U Hrvatskoj nema dovoljno radnika pa smo spas pronašli u strancima. Država je prije dvije godine olakšala proceduru za uvoz radne snage. U ovoj se godini očekuje izdavanje 180 tisuća dozvola, ali poslodavci se i dalje žale
Vlasnik poslužuje goste kafića jer ne može naći radnika.
“Kako bi radnici koji su trenutno zaposleni imali slobodan dan,
ja uletim i mijenjam radnicima slobodne dane. Nije problem, ali
onda nemam dovoljno vremena za ostale stvari oko vođenja firme”,
rekao je Livio Markoč, vlasnik ugostiteljskog objekta u
Zagrebu.
Nema puno zainteresiranih za plaću od sedam tisuća kuna neto.
“Imamo cijelo vrijeme objavljene oglase, ali se vrlo malo ljudi
javlja i jako je upitno koje su kvalitete ti radnici koji se
javljaju. Tako da je sve teže i teže”, ispričao je Markoč.
Njegov kolega iz Splita odavno ne traži radnike preko burze.
Strani radnici, uglavnom s Balkana, više su od 50 posto osoblja u
njegovim restoranima. Duje Pisac, vlasnik restorana u
Splitu, rekao je da nema tko raditi.
“Mene je Bog poljubio sa srećom da imam poznanstva koja njegujem
već dosta godina. Dođu ljudi na ime radit, na moje ime, uredno ih
platiš, ljudi rade i guštaju, ali tretiraš ih kao najbolje
prijatelje, kao svoju rodbinu”, dodao je Pisac.
To je kazao i Milan Novaković, sezonski radnik iz Srbije,
koji odrađuje već petu sezonu. Rekao je da ima svega, i u zemlji
iz koje dolazi i u Hrvatskoj.
“Imate i boljih i loših uvjeta i ovdje i tamo. To je relativno,
ovisno o lokalu. Ovdje su nam uvjeti dobri, da nije tako ne bih
bio ovdje”, rekao je Novaković.
Osim borbe s pronalaskom radnika, poslodavci u Dalmaciji muku
muče i s pronalaskom smještaja. Pisac je pojasnio da koliko je
teško pronaći radnika, još je teže pronaći smještaj za njih, a
posebno kada ih je sedam ili osam.
“Igrom slučaja, našao sam kat kuće i platio ga godinu dana
unaprijed samo da imam svoj mir, da ljudi imaju svoj komod, da
mogu raditi i odmoriti se nakon posla”, kazao je Pisac.
Stranci rade sve više toga za Hrvate. Čuvaju nam ovce po Lici, a
u Dubrovniku kopaju grobove. Dostavljaju nam i kuhaju hranu, rade
na recepcijama hotela, grade nam kuće, a čak nam i raznose poštu.
Dubrovački poštar Johnatan rekao je da je vrlo izazovno
i uzbudljivo.
“Upoznamo dosta ljudi, vidimo dosta lokacija. Pričamo s brojnim
Dubrovčanima koji su vrlo pristojni prema nama”, dodao je
Johnatan.
Više od 50 tisuća radnih dozvola izdano je u samo prva tri
mjeseca. Najviše radnicima iz Bosne i Hercegovine, više od 36
tisuća. Slijede radnici iz Srbije koji su dobili nešto više od 19
tisuća radnih dozvola. Zatim su oni iz Nepala, Sjeverne
Makedonije i Kosova.
Koliko ljudi, toliko je i različitih iskustava. Iako je u
posljednje vrijeme sve više loših. Predsjednik Novog
sindikata Mario Iveković poručio je da su ljudi u
strahu.
“Ne znaju apsolutno ništa, koristi ih se. Imamo slučajeve gdje su
ljudi radili po 14 do 15 sati dnevno za minimalnu plaću”, kazao
je Iveković.
Često plate da dobiju posao, a kad stignu, plaća i radni uvjeti
nisu ni blizu obećanih. Tako praktički upadaju u dužničko
ropstvo. Da stvari nekad nisu kakve bi trebale biti kazao je
i Vinko Miše, direktor agencije za posredovanje u
zapošljavanju radnika iz azijskih zemalja.
“Iskreno, odbijam dosta poslodavaca. Imamo upite mogu li raditi
12 ili 13 sati. Da, mogu, ali izvolite ih adekvatno platiti. Imao
sam upite da rade 12 sati za minimalac, odbio sam i rekao da
uvozim radnu snagu, a ne roblje”, rekao je Miše.
Roblje koje često diže kredit od deset tisuća eura i stavlja
vlastitu kuću na drugom kontinentu pod hipoteku kako bi došli u
Hrvatsku.
Pučka pravobraniteljica Tena Einwalter kazala je u
ožujku: ” Vrlo često ne znaju hrvatske propise, ne znaju hrvatski
i mnogi se boje prijaviti to što im se događa, a mislim da ih
treba osnažiti da prijavljuju.”
Kažu da prijavljuju, ali da nema prave reakcije. Iveković je
kazao da ne vjeruje kako Ministarstvo unutarnjih poslova ne zna.
“Tu postoje samo dvije opcije, ili postoji visoki stupanj
korupcije ili su totalno nesposobni”, poručio je Iveković.
S druge se strane situacija domaćim radnicima promijenila iz
korijena. Oni su sada ti koji postavljaju uvjete. Vlasnik
restorana u Opatiji Stjepan Dunatov krajem ožujka je
ispričao da niti jedan ugostitelj u Hrvatskoj više ne može
zamisliti da radnik radi za pet, šest ili sedam tisuća kuna.
“Plaća jednog ozbiljnog kuhara, koji nešto zna, ispeći pizzu,
koga vi ne morate educirati, učiti i tako dalje, nema ispod dvije
tisuće eura”, dodao Dunatov je tada.
Da dobre ruke treba platiti najbolje znaju u građevini gdje ih
radi više od 53 tisuće. U sektoru turizma zaposleno je 32 tisuće,
a na industriju otpada gotovo 17 tisuća izdanih dozvola. Slijedi
promet s nešto više od sedam tisuća te gotovo tri tisuće
zaposlenih u poljoprivredi.
Vlasnik građevinske tvrtke Dragutin Kamenski rekao je:
“Došlo je totalne smjene, gdje su naši ljudi odlazili ili vani
ili u mirovinu. Kad govorimo o proizvodnom, kadru stranci sigurno
čine 70 posto, ako ne i više.”
U procesu za dobivanje radnih dozvola sudjeluju tri ministarstva
– rada, unutarnjih i vanjskih poslova. Postavlja se pitanje na
kojem koraku zapinje.
Miše je kazao: “Imamo razdoblje od nekih 40 dana, to uglavnom
postignemo u Istri i to kada nije gužva, a sada u sezoni se penje
do 90 i više dana.”
Unatoč birokratskim zavrzlamama, interes za našu zemlju ne
jenjava. Pretraživanje pojmova “Hrvatska plus posao” na arapskom
jeziku poraslo je za čak 300 posto.