Srednju Aziju, što je klin u ruskoj sferi utjecaja. Turska je s neootomanskom politikom prisutna i u sjevernoj Africi. Jedan dio sfere utjecaja je europski, a to je prvenstveno na Balkanu. Ne bi bilo dobro Tursku imati kao problem i valja pronaći način suradnje s njome, pa i oko migracija”, rekao je Stier za razgovora u Karlovcu kojega je vodila Ivana Crnić.