Planinarenje sedmero liječnika u pravu avanturu je pretvorio iznenadni susret s medvjedom. Hrabri liječnici nisu paničarili, već dapače, sve i snimili pa je medo brzo postao viralan
Sedmero liječnika je ovog vikenda bolnicu zamijenilo planinom.
Ovako neobičnog pacijenta baš i nisu očekivali.
“Jučer smo planinarili na jedan od vrhova i u povratku smo
naletjeli na medu. Jedna kolegica je bila jako hrabra pa je
izvadila mobitel, mi smo vikali bježmo, ali ga je ona ipak
snimila”, ispričala je Samija Ropar, citologinja.
Susret je kratko trajao. Liječnici su bili u automobilu, a on im
je stao na put.
Samija prepričava što je bilo dalje: “Prvo je bio na cesti, pa
onda u šumi. Bio je udaljen tri do četiri metra od nas. Prvo smo
ga vidjeli s ceste i onda smo se zaustavili jer se nikad ne zna
hoće li se vratiti i jeli tu njegova ekipica s mamom. Procijenili
smo da je to odrasliji medio bio”.
Stručnjak ipak kaže da je riječ o mladom medvjedu. “I to kojeg je
vjerojatno medvjedica ostavila i on sada luta dok se ona ne pari.
Zato ide kod auta i ljudi te nema straha”, smatra Marin
Vukelić, lovnik u Hrvatskim šumama Krasno
Brzo je svatko otišao svojim putem pa srećom liječnička pomoć
nije nikom trebala.
“Mi smo zapravo bili jedna mala bolnica, anesteziolog, ginekolog,
mikrobiolog, citolog, dermatolog i psihijatar. Imali smo i
psihijatra”, pobrojava anesteziologinja Jadranka Pavičić
Šarić tko je sve bio u ekipi.
I liječnik obiteljske medicine. Najhrabrija je bila
mikrobiologinja Ana Gverić Grginić koja je medu i
snimila.
“Svi smo bili jako hrabri, ali kolegica dermatologinja ona je
rekla: ‘Hajmo, jurimo nemojmo tu više biti”, prepričava Jadranka
Pavičić Šarić.
Najbolje je medu ne susresti. Procjenjuje se da ih je u Hrvatskoj
940 i što napraviti ako sretnete jednog?
“Najbolje je u prirodi proizvoditi zvukove, neku kretnju, da
životinja reagira, jer svi oni bježe od ljudi”, savjetuje lovnik
Vukelić.
Ni liječnicima planinarima, čiji tim čine Karlovčani, Splićani,
Riječani i Zagrepčani, ovo nije bio prvi susret s medvjedom.
Svoje pustolovine nastavljaju jer priroda ih liječi.
“Jako nam je bitno otići u prirodu i kanalizirati taj stres koji
nam donosi naša svakodnevica”, pojašnjava Jadranka Pavičić Šarić
zašto opet ide u prirodu.
Samija Ropar dodaje: “To je jedna druga vrsta umora i stresa
pogotovo kolegama koji dežuraju, ovo nas rastereti, baš smo si
sinoć slali poruke da smo zaspali baš dobro i danas možemo u nove
radne pobjede.”
Liječenje pacijenata, ali i osvajanje novih vrhova.