Posljednji ispraćaj bit će utorak, 11. srpnja 2023. u 12.30 sati na Katoličkom groblju na Dubovcu.
Ivan Levačić – biciklistički reprezentativac i
olimpijac, za najboljeg sportaša Karlovca proglašen je triput a
2000. godine biran je među najbolje sportaše Karlovačke županije
20. stoljeća iza Jelice Pavličić, Antuna Stipančića i Krešimira
Račića.
Sedam godina zaredom nastupao je na utrci Kroz Jugoslaviju, prvi
put 1961. Nastupio je na svim jugoslavenskim prvenstvima, ali
nikad nije osvojio 1. mjesto, uvijek je bio 2. ili 3. Dvostruki
je seniorski prvak Hrvatske 1958. i 1961. godine. Levačić nije
bio sprinter, ali je zato svaku utrku vozio jednakom brzinom.
Nikad nije vozio Tour de France ali je zato na utrci najboljih
biciklista amatera Tour de l’Avenir u Francuskoj 1961. bio je
peti. Najveći uspjeh svakako je nastup na Olimpijskim igrama u
Rimu 1960. stigavši 13. u vremenu pobjednika. Sedam puta
nastupio je na utrci Berlin-Prag-Varšava, a četiri puta na
svjetskim prvenstvima u cestovnoj vožnji. Bio je vozač neiscrpne
snage i upornosti, unatoč nekoliko teških padova. Vozio je do
1963. godine, a možda bi i duže da nije bilo ozljeda. Prema
mišljenju Sportskih novosti, Ivan Levačić je najbolji hrvatski
biciklist svih vremena.
Ivan Levačić rođen je u Virju 25. kolovoza 1931. godine. Njegova
bogata sportska karijera bila je čudnovata, puna uspona i padova
i neobičnih situacija. Kao šesnaestogodišnjak počeo je voziti
1947. godine rabljeni bicikl marke Puch, koji je kupio od svoga
prvog zarađenog novca. Zanimljivo je da na njem vozio utrke sve
do 1956. godine. Prvu utrku vozio je u rodnome Virju 1949.
godine. Budući da nije bio član nijednog biciklističkog kluba,
startao je s posljednjeg mjesta. Na kraju je stigao prvi za pola
kruga ispred ostalih, od ukupno 10 krugova. Iste godine postao je
članom biciklističkog kluba Podravac u Virju. Godine 1950.
osvojio je prvenstvo Hrvatske za “kontraše”, i to deset minuta
prije drugoplasiranoga, a nagodinu i prvenstvo za juniore, tada
već kao član zagrebačkog Dinama. Osim za Podravac (Virje) i
Dinamo (Zagreb), vozio je i za koprivnički Torpedo, te za
Karlovac i karlovački Metalac. Karlovcu gdje je osnovao obitelj
ostao je vjeran do smrti.