Agonija je gotova. 6 mjeseci nakon što su otišli u Zambiju po djecu osmero Hrvata s djecom se mogu vratiti kući. Sud ih je oslobodio optužbi za trgovanje djecom.
Za Božić su trebali biti kod kuće s posvojenom djecom, a onda im
je iznenada dom postao pritvor. Prošli su sve. Zatvor, slobodu,
pokušaj povratka kući pa ponovno pritvaranje, suđenje i tako šest
mjeseci agonije osmero Hrvata koji su u Zambiji pokušali dokazati
da nisu trgovali ili imali namjeru trgovati djecom. I danas su
uspjeli.
“Naši klijenti su oslobođeni optužbi. To znači da mogu dobiti
svoju djecu i otići u svoju zemlju. Slobodni su”, kazao je
odvjetnik obrane Kelvin Silwimba.
Slobodni nakon što gladovali, oboljeli od malarije, bili u
teškim, neljudskim uvjetima u zatvoru, koji su novinari koji su
bili tamo opisivali kao kokošinjac.
“Jedva čekam da se vrate, da ih zagrlim. Da vidim dijete koje su
dobili. Već sam zaboravila kako izgledaju”, rekla je Mirjana
Magić, majka Damira Magića.
Obitelj je zaboravila kako izgledaju, ali teško će se zaboraviti
atmosfera linča koja se brzo proširila i društvenim mrežama.
“Nadam se da će ovo kriminalce dugi niz godina staviti u lance.
Kupovali su djecu. Još nišu krepali trgovci djecom. U zatvor s
njima. Spodobe. Krali ste i otimali djecu”
Da. Neki su kod kuće sjedili za svojim računalima, širili mržnju
zbog slučaja o kojem znaju malo ili ništa i navijali da im
sugrađani završe 30 godina u zatvoru.
“Internet se odavno pretvorio u kanalizaciju u kojoj se okuplja
između ostalih i najgori šljam. Koji imaju ili previše slobodnog
vremena ili nedostatka osnovne ljudske empatije i spremni su
nekome zagorčati život računajući da jednom kad zaklope laptop da
je taj problem za njih završen”, kaže Denis Mahmutović,
novinar 24 sata.
Brzo su objavljena njihova imena, privatne informacije, jesu li
lijevi ili desni – sve. Brzo ih se osudilo da trguju djecom, čak
i u Saboru. Sudbine afričke djece koristilo se za političke
napade. Krenula je hajka i na druge Hrvate koji su posvojili
djecu iz DR Konga, što je još gore počela je hajka i na afričku
djecu koja idu u hrvatske škole.
“Kada ste vidjeli ovaj slučaj, jeste li pomislili ovo se meni
moglo dogoditi, mogla sam završiti u zatvoru…da jesam, naravno.
Jeste li vi kupili svoju djecu? Ne, ja sam njih posvojila”,
kazala je Đurđica Krmelić, majka dvoje djece iz DR Konga.
Kao Mojsije, kako je tvrdio, u Zambiju se zaputio i Ivan
Pernar. Hvalio se da je sudu prijavio da je jedan od Hrvata
transrodna osoba. Svjedočio je protiv njih, a sada kaže da je dao
sve od sebe da ih osude ali nije uspio.
“Puno je lakše izvaliti laž i glupost i onda pustiti da se ona
kotrlja kao gruda snijega, nego sjest, polomiti se, naći
argumentirana rješenja i pokušati ih pobit. Puno je lakše
prihvatiti jednostavno prozaično rješenje da su oni trgovci
ljudima”, ističe Mahmutović.
A u cijelom ovom slučaju naša država nije imala pojma koliko
djece iz Afrike dolazi, nisu postojali u nikakvim zapisima, nije
postojao ni registar posvajatelja iz afričkih zemalja. To se sada
mijenja.
“Mi smo tražili da to mora biti odgovornost Ministarstva vanjskih
poslova da osigura da su dokumenti vjerodostojni i legalni”,
kaže Ivana Kekin.
“Riječ je o djeci, nije riječ o krumpirima. Nije riječ o tome da
imamo papir na kojem ćemo umjesto 4 zelena štambilja imati 6
zelenih štambilja”, ističe Anka Mark Taritaš.
Posljednje štambilje čekaju u Zambiji djeca i roditelji.
“Djeca su dobro, dobro izgledaju. Putovnice su za svih 12
hrvatskih državljana trenutno se u migraciji obavljaju posljednje
administrativne formalnosti nadam se da će biti gotovo do sutra
ujutro i da će moći otputovati….”, kaže Dario Klasić iz
veleposlanstva RH u Pretoriji
Nakon šest mjeseci borbe i internet mučnine sutra bi prvi put u
Hrvatsku trebali doći kao obitelj.