Povišenu radijaciju izmjerili su i u Zagrebu, 1200 kilometara od Černobila. Djeci su branili da sjede na travi, savjetovalo se da se ne jede salata. Černobil je otada grad duhova, ostat će radioaktivan 50 tisuća godina
Na današnji dan prije 37 godina, 1986. godine dogodila se najveća
nuklearna nesreća u Europi. U nuklearnoj elektrani “Vladimir
Iljič Lenjin”, u blizini grada Pripjat, u tadašnjem SSSR-u, a
današnjoj Ukrajini dogodila se eksplozija koja je uništila 4.
reaktor.
Nuklearno gorivo gorjelo je deset dana izbacujući radioaktivne
čestice koje su se raspršile u radijusu tri četvrtine površine
Europe. Unatoč činjenici da su tamošnje vlasti pokušavale
zataškati ovu najveću nuklearnu nesreću, sve se otkrilo kada su
švedski meteorolozi primijetili visok stupanj radioaktivnosti nad
Švedskom.
Procjenjuje se da je tijekom nekoliko godina gotovo 200 tisuća
ljudi evakuirano u krugu 30 kilometara od samog reaktora. Prema
procjenama na sam dan nesreće bila je 31 žrtva, dvoje je umrlo od
posljedica eksplozije, a 29 vatrogasaca stradalo je od akutne
izloženosti radijaciji.
Teško je procijeniti broj žrtava koje su preminule od bolesti
uzrokovanih dugotrajnim utjecajem radijacije. Zabranjena zona
proglašena je u radijusu od 30 kilometara od mjesta nesreće, a
grad Pripjat je najviše stradao.
Stanovnici Pripjata evakurani su iz grada zavijek, a Gajgerov
brojač i danas podivlja na tom mjestu. I kamere RTL-a bile su
Černobilu na 35-u obljetnicu katastrofe, bilo je to 2021. godine.
Tada smo razgovarali s Vitalijem koji je u vrijeme eksplozije
imao 12 godina. Prisjetio se, informacije su curile na kapaljku,
svatko sesnalazio kako je znao.
”Tek nakon 1. svibnja, kad se mama vratila s posla, ondje je
bilo raznog nagađanja, šuškanja, pričalo se potajno i tako se to
proširilo…. Mama nam je tada dala da uzimamo jod”, ispričao
nam je tad Vitalij.
Većina stanovnika Pripjata bila je na neki način vezana uz
nuklearnu elektranu. Nakon dotad neviđene katastrofe, na snimkama
se vidi kako je izgledalo nespretno saniranje reaktora pri čemu
je službeno poginulo 33 ljudi – no broj žrtava zapravo je
nesaglediv.
Vijest o opasnoj razini radijacije prvi su objavili Šveđani, svi
su mediji nakon toga vrvjeli savjetima kako se ponašati i što
izbjegavati. I u Jugoslaviji su davali savjete da se izbjegava
jesti salate, a stariji su upozoravali mlađe da ne sjede na
travi.
Čak je i u Zagrebu, 1200 kilometara od Černobila, izmjerena je
povećana razina radijacije, a onda je zagrebački radio 101 prvi u
Jugoslaviji objavio vijest o tome. Bio je 28. travnja,
vikend prije praznika rada, koji su mnogi planirali na otvorenom.
”Tamo gdje je padala kiša, to je sa kišom doista i spušteno.
Tamo gdje nije bilo kiše, kontaminacije nije bilo, recimo na
Hvaru ste mogli mirno jesti povrće i grožđe, jer tamo nije bilo
kiše”, prisjetio se prije dvije godine nuklearni fizičar.
Černobil će ostati radioaktivan sljedećih 50 tisuća godina, ali
kratkotrajno hodanje po betoniranim ili asfaltiranim ulicama već
je dozvoljeno pa je Černobil tako postao i turistička atrakcija.
Iako u Černobilu i bez sadašnjeg rata u Ukrajini života nema,
ljudi su i dalje tamo prisutni. Tako je 2019. pred Božić prvi put
od katastrofe u gradu duhova postavljeno božićno drvce na
središnjem trgu grada Pripjata koji je na oko tri kilometara od
elektrane.
Tada su bivši stanovnici posjetili grad kako bi okitili drvce s
obiteljskim fotografijama.
Sadašnji predsjednik Vladimir Zelenski 2019. potpisao je odredbu
koja omogućuje početak radova u ovome području kako bi se ondje
obnovile staze za šetnju i poboljšao signal za mobitele.
“Černobil je dosad bio dio negativnog brenda Ukrajine, no stiglo
je vrijeme za promjene”, rekao je tada Zelenskij.
“Kanimo napraviti zeleni koridor za turiste”, govorio je o
planovima Zelenski, dodavši da je Černobil jedinstveno mesto na
planetu na kojemu je priroda uspjela ponovno oživjeti nakon
katastrofe koju je izazvao čovjek. “Želimo ovo mjesto pokazati
svijetu, želimo da ga posjete znanstvenici, ekolozi, povjesničari
i turisti”, govorio je.
Prošle godine u prvim danima invazije na Ukrajinu, Rusija je
zauzela nuklearku, a svijet je sa zaprepaštenjem slušala
izvještaje o ponašanju vojnika koji su graničili s ludošću.
Snimke iz zraka otkrile su rovove koje su iskopali ruski vojnici
u blizini nuklearke, mediji su prenosili i da su bili u toksičnoj
Crvenoj šumi te se procjenjivalo da vojnici možda imaju godinu
dana života zbog izloženosti radijaciji.
Kasnije su se Rusi povukli s područja nuklearke koja ostaje
trajan simbol jedne od najvećih katastrofa koju je uzrokovao
čovjek.