U Karlovcu je bilo ranjeno više osoba, a šteta je iznosila oko dva milijuna kuna
Milan Martić u estonskom Tartu, odnosno tamošnjem zatvoru služi
kaznu od 35 godina zatvora koju mu je izrekao Haag zbog ratnih
zločina počinjenih u Hrvatskoj od 1991. do 1995. U te zločine
bilo je uključeno i granatiranje Zagreba 1995. Ali ne
i granatiranje Karlovca, zbog čega je na zagrebačkom
Županijskom sudu u odsutnosti 2020. osuđen na sedam godina
zatvora.
I sada Milan Martić, koji svojevremeno ni optužnicu hrvatskog
suda nije htio primiti, uz obrazloženje da ne razumije latinično
pismo na kojem je napisana, traži da se nepravomoćna presuda
ukine ili kazna preinači, piše
Večernji list.
Njegova žalba prezentirana je na sjednici Vrhovnog suda, koji
treba odlučiti o Martićevoj žalbi, ali i o žalbi Mile Čeleketića,
bivšeg generala vojske tzv. Republike Srpske Krajine, koji je
također u odsutnosti osuđen zbog raketiranja Karlovca i Zagreba i
to na maksimalnih 20 godina zatvora. I on i Martić su
nepravomoćno oslobođeni optužbi za raketiranje Jastrebarskog.
Martić u svojoj žalbi, koju je prezentirao njegov odvjetnik
Tihomir Rubeša, smatra da su nepravomoćnom presudom
povrijeđen odredbe Kaznenog zakona, jer Martićevo djelovanje nije
pravno kvalificirao kao produljeno kazneno djelo, dok
Čeleketićevo je.
– Već u trenutku podizanja optužnice pred Međunarodnim krivičnim
sudom za bivšu Jugoslaviju bilo je jasno da se Martić tereti i za
granatiranje Karlovca, Siska i drugih mjesta u Hrvatskoj, sve
temeljem jedinstvene zapovijedi, no taj je sud odluku donio samo
u odnosu na raketiranje Zagreba. Po mišljenju obrane u istoj
činjeničnoj pravnoj situaciji nije bilo ispravno primijeniti
različite koncepte – u slučaju Čeleketića produljenog kaznenog
djela, a u slučaju Martića pojedinačnog kaznenog djela, kazao je
Rubeša.
U žalbi je navedeno i da nije dokazano postojanje Martićeve
naredbe da se raketnom i topničkom vatrom gađaju civilni ciljevi.
– U konkretnom slučaju na području Karlovca bilo je legitimnih
vojnih ciljeva, no ti ciljevi nisu gađani. Upotrebu oružja
neposredno određuje zapovjednik postrojbe, a to nije bio Milan
Martić. Neka naredba u smislu napada na određene gradove
postojala je i ranije, nije utvrđeno tko ju je donio, a u spisu
postoji podatak da je Čeleketić 1. svibnja 1995. na sastanku
vijeća obrane u Kninu izričito zapovjedio komandantima korpusa da
se izvrši odmazda po ciljevima u Sisku, Karlovcu, Zagrebu i
Kutini, ali ciljevi nisu precizirani, navedeno je u Martićevoj
žalbi.
Kad je u pitanju visina kazne, u žalbi se navodi da je Županijski
sud trebao izreći jedinstvenu kaznu jer se Martić u to vrijeme
već nalazio na izdržavanju kazne koju mu je izrekao haaški
sud.
– Propust suda da to učini ide na štetu osuđenika, koji bi u tom
slučaju nakon izdržane prve kazne morao u cijelosti odslužiti i
drugu, naveo je u žalbi Martić.
Što se tiče Čeleketića, on u svojoj žalbi navodi kako
smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno
činjenicu da je Martić stvarao tzv. Republiku Srpsku Krajinu te
je bio njezin predsjednik, a samim time i na čelu “krajinske”
vojske.
Čeleketić, kao njemu podređeni, morao je slušati Martićeva
naređenja i izvršavati njegove naredbe. Osim toga on smatra da mu
je izrečena kazna previsoka. On je inače u Srbiji i teško da će
ga oni ikada izručiti Hrvatskoj.
Tužiteljstvo se žalilo na visinu Martićeve kazne jer je smatraju
preniskom, a naveli su i kako prvostupanjski sud prilikom
izricanja kazne nije Martići otegotnim cijenio težinu kaznenog
djela te njegov izostanak kajanja. Traže da mu se kazna povisi.
Nepravomoćna presuda donesena je 2020., 25 godina od raketnog
napada na Zagreb i Karlovac. Prema optužnici, Martić je naredio
Čeleketiću da Orkanima gađa Zagreb kao odmazdu za akciju Bljesak
koju je HV poduzeo kako bi oslobodio zapadnu Slavoniju. U napadu
na Zagreb ukupno je poginulo sedam osoba. Još ih je 207 bilo što
teže što lakše ranjeno. Počinjena je i šteta od oko 21,2 milijuna
kuna jer su uništena vozila, kuće, zgrade, bolnice i kulturna
dobra.
U Karlovcu je bilo ranjeno više osoba, a šteta je iznosila oko
dva milijuna kuna. Sudski postupak u Hrvatskoj, za ratne zločine
za koje nije osuđen u Haagu, nije mu mogao početi prije no što je
pravomoćno okončano haaško suđenje, te prije no što je prošao rok
za moguću reviziju te presude.