Uz procesiju Tijelova vezale su se i proljetne svečanosti te blagoslov polja. Zato je i danas ostalo običaj da se u procesiji ispred Presvetog oltarskog sakramenta posipa cvijeće, kao znak poštovanja prema Tijelu Kristovu
Blagdan Tijelova slavi se svake godine devetog četvrtka nakon
Uskrsa. Blagdan je to kada Katolička crkva slavi ustanovljenje
euharistije na Veliki četvrtak i ističe vjersku istinu da je Isus
pravi Bog i čovjek.
O ovom blagdanu, o kojem mnogi znaju tek da se održava svake
godine u lipnju i da je idealan za spajanje s vikendom,
razgovarali smo s fra Zvonimirom Pavičićem, župnikom župe
Međugorje.
“Svetkovina Presvetog Tijela i krvi Kristove, koja se u
narodu jednostavno naziva Tijelovo pojavila se 1247. godine u
Liegeu u Belgiji, a povezana je s nizom euharistijskih čuda koja
su se dogodila u vrijeme rasprava o stvarnoj Kristovoj
prisutnosti u euharistiji. Nakon jednog takvog euharistijskog
čuda u Bolseni papa Urban IV. 1264. određuje da kao datum
svetkovine bude četvrtak nakon svetkovine Trojstva. Svetkovina
Trojstva se slavi u nedjelju nakon Pedesetnice odnosno Duhova. U
tome što je Papa izabrao baš četvrtak kao dan ove svetkovine
iščitava se njezina povezanost s Velikim četvrtkom, danom
ustanove euharistije”, objašnjava fra Pavičić.
Dakle, na Tijelovo se slavi Kristovo tijelo i krv, ističe župnik
Pavičić, odnosno Kristova stvarna prisutnost u euharistiji,
a po tome slijedi i zahvala Bogu na tim otajstvima ljudskog
spasenja.
Na blagdan Tijelova, poznato je, uvijek se održavaju i
procesije. Fra Pavičić kaže da su se one pojavile u 13.
stoljeću.
“Tada se na ovu svetkovinu javljaju procesije s Presvetim
oltarskim sakramentom. Procesije započete u Srednjoj Europi
raširile su se po cijeloj Katoličkoj crkvi kroz XIV. i XV.
stoljeće. Procesija je zapravo euharistijski blagoslov mjesta ili
grada kroz koji prolazi, a označava Krista koji prolazi našim
ulicama i blagoslivlja naše domove i mjesta okupljanja. Prema
Dragutinu Kniewaldu svetkovina Tijelova pojavljuje se u Zagrebu
veoma rano i to 1279. ili 1290. Godine”, priča nam fra Pavičić.
Uz ovu procesiju su se, naglašava, vezale i druge proljetne
svečanosti, cvijeće i zelenilo te blagoslov polja.
“Zato je i dan danas ostalo u običaju da se u procesiji ispred
Presvetog oltarskog sakramenta posipa cvijeće, kao znak
poštovanja prema tijelu Kristovu”, ističe naš sugovornik.
Na kraju fra Pavičić podsjeća što bi svaki katolik na blagdan
Tijelova trebao činiti.
“Trebao bi se ispovjediti, zatim sudjelovati na misi te se
pričestiti. Hvalevrijedno je da se pridruži i tijelovskoj
procesiji, koja ne bi trebala biti samo jedan ostatak prošlosti i
običaj nekoga mjesta, nego bi trebala izražavati živu vjeru
vjernika da je Isus uistinu prisutan u euharistiji –
posvećenoj hostiji, te želju da Isus blagoslovi sve naše gradove
i sve ljude koji u njima žive”, zaključuje fra Zvonimir Pavičić.